English
РусскийNa osnovu člana 82 stav 1 tačka 2 i člana 91 stav 1 Ustava Crne Gore, Skupština Crne Gore 28. saziva, na Drugoj sjednici Prvog redovnog (proljećnjeg) zasijedanja u 2026. godini, dana 7. aprila 2026. godine, donijela je
Montenegro · Saobraćaj I Komunikacije
ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O UGOVORIMA O PREVOZU U DRUMSKOM SAOBRAĆAJU
Član 1
U Zakonu o ugovorima o prevozu u drumskom saobraćaju („Službeni list CG", br. 53/09 i 36/13) u članu 4 stav 1 na kraju tačke 18 tačka se zamjenjuje tačka - zarezom i dodaju se četiri nove tačke koje glase:
„19) rezervacija je rezervacija određenog sjedišta u linijskom prevozu putnika autobusom u određeno vrijeme polaska;
20) autobuska stanica je saobraćajni objekat u kojem se vrši prijem i otprema autobusa, ukrcavanje i iskrcavanje putnika i prtljaga, prodaja i izdavanje voznih karata i drugih prevoznih isprava, davanje obavještenja o prevozu i pružanje drugih usluga u vezi sa prevozom;
21) autobusko stajalište je posebno izgrađen prostor, pored kolovoza ili dio površine kolovoza koji je obilježen saobraćajnim znakom, a namijenjen je zaustavljanju autobusa, radi ukrcaja i iskrcaja putnika;
22) lice koje upravlja autobuskom stanicom je pravno lice ili preduzetnik koji su registrovani za obavljanje djelatnosti pružanja usluga autobuske stanice i imaju licencu za pružanje usluga autobuske stanice.".
Član 2
U članu 6 poslije stava 2 dodaje se novi stav koji glasi:
„(3) Odredba ugovora o prevozu putnika kojom se odgovorna lica oslobađaju, odriču ili se ograničavaju njihove obaveze prema putnicima iz ovog zakona, ništavna je."
Član 3
U članu 7 poslije stava 4 dodaju se tri nova stava koji glase:
„(5) Prevoznik je dužan da putniku prije i u toku prevoza obezbijedi informacije o njegovom putovanju.
(6) Obaveza informisanja putnika o njegovom putovanju prije prevoza odnosi se i na lice koje upravlja autobuskom stanicom.
(7) Putnik ima pravo na naknadu štete prouzrokovane otkazivanjem ili kašnjenjem redovne usluge prevoza, u skladu sa posebnim zakonom, osim u slučaju objektivnih razloga."
Član 4
Član 7a mijenja se i glasi:
„Prevoz lica sa invaliditetom i lica smanjene pokretljivosti
Član 7a
(1) Lice sa invaliditetom ili lice smanjene pokretljivosti je bilo koje lice čija je pokretljivost pri korišćenju prevoza smanjena radi fizičkog invaliditeta (senzornog ili motoričkog, trajnog ili privremenog), intelektualnog invaliditeta ili oštećenja, ili bilo kojeg drugog uzroka invaliditeta, ili radi starosti, i čiji položaj zahtijeva odgovarajuću pažnju i prilagođavanje njegovim posebnim potrebama kako bi dobila uslugu koja je dostupna svim putnicima.
(2) Prevoznik ne smije da odbije izdavanje rezervacije ili vozne karte, kao ni prevoz lica sa invaliditetom i lica smanjene pokretljivosti, niti da za to naplati dodatne naknade.
(3) Izuzetno od stava 2 ovog člana, prevoznik može da odbije da izda rezervaciju, voznu kartu i prevoz lica sa invaliditetom ili lica smanjene pokretljivosti, ako to nalažu zdravstveni i sigurnosni zahtjevi u skladu sa zakonom ili međunarodnim ugovorom, ili to zahtijeva nadležni organ, odnosno ako vozilo konstrukcijski nije pogodno za jednostavan i bezbjedan ulazak, izlazak i prevoz tih lica ili konstrukcija autobuske stanice i autobuskog stajališta to fizički onemogućava.
