Na osnovu člana 82 tačka 2 i člana 91 stav 1 Ustava Crne Gore, Skupština Crne Gore 26. saziva, na Drugoj sjednici Drugog redovnog (jesenjeg) zasijedanja u 2017. godini, dana 16. oktobra 2017. godine, donijela je
Montenegro · Коммерческое право
Закон об услугах
I. OSNOVNE ODREDBE
Član 1
Ovim zakonom uređuje se pravo na poslovno nastanjivanje privrednih subjekata i sloboda prekograničnog pružanja usluga uz obezbjeđenje visokog stepena bezbjednosti i kvaliteta usluga, kao i druga pitanja od značaja za pravo na poslovno nastanjivanje i slobodu prekograničnog pružanja usluga.
Član 2
(1) Poslovno nastanjivanje je obavljanje uslužne djelatnosti preko crnogorskog državljanina, državljanina države ugovornice Ugovora o Evropskom ekonomskom prostoru (u daljem tekstu: država EEP), odnosno dijela stranog društva koje je osnovano u državi EEP, na neodređeno vrijeme, privremeno ili povremeno putem stalne infrastrukture.
(2) Prekogranično pružanje usluga je nuđenje ili pružanje usluga u Crnoj Gori koje vrši pružalac usluga kojem je država osnivanja država EEP.
(3) Usluga je svaka privredna djelatnost koja se uobičajeno pruža uz naknadu, ako nije uređena propisima kojima se uređuje sloboda kretanja roba, kapitala i zaposlenih.
Član 3
(1) Ovaj zakon ne odnosi se na:
1) liberalizaciju usluga od javnog, odnosno opšteg ekonomskog interesa;
2) privatizaciju privrednih društava u državnoj svojini koja pružaju usluge od javnog i opšteg ekonomskog interesa;
3) ukidanje monopola u oblasti pružanja usluga;
4) pomoći koje dodjeljuju države EEP u skladu sa pravnom tekovinom Evropske unije (u daljem tekstu: EU) o zaštiti konkurencije;
5) određivanje usluga od javnog interesa, način njihovog organizovanja i finansiranja u skladu sa propisima o državnoj pomoći i obaveze koje se na njih odnose;
6) ostvarivanje ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava i sloboda;
7) odnose iz oblasti rada, uključujući zaštitu zdravlja i zaštitu na radu;
8) socijalnu zaštitu;
9) krivično pravo;
10) zaštitu ili podsticanje kulturne ili jezičke raznolikosti ili slobode medija; i
11) oporezivanje.
(2) Odredbe ovog zakona ne primjenjuju se na:
1) neprivredne usluge od javnog interesa, koje se finasiraju iz javnih prihoda (usluge osnovnog i srednjeg obrazovanja i sl.);
2) finansijske usluge u oblastima: bankarstva, kreditiranja, osiguranja i reosiguranja, penzijskog osiguranja, hartija od vrijednosti, investicionih fondova, investicionog savjetovanja i druge finansijske usluge;
3) elektronske komunikacione usluge i usluge elektronske komunikacione mreže i pripadajuće infrastrukture koje su uređene posebnim propisima, ako su usklađeni sa pravnim aktima Evropske unije;
4) usluge u oblasti saobraćaja, uključujući gradski prevoz, taksi prevoz i lučke usluge;
5) usluge agencija za privremeno zapošljavanje;
6) zdravstvene usluge koje se pružaju preko zdravstvenih ustanova bez obzira na organizacioni oblik u kome se te usluge pružaju i način njihovog finansiranja;
7) audiovizuelne usluge, uključujući kinematografske usluge, bez obzira na način njihove produkcije, distribucije i prenosa, kao i radijsko emitovanje;
8) igre na sreću koje uključuju lutrijske igre na sreću, igre u kazinima, kladioničarske igre i igre na sreću na automatima;
9) usluge koje se pružaju u vršenju javnih ovlašćenja;
10) usluge u vezi sa socijalnim stanovanjem, socijalnom i dječijom zaštitom i podrškom porodicama i licima kojima je potrebna trajna ili privremena pomoć koju pruža država ili humanitarna organizacija upisana u odgovarajući registar;
11) usluge zaštite lica i imovine; i
12) usluge koje pružaju notari i javni izvršitelji.
Član 4
Na poslovno nastanjivanje primjenjuju se posebni propisi kojima se uređuju uslovi i način pružanja usluga, ako su usklađeni sa pravnim aktima Evropske unije kojima se uređuje poslovno nastanjivanje i sloboda prekograničnog pružanja usluga u posebnim sektorima usluga ili za regulisane profesije.
Član 5
Izrazi koji se u ovom zakonu koriste za fizička lica u muškom rodu podrazumijevaju iste izraze u ženskom rodu.