Komisija za tržište kapitala (u daljem tekstu: Komisija) na osnovu člana 229a stav 6 Zakona o otvorenim investicionim fondovima sa javnom ponudom („Službeni list Crne Gore”, br. 023/25 od 11.03.2025, 117/25 od 15.10.2025, 014/26 od 09.02.2026) – (u daljem tekstu: Zakon), na 190. sjednici od 2. 7. 2026. godine, je donijela
Montenegro · Finansijsko Poslovanje I Finansijske Usluge
Pravila o osnivanju i poslovanju novčanih fondova
Opšte odredbe
Ovim Pravilima bliže se propisuju:
1) sadržaj zahtjeva za osnivanje novčanih fondova;
2) dozvoljena ulaganja novčanih fondova;
3) kreditni kvalitet instrumenata tržište novca;
4) upravljanje rizicima;
5) vrednovanje imovine novčanih fondova; i
6) obaveza izvještavanja.
Sadržaj zahtjeva za osnivanje novčanih fondova
Pored zahtjeva iz odredbe člana 204 stav 2 Zakona, prilikom osnivanja novčanog fonda ili transformacije fonda u novčani fond, potrebno je dostaviti:
1) naznaku o kojoj vrsti novčanog fonda se radi;
2) opis novčanog fonda sa bližim informacijama dostupni investitorima; i
3) opis mehanizama i postupaka o ispunjenosti zahtjeva propisanih ovim pravilima.
Dozvoljena ulaganja novčanih fondova
(1) Novčani fond smije ulagati samo u jednu ili više sljedećih kategorija finansijske imovine i samo pod uslovima određenim ovim Pravilima:
1) instrumente tržišta novca, uključujući finansijske instrumente koje izdaju ili za koje garantuje, odvojeno ili zajednički, EvropskaUnija, nacionalne, regionalne i lokalne uprave država članica ili njihove centralne banke, Evropska centralna banka, Evropska investiciona banka, Evropski investicioni fond, Evropski stabilizacioni mehanizam, Evropski fond za finansijsku stabilnost, centralni organ ili centralna banka treće zemlje, Međunarodni monetarni fond, Međunarodna banka za obnovu i razvoj, Razvojna banka Savjeta Evrope, Evropska banka za obnovu i razvoj, Banka za međunarodnog sladiranja ili neka druga relevantna međunarodna finansijska institucija ili organizacija kojoj pripada jedna ili više država članica;
2) depozite kod kreditnih institucija;
3) derivativne finansijske intrumente;
4) repo ugovore;
5) obratni repo ugovore;
6) udjele ili akcije drugih novčanih fondova.
(2) Novčani fond ne smije da obavlja ni jednu od sledećih aktivnosti:
1) ulaganje u imovinu osim one iz stava 1 ovog člana;
2) kratku prodaju bilo kojih od sledećih instrumenata: instrumenata tržišta novca, komercijalnih zapisa osigurane imovinom i udjela ili akcija drugih novčanih fondova;
3) direktnu ili indirektnu izloženost akcijama ili robi, uključujući preko izvedenica, certifikata koji ih predstavljaju, indeksa zasnovanih na njima ili bilo kojeg drugog sredstva ili instrumenta iz kojih proizlazi takva izloženost;
4) sklapanje ugovora o pozajmljivanju prenosivih hartija od vrijednosti drugoj ugovornoj strani ili ugovora o pozajmljivanju prenosivih hartija od vrijednosti od druge ugovorne strane, ili bilo kojeg drugog ugovora kojim bi se teretila imovina novčanog fonda;
5) uzimanje i pozajmljivanje gotovine.
(3) Novčani fond može držati dodatna likvidna sredstva u skladu s članom 208 stav 3 Zakona.
Prihvatljivi instrumenti tržišta novca
(1) Instrument tržišta novca prihvatljiv je za ulaganje novčanog fonda pod uslovom da zadovoljava sve sledeće zahtjeve:
1) pripada jednoj od kategorija instrumenata tržišta novca iz člana 208 stava 1 tačka 1 i 6;
2) ima jedno od sljedećih alternativnih karakteristika:
a) pri izdavanju ima ugovoreno dospijeće od 397 dana ili manje;
b) ima preostali rok do dospijeća od 397 dana ili manje;
3) emitent instrumenta tržišta novca i kvaliteti instrumenta tržišta novca dobili su pozitivnu ocjenu na osnovu čl. 12 do 14 ovih pravila;
(2) Odstupajući od stava 1 tačka 2, standardni novčani fondovi takođe smiju da ulažu u instrumente tržišta novca sa preostalim rokom do dospijeća do ugovorenog datuma isplate kraćim od dvije godine ili jednakom tom periodu, pod uslovom da je preostalo vrijeme do sljedećeg datuma usklađivanja kamatnih stopa 397 dana ili manje, a u tu se svrhu instrumenti tržišta novca sa promjenjivom stopom i instrumenti tržišta novca sa fiksnom stopom koji su zaštićeni ugovorom o razmjeni usklađuju sa stopom ili indeksom na tržištu novca.