(4) U slučaju iz stava 3 ovog člana, prevoznik je dužan da lice sa invaliditetom i lice smanjene pokretljivosti obavijesti o razlozima za odbijanje prihvatanja rezervacije, vozne karte i prevoza, kao i da ponudi prihvatljivu alternativnu uslugu koju obavlja taj prevoznik.
(5) U slučaju iz stava 4 ovog člana, prevoznik je dužan da na zahtjev lica sa invaliditetom ili lica smanjene pokretljivosti dostavi pisano obavještenje u roku od pet radnih dana od dana dostavljanja zahtjeva.
(6) Obaveze iz st. 2 do 5 ovog člana odnose se i na turističku agenciju."
Član 5
Poslije člana 7a dodaje se pet novih članova koji glase:
„Obaveze prevoznika i lica koje upravlja autobuskom stanicom
Član 7b
(1) Prevoznik i lice koje upravlja autobuskom stanicom dužni su da, u saradnji sa organizacijama koje zastupaju lica sa invaliditetom ili lica sa smanjenom pokretljivošću, obezbijede nediskriminatorne uslove pristupa prevozu za lica sa invaliditetom i lica sa smanjenom pokretljivošću.
(2) Lice koje upravlja autobuskom stanicom dužno je da opšti akt autobuske stanice, donijet u skladu sa zakonom kojim se uređuje drumski saobraćaj, istakne na vidnom mjestu i objavi ga na svojoj veb stranici, na crnogorskom i engleskom jeziku.
(3) Prevoznik i lice koje upravlja autobuskom stanicom dužni su da obezbijede da su opšte informacije o prevozu i uslovima prevoza dostupne u pristupačnim formatima za lica sa invaliditetom i lica sa smanjenom pokretljivošću.
(4) Obaveza iz stava 3 ovog člana odnosi se i na turističke agencije.
(5) Na zahtjev, informacije o prevozu i uslovima prevoza, kao i opšti akt iz stava 2 ovog člana, dostavlja se putnicima u pisanom (papirnom) obliku.
(6) Prevoznik i lice koje upravlja autobuskom stanicom moraju besplatno da obezbijede pomoć licima sa invaliditetom i licima smanjene pokretljivosti, na autobuskoj stanici, odnosno u autobusima.
(7) Bliže uslove i način pružanja pomoći licima sa invaliditetom i licima smanjene pokretljivosti propisuje organ državne uprave nadležan za poslove saobraćaja (u daljem tekstu: Ministarstvo).
Obavještenje lica sa invaliditetom i lica smanjene pokretljivosti
Član 7c
(1) Prevoznik, lice koje upravlja autobuskom stanicom i turistička agencija sarađuju kako bi obezbijedili pomoć licima sa invaliditetom i licima smanjene pokretljivosti, pod uslovom da lice sa invaliditetom ili lice smanjene pokretljivosti:
1) obavijesti prevoznika, odnosno lice koje upravlja autobuskom stanicom da je ta pomoć potrebna, najmanje 36 sati prije pružanja pomoći; i
2) da se pojavi na označenom mjestu i u vrijeme koje unaprijed odredi prevoznik, a koje može biti najkasnije 60 minuta prije objavljenog vremena polaska, osim ako prevoznik i taj putnik ne dogovore kraći vremenski period, a ako prevoznik ne odredi vrijeme, najkasnije 30 minuta prije objavljenog vremena polaska.
(2) Lice sa invaliditetom i lice smanjene pokretljivosti mora da obavijesti prevoznika ili turističku agenciju o posebnim potrebama u vezi sa sjedenjem i to u vrijeme rezervacije ili ranije kupovine vozne karte, ako je posebna potreba u to vrijeme poznata.
(3) Prevoznik, lice koje upravlja autobuskom stanicom i turistička agencija dužni su da preduzmu sve potrebne mjere za lakši prijem obavještenja iz stava 2 ovog člana.
