Na osnovu člana 186 stav 4 Zakona o zdravstvenoj zaštiti* („Službeni list CG”, br. 91/25, 121/25 i 31/26), Ministarstvo zdravlja donijelo je
Montenegro · Zdravstvena I Socijalna Zaštita I Socijalno Osiguranje
Pravilnik o procjeni zdravstvenih tehnologija
Član 1
Ovim pravilnikom propisuju se kriterijumi, standardi i smjernice za procjenu zdravstvenih tehnologija, broj članova i visina naknade za rad članova komisije za procjenu zdravstvenih tehnologija (u daljem tekstu: Komisija).
Član 2
Izrazi koji se u ovom pravilniku koriste za fizička lica u muškom rodu podrazumijevaju iste izraze u ženskom rodu.
Član 3
Kriterijumi za procjenu zdravstvenih tehnologija su:
1) klinička djelotvornost i bezbjednost primjene;
2) odnos očekivane koristi i mogućih rizika;
3) etički aspekti primjene;
4) socijalni efekti;
5) ekonomska opravdanost;
6) uticaj na organizaciju i funkcionisanje zdravstvenog sistema.
Klinička djelotvornost i bezbjednost primjene zdravstvenih tehnologija procjenjuju se u odnosu na postojeće standarde liječenja, dostupne kliničke dokaze i očekivane ishode po zdravlje pacijenata.
Odnos očekivane koristi i mogućih rizika od primjene zdravstvenih tehnologija procjenjuje se kroz balans između terapijskog efekta i potencijalnih neželjenih posljedica, uz sagledavanje prihvatljivog nivoa rizika u odnosu na očekivane ishode liječenja.
Etički aspekti primjene zdravstvenih tehnologija obuhvataju poštovanje dostojanstva pacijenta, njegove autonomije i prava na informisani pristanak, kao i pravičnost u pristupu zdravstvenim uslugama, uz razmatranje mogućih etičkih dilema u primjeni.
Socijalni efekti zdravstvenih tehnologija odnose se na uticaj na dostupnost zdravstvene zaštite i ravnopravnost među društvenim grupama, kvalitet života pacijenata, kao i na šire društvene posljedice, uključujući radnu sposobnost i socijalnu uključenost.
Ekonomska opravdanost zdravstvenih tehnologija procjenjuje se kroz odnos troškova i kliničkih ishoda, uključujući efikasnost, bezbjednost i kvalitet života pacijenata, uticaj na državni budžet i njegovu dugoročnu održivost, uz poređenje sa postojećim terapijama.
Uticaj zdravstvenih tehnologija na organizaciju i funkcionisanje zdravstvenog sistema ogleda se u potrebi za prilagođavanjem kadrovskih i organizacionih kapaciteta, stručnim obukama, infrastrukturnim i tehničkim resursima, kao i u stepenu integracije novih zdravstvenih tehnologija u sistem zdravstvene zaštite.
Član 4
Standardi za procjenu zdravstvenih tehnologija zasnivaju se na sistematskom, uporednom i multidisciplinarnom pristupu u analizi dostupnih naučnih i stručnih dokaza.
U zavisnosti od prirode zdravstvene tehnologije, procjena se zasniva naročito na:
1) rezultatima kliničkih studija;
2) sistematskim pregledima i meta-analizama;
3) međunarodno prihvaćenim stručnim smjernicama;
4) relevantnim procjenama međunarodnih i nacionalnih tijela;
5) farmakoekonomskim analizama;
6) podacima iz kliničke prakse, relevantnih nacionalnih i međunarodnih registara, kao i drugih zbirki podataka.
Član 5
Smjernice za procjenu zdravstvenih tehnologija predstavljaju metodološki okvir u pogledu strukture, procjene, načina analize i interpretacije stručnih i naučnih podataka, u skladu sa kriterijumima i standardima za procjenu zdravstvenih tehnologija.
U postupku procjene zdravstvenih tehnologija, naročito se uzima u obzir:
1) ciljna populacija na koju se zdravstvena tehnologija odnosi;
2) indikacije i kontraindikacije za primjenu zdravstvene tehnologije;
3) nivo zdravstvene zaštite na kojem se zdravstvena tehnologija primjenjuje;
4) kadrovski, tehnički i organizacioni uslovi neophodni za primjenu zdravstvene tehnologije;
5) očekivani dugoročni efekti primjene zdravstvene tehnologije;
6) dostupnost zdravstvene zaštite;
7) ravnopravnost pacijenata u pristupu zdravstvenim uslugama.
Član 6
Komisija sprovodi stručnu analizu zdravstvene tehnologije i, kad ocijeni da je potrebno, može da zatraži dodatna pojašnjenja ili mišljenja relevantnih institucija i eksperata.
U cilju sveobuhvatne procjene zdravstvene tehnologije, Komisija koristi relevantne domaće i međunarodne izvore, uključujući:
1) naučne baze podataka, nacionalne i međunarodne registre relevantne za procjenu zdravstvenih tehnologija, kao i druge relevantne zbirke podataka;
2) kliničke smjernice, vodiče dobre kliničke prakse i druge stručno prihvaćene preporuke za dijagnostiku, liječenje i primjenu zdravstvenih tehnologija;
3) stručne i naučne publikacije;
4) preporuke relevantnih međunarodnih i nacionalnih tijela.
Član 7
Prilikom procjene nove zdravstvene tehnologije, Komisija naročito cijeni spremnost zdravstvenog sistema za njenu bezbjednu i efikasnu primjenu, pri čemu posebno razmatra:
1) kadrovske i tehničke kapacitete;
2) osposobljenost zdravstvenih radnika;
3) bezbjednost pacijenata i moguće rizike primjene;
4) usklađenost sa savremenim medicinskim dostignućima i stručnim smjernicama;
5) opravdanost uvođenja na odgovarajućem nivou zdravstvene zaštite;
6) potrebu za dodatnom edukacijom zdravstvenih radnika.
Član 8
Komisija ima predsjednika i četiri člana.
U radu Komisije, po potrebi i u zavisnosti od prirode zdravstvene tehnologije koja je predmet procjene, mogu učestvovati i drugi stručnjaci i eksperti, bez prava odlučivanja.