(3) Na instrumente tržišta novca koje izdaje ili za koje garantuje Evropska Unija, centralni organ ili centralna banka države članice, Evropska centralna banka, Evropska investiciona banka, Evropski stabilizacioni mehanizam ili Evropski fond za finansijsku stabilnost, ne primjenjuje se stav 1 tačka 3 ovog člana.
Prihvatljivi depoziti kod kreditnih institucija
Depozit kod kreditne institucije prihvatljiv je za ulaganje novčanog fonda pod uslovom da:
1) riječ je o depozitu koji se može isplatiti na zahtjev ili depozitu koji se može opozvati u svakom trenutku;
2) depozit dospijeva za najviše 12 mjeseci;
3) kreditna institucija ima sjedište u državi članici ili, ako kreditna institucija ima sjedište u trećoj zemlji, pod uslovom da podliježu nadzoru i ograničenjima ekvivalentnom nadzoru i ograničenjima utvrđenim propisima kojima se uređuje poslovanje kreditnih institucija.
Prihvatljivi derivativni finansijski intrumenti
Derivativni finansijski instrument prihvatljiv je za ulaganje novčanog fonda ako se njime trguje na regulianom tržištu iz člana 208 stav 1 tačke 1 Zakona ili izvan regulisanog tržišta (OTC), pod sledećim uslovima:
1) osnov derivativnog finansijskog instrumenta su kamatne stope, devizni kursevi, valute ili indeksi jedne od tih kategorija;
2) derivativni finansijski instrument služi isključivo za zaštitu od rizika kamatne stope ili kursne stope koji su povezani sa drugim ulaganjima novčanog fonda;
3) druge ugovorne strane u transakcijama sa OTC izvedenicama su institucije koje podliježu bonitetnoj regulativi i nadzoru, te pripadaju kategorijama koje je odobrio nadležni organ novčanog fonda;
4) OTC izvedenice podliježu svakodnevnom pouzdanom i provjerljivom vrednovanju, te ih je u svakom trenutku moguće prodati, likvidirati ili zatvoriti transakcijom po njihovoj fer vrijednosti na zahtjev novčanog fonda;
Prihvatljivi repo ugovori
Novčani fond može sklopiti repo ugovor pod sledećim uslovima:
1) da se upotrebljava na privremenoj osnovi, ne duže od sedam radnih dana, i to samo u svrhe upravljanja likvidnošću i samo u svrhe ulaganja predviđene tačkom 3 ovog stava;
2) da druga ugovorna strana koja u okviru repo ugovora prima imovinu novčanog fonda kao kolateral ne smije da prodaje, ulaže, založi ili na drugi način prenosi tu imovinu bez prethodne saglasnosti novčanog fonda;
3) da gotovinu koju primi kao dio repo ugovora novčani fond može da:
a) stavi u depozite u skladu sa članom 208 stav 1 tačka 4 Zakona; ili
b) uloži u imovinu iz člana 8 stav 5 ovih pravila;
4) gotovina koju novčani fond primi kao dio repo ugovora čije saldiranje ne obavlja centralna druga ugovorna strana, ne smije prelaziti 10 % njegove imovine;
5) gotovina koju novčani fond primi kao dio repo ugovora čije saldiranje obavlja centralna druga ugovorna strana definisana zakonom kojim se uređuje tržište kapitala, ne smije prelaziti 15 % njegove imovine;
6) novčani fond ima pravo raskinuti ugovor u svakom trenutku, uz otkazni rok od najviše dva radna dana.
Prihvatljivi obratni repo ugovori
(1) Novčani fond može da sklopi obratni repo ugovor pod sledećim uslovima:
1) da novčani fond ima pravo da raskinine ugovor u svakom trenutku, uz otkazni rok od najviše dva radna dana;
2) da tržišna vrijednost imovine primljene u okviru obratnog repo ugovora je u svakom trenutku barem jednaka vrijednosti isplaćene gotovine.
(2) Imovina koju novčani fond prima u okviru obratnog repo ugovora mora da budu instrumenti tržišta novca koji ispunjavaju uslove iz člana 4 ovih pravila, a ta imovina ne smije da se prodaje, ponovno ulaže, založe ili prenosi na drugi način.
(3) Imovina koju novčani fond prima u okviru obratnog repo ugovora mora da bude dovoljno diversifikovano uz maksimalnu izloženost tog emitenta od 15% NAV-a novčanog fonda, osim ako je ta imovina u obliku instrumenata tržišta novca koji ispunjavaju uvjete iz člana 10 stav 8, a osim toga, imovinu koju novčani fond prima u okviru obratnog repo ugovora izdaje organ koji je nezavisan od druge ugovorne strane i za koje se očekuje da neće pokazivati visok stepen korelaciju sa ispunjavanjem obaveza druge ugovorne strane.
(4) Novčani fond koji zaključuje obratni repo ugovor mora da osigura da u svakom trenutku može opozvati puni iznos gotovine bilo na osnovu obračuna bilo na osnovu vrednovanja po tržišnoj vrijednosti, a u slučaju da se gotovina može u svakom trenutku opozvati na osnovu vrednovanja po tržišnoj vrijednosti, za obračun NAV-a novčanog fonda, upotrebljava se vrijednost obratnog repo ugovora utvrđena vrednovanjem po tržišnoj vrijednosti.