(4) Odredba stava 3 ovog člana odnosi se na sve autobuske stanice, poslovnice turističkih agencija i prevoznika, i prilikom prodaje putem interneta.
(5) Ako lice sa invaliditetom, odnosno lice smanjene pokretljivosti ne pošalje obavještenje u skladu sa stavom 2 ovog člana, prevoznik, lice koje upravlja autobuskom stanicom i turistička agencija dužni su da preduzmu sve razumne napore kako bi tim licima koji imaju kupljenu kartu, obezbijedili pomoć pri korišćenju usluge prevoza autobusom.
(6) Turistička agencija koja primi obavještenje iz stava 1 tačka 1 ovog člana, dužna je da prenese te informacije prevozniku ili licu koje upravlja autobuskom stanicom, tokom radnog vremena.
(7) Lice koje upravlja autobuskom stanicom određuje mjesto na kojem lica sa invaliditetom i lica smanjene pokretljivosti mogu da prijave svoj dolazak i zatraže pomoć.
Prava lica sa invaliditetom i lica smanjene pokretljivosti
Član 7d
(1) Ako se licu sa invaliditetom ili licu smanjene pokretljivosti koje ima rezervaciju ili kartu i koje ispuni zahtjev iz člana 7c stav 1 tačka 2 ovog zakona, uskrati usluga prevoza na osnovu invalidnosti ili smanjene pokretljivosti, to lice i lice koje ga prati, u smislu stava 2 ovog člana, ima pravo:
1) na povraćaj iznosa kupljene karte, i prema potrebi, što raniji besplatan povratni prevoz do mjesta polaska, kako je utvrđeno u ugovoru o prevozu; ili
2) nastavka ili preusmjeravanja putovanja razumnim alternativnim prevozom do mjesta odredišta utvrđenog u ugovoru o prevozu, ako je to moguće.
(2) Ako prevoznik ili turistička agencija iz razloga utvrđenih članom 7a stav 3 ovog zakona licu sa invaliditetom ili licu smanjene pokretljivosti odbije da prihvati rezervaciju, da izda ili na drugi način obezbijedi voznu kartu ili ukrcaj u vozilo, to lice može da zahtijeva pratnju lica koje samo izabere i koje može da mu obezbijedi potrebnu pomoć.
(3) U slučaju angažovanja lica u pratnji iz stava 2 ovog člana, razlozi iz člana 7a stav 3 ovog zakona ne mogu se primijeniti.
(4) Za lice u pratnji iz stava 2 ovog člana, prevoz je besplatan i obezbjeđuje mu se mjesto pored lica sa invaliditetom, odnosno lica smanjene pokretljivosti, ako to omogućava konstrukcija vozila.
Naknada štete za invalidska kolica, pomoćne i druge opreme za kretanje
Član 7e
(1) Za gubitak ili oštećenje invalidskih kolica, pomoćnih naprava ili druge opreme za kretanje odgovoran je prevoznik ili lice koje upravlja autobuskom stanicom, ako je šteta nastala njihovim postupanjem ili propustom.
(2) Lica iz stava 1 ovog člana dužna su da isplate naknadu štete zbog gubitka ili oštećenja invalidskih kolica, pomoćnih naprava ili druge opreme za kretanje u visini troška njihove nabavke ili popravke.
(3) Lica iz stava 1 ovog člana dužna su da preduzmu razumne napore kako bi se u što kraćem roku obezbijedila privremena zamjenska oprema, po mogućnosti sličnih tehničkih i funkcionalnih karakteristika.
Obuka zaposlenih
Član 7f
(1) Prevoznik i lice koje upravlja autobuskom stanicom dužni su da obezbijede stručno osposobljavanje svojih zaposlenih koji imaju kontakt sa putnicima u vezi prava lica sa invaliditetom i lica smanjene pokretljivosti utvrđenih ovim zakonom.
(2) Program osposobljavanja kojim se obezbjeđuje podizanje svijesti o potrebama lica sa invaliditetom i lica smanjene pokretljivosti, kao i pružanje pomoći tim licima propisuje Ministarstvo.”