Na osnovu člana 82 stav 1 tačka 2 i člana 91 stav 1 Ustava Crne Gore, Skupština Crne Gore 28. saziva, na Šestoj sjednici Prvog redovnog (proljećnjeg) zasijedanja u 2026. godini, dana 7. aprila 2026. godine, donijela je
Montenegro · Transport and Communications
Law on amendments to the law on road transport
Član 1
U Zakonu o prevozu u drumskom saobraćaju („Službeni list CG“, br. 71/17 i 67/19), u članu 6 stav 1 poslije tačke 25 dodaju se dvije nove tačke koje glase:
„25a) komercijalni prevoz je svaki prevoz u drumskom saobraćaju za koji se prima neposredna ili posredna naknada za pružanje prevoza, pri čemu se ostvaruje neposredna ili posredna dobit, ili prihod za vozača, vozilo ili drugo lice i koji je povezan sa profesionalnom djelatnošću;
25b) nekomercijalni prevoz je svaki prevoz u drumskom saobraćaju, osim prevoza uz naknadu, za koji se ne prima neposredna ni posredna naknada za pružanje prevoza, pri čemu se ne ostvaruje neposredna ni posredna dobit niti prihod za vozača vozila ili drugo lice i koji nije povezan sa profesionalnom djelatnošću.“
Poslije tačke 43 dodaju se dvije nove tačke koje glase:
„43a) lice odgovorno za prevoz je fizičko lice koje je angažovano od strane prevoznika, koje stvarno i kontinuirano upravlja prevoznim aktivnostima tog prevoznika;
43b) vozilo u zakup je vozilo koje se, uz naknadu i na određeni period, daje na raspolaganje prevozniku koji obavlja prevoz tereta u drumskom saobraćaju za naknadu ili za sopstvene potrebe, na osnovu ugovora sa licem koje vozilo daje na raspolaganje.“
Član 2
U članu 7 poslije stava 3 dodaju se dva nova stava koja glase:
„U vozilu kojim pravno lice ili preduzetnik vrši javni prevoz putnika ili tereta ili prevoz za sopstvene potrebe, mora se nalaziti važeća potvrda o ispunjenosti posebnih tehničkih i tehničko-eksploatacionih uslova.
U slučaju promjena koje se odnose na tehničko i tehničko-eksploatacione uslove vozila, prevoznik je dužan da pribavi novu potvrdu o ispunjenosti posebnih tehničkih i tehničko-eksploatacionih uslova.“
Član 3
U članu 10 stav 1 riječi: „67 godina“ zamjenjuju se riječima: „70 godina“.
Član 4
U članu 12 stav 5 riječi: „i polaganje ispita za provjeru znanja stečenog na početnoj, ubrzanoj početnoj i periodičnoj obuci“ brišu se.
Poslije stava 5 dodaje se novi stav koji glasi:
„Polaganje ispita za provjeru znanja stečenog na početnoj, ubrzanoj početnoj i periodičnoj obuci sprovodi Ministratstvo.“
U stavu 7 riječi: „i polaganje ispita za provjeru znanja stečenog na početnoj, ubrzanoj početnoj i periodičnoj obuci“ brišu se.
Poslije stava 7 dodaje se novi stav koji glasi:
„Za polaganje ispita za sticanje sertifikata o početnoj, ubrzanoj početnoj, skraćenoj početnoj i periodičnoj stručnoj osposobljenosti, plaća se naknada.“
U stavu 8 riječi: „stava 7“ zamjenjuju se riječima: „st. 8 i 9“.
U stavu 9 riječi: „stava 7“ zamjenjuju se riječima: „stava 8“.
Poslije stava 9 dodaje se novi stav koji glasi:
„Sredstva od naknada iz stava 9 ovog člana prihod su Ministarstva.“
U stavu 10 riječi: „polaganja ispita iz stava 7 ovog člana“ brišu se.
Poslije stava 10 dodaje se novi stav koji glasi:
„Visinu troškova polaganja ispita iz stava 9 ovog člana utvrđuje Ministarstvo.“
Dosadašnji st. 6, 7, 8, 9, 10 i 11 postaju st. 7, 8, 10, 11, 13 i 15.
Član 5
Poslije člana 12 dodaje se novi član koji glasi:
„Provjera znanja profesionalnog vozača
Član 12a
Provjeru znanja kandidata za profesionalnog vozača sprovodi komisija koju obrazuje Ministarstvo.
Članove komisije iz stava 1 ovog člana čine predstavnici Ministarstva, organa uprave nadležnog za poslove saobraćaja (u daljem tekstu: Organ uprave) i Privredne komore.
Bliži sastav komisije i način organizovanja i sprovođenja provjere znanja iz stava 1 ovog člana, propisuje Ministarstvo.“
Član 6
U članu 13 poslije stava 3 dodaje se novi stav koji glasi:
„Licencu profesionalnog vozača za prevoz putnika, mogu steći vozači vozila kategorije D i D+E, koji imaju navršenih 21 godinu života, vozačku dozvolu kategorije D i D+E i sertifikat o početnoj stručnoj osposobljenosti.“
Stav 5 mijenja se i glasi:
„Licencu profesionalnog vozača za prevoz putnika, mogu steći vozači vozila kategorije D i D+E, koji imaju navršenih 23 godine života, vozačku dozvolu kategorije D i D+E i sertifikat o ubrzanoj početnoj stručnoj osposobljenosti.“
U stavu 6 riječi: „st. 4 i 5“ zamjenjuju se riječima: „st. 5 i 6“.
Dosadašnji st. 4 do 13 postaju st. 5 do 14.
Član 7
U članu 14 stavu 1 poslije riječi „obuka“ zarez i riječi: „polaganja ispita“ brišu se.
Član 8
Poslije člana 15 dodaje se novi član koji glasi:
„Potvrda za vozače iz trećih država
Član 15a
Ministarstvo rješenjem prevozniku izdaje i ukida potvrdu za vozača iz člana 5 Regulative (EZ) br. 1072/2009.
Ministarstvo vodi evidenciju izdatih potvrda za vozače u elektronskom obliku.
Prevoznik ne smije povjeriti obavljanje prevoza vozaču iz trećih država kojem nije izdata potvrda iz stava 1 ovog člana.
Potvrda iz stava 1 ovog člana mora da se nalazi u vozilu.“
Član 9
U članu 16 stav 4 riječi: „organ uprave nadležan za poslove saobraćaja (u daljem tekstu: Organ uprave)“ zamjenjuju se riječima: „Organ uprave“.
Član 10
Poslije člana 16 dodaju se dva nova člana koji glase:
„Kabotaža u prevozu putnika za prevoznike Evropske unije
Član 16a
Prevoznik iz Evropske unije može, na načelu uzajamnosti, obavljati kabotažu u prevozu putnika na području Crne Gore u skladu sa Regulativom (EZ-a) br. 1073/2009.
Kabotaža u prevozu tereta za prevoznika Evropske unije
Član 16b
Prevoznik Evropske unije može, na načelu uzajamnosti, obavljati kabotažu u prevozu tereta na području Crne Gore u skladu sa Regulativom (EZ-a) br. 1072/2009.“
Član 11
U članu 17 stav 2 riječ „djelatnost“ zamjenjuje se riječju „djelatnosti“.
Član 12
U članu 18 stav 8 tačka 5 mijenja se i glasi:
„5) vozila ili skup vozila kojima se obavlja međunarodni prevoz tereta čija najveća dozvoljena masa ne prelazi 2,5 tone, odnosno vozila ili skup vozila kojima se obavlja unutrašnji prevoz tereta čija najveća dozvoljena masa ne prelazi 3,5 tone; i“
Član 13
U članu 19 st. 3 i 4 brišu se.
Dosadašnji st. 5 i 6 postaju st. 3 i 4.
Član 14
Poslije člana 19 dodaje se novi član koji glasi:
„Stvarno sjedište
Član 19a
Prevoznik ima stvarno sjedište, odnosno prebivalište na teritoriji Crne Gore, ako:
1) ima poslovne prostorije u kojima je omogućen pristup originalnoj poslovnoj dokumentaciji u elektronskom ili drugom obliku, a naročito: ugovorima o prevozu, dokumentaciji o vozilima kojima raspolaže, računovodstvenoj dokumentaciji, dokumentaciji o zaposlenima, ugovorima o radu, podacima o angažmanu vozača, evidencijama o putovanjima, trajanju vožnje i vremenima odmora vozača, kao i drugoj dokumentaciji kojom se dokazuje ispunjenost uslova propisanih ovim zakonom;
2) je upisan u registar obveznika poreza na dohodak i poreza na dodatu vrijednost, u skladu sa zakonom;
3) administrativne i komercijalne poslove obavlja djelotvorno i kontinuirano, tako što u svojim poslovnim prostorijama posjeduje odgovarajuću opremu i infrastrukturu iz tačke 1 ovog stava i upravlja raspoloživim prevoznim kapacitetima na djelotvoran i kontinuiran način.“
Član 15
Član 21 mijenja se i glasi:
„Radi ispunjavanja uslova finansijske sposobnosti, pravno lice ili preduzetnik mora biti u mogućnosti da u svakom trenutku tokom poslovne godine ispunjava svoje finansijske obaveze.
Finansijsku sposobnost ima pravno lice ili preduzetnik koje raspolaže kapitalom u iznosu od najmanje:
1) 9.000 eura za prvo motorno vozilo;
2) 5.000 eura za svako dodatno motorno vozilo ili kombinaciju vozila čija dozvoljena masa prelazi 3.500 kg;
3) 900 eura za svako dodatno motorno vozilo ili kombinaciju vozila čija dozvoljena masa prelazi 2.500 kg, ali ne prelazi 3.500 kg.
Pravno lice ili preduzetnik koji obavlja djelatnost prevoza tereta u drumskom saobraćaju isključivo motornim vozilima ili kombinacijom vozila čija dozvoljena masa prelazi 2,5 kg, ali ne prelazi 3.500 kg, dužni su, dokazati da raspolažu kapitalom u iznosu od najmanje:
1) 1.800 eura za prvo vozilo; i
2) 900 eura za svako dodatno vozilo.
Finansijska sposobnost iz stava 1 ovog člana dokazuje se jednom od sljedećih isprava:
1) kopijom bilansa stanja za prethodnu poslovnu godinu dostavljenog nadležnom poreskom organu;
2) izvodom iz CRPS o visini osnivačkog kapitala;
3) ispravom u kojoj su navedena stalna sredstva, uključujući troškove nabavke ili plaćanja vozila, poslovnih prostorija, uređaja i opreme, u vlasništvu prevoznika;
4) vlasničkim listom za neopterećene nepokretnosti koje prevoznik koristi u obavljanju djelatnosti;
5) garancijom banke ili druge finansijske institucije;
6) polisom osiguranja od profesionalne odgovornosti.”