(5) Odstupajući od stava 2 ovog člana, novčani fond može da u okviru obratnog repo ugovora primi likvidne prenosive hartije od vrijednosti ili instrumente tržišta novca pored onih koji ispunjavaju uslove iz člana 4 pod jednim od sledećih uslova:
1) da je izdaje ili za nju garantuje Evropska Unija, centralni organ ili centralna banka države članice, Evropska centralna banka, Evropska investiciona banka, Evropski stabilizacioni mehanizam ili Evropski fond za finansijsku stabilnost pod uslovom da im je dodijeljena pozitivna ocjena na osnovu čl. od 12 do 14; i
2) da je izdala ili za nju garantuje centralni organ ili centralna banka treće zemlje, pod uslovom da im dodijeljena pozitivna ocjena na osnovu čl. od 12 do 14.
Prihvatljivi udjeli ili akcije drugih novčanih fondova
(1) Novčani fond može da stekne udjele ili akcije bilo kojeg drugog novčanog fonda (ciljani novčani fond) pod sledećim uslovima:
1) da se najviše 10 % imovine ciljanog novčanog fonda može se, u skladu s pravilima fonda ili dokumentima o osnivanju fonda, ukupno uložiti u udjele ili akcije drugih novčanih fondova;
2) ciljani novčani fond nema udjele ili akcije u novčanom fondu koji to sticanje sprovodi.
(2) Novčani fond čiji su udjeli ili akcije stečeni ne smije da ulaže u novčani fond koji je to sticanje sproveo, tokom perioda u kojem novčani fond sprovodi sticanje, odnosno drži njegove udjele ili akcije.
(3) Novčani fond može da stekne udjele ili akcije drugih novčanih fondova pod uslovom da se najviše 5% njegove imovine uloži u udjele ili akcije jednog novčanog fonda, a novčani fond ukupno može da uloži najviše 17,5% svoje imovine u udjele ili akcije drugih novčanih fondova.
jeli ili akcije drugih novčanih fondova prihvatljivi su za ulaganje novčanog fonda pod sledećim uslovima:
1) da ciljani novčani fond ima odobrenje za rad na temelju ove Uredbe;
2) ako ciljanim novčanim fondom upravlja, direktno ili delegiranjem, isto društvo za upravljanje koje upravlja novčanim fondom koji sprovodi sticanje ili bilo koje drugo privredno društvo sa kojim je društvo za upravljanje novčanog fonda koji sprovodi sticanje povezano zajedničkom upravom ili kontrolom ili značajnim direktnim ili indirektnim udjelom, društvo za upravljanje ciljanog novčanog fonda ili to drugo privredno društvo ne smiju da naplaćuju naknade za upis ili isplatu za račun investitora novčanog fonda koji sprovodi sticanje u udjele ili akcije ciljanog novčanog fonda;
3) ako novčani fond uloži 10% ili više svoje imovine u udjele ili akcije drugih novčanih fondova:
a) u prospektu tog novčanog fonda navodi se najviši iznos naknada za upravljanje koje se mogu naplatiti samom novčanom fondu i drugim novčanim fondovima u koje on ulaže; i
b) u godišnjem izvještaju se navodi najveći udio naknada za upravljanje koje se naplaćuju samom novčanom fondu i drugim novčanim fondovima u koje on ulaže.
(5) Kratkoročni novčani fondovi mogu da ulažu samo u udjele ili akcije drugih kratkoročnih novčanih fondova.
(6) Standardni novčani fondovi mogu da ulažu ili akcije kratkoročnih novčanih fondova i standardnih novčanih fondova.
Ograničenja ulaganja
(1) Novčani fond ne smije ulagati više od:
1) 5 % svoje imovine u instrumente tržišta novca koje izdaje isti organ;
2) 10 % svoje imovine u depozite kod iste kreditne institucije, osim ako je struktura bankovnog sektora u državi članici u kojoj novčani fond ima sjedište takva da nema dovoljno održivih kreditnih institucija da bi se zadovoljio zahtjev za diversifikaciju, te ako je za novčani fond ekonomski neizvodljivo polagati depozite u drugoj državi članici, u tom slučaju 15 % svoje imovine može da deponuje kod iste kreditne institucije.
(2) Odstupajući od stava 1 tačka 1 ovog člana, novčani fond sa promjenjivim NAV-om može da uloži do 10% svoje imovine u instrumente tržišta novca koje izdaje isti organ, pod uslovom da ukupna vrijednost tih instrumenata tržišta novca koje drži u svakom od emitenata u koji ulaže više od 5 % svoje imovine ne prelazi 40% vrijednosti njegove imovine.
(3) Ukupna izloženost novčanog fonda riziku iste druge ugovorne strane koja proizlazi iz transakcija derivativnim finansijskim instrumentima ispunjavaju uslove iz člana 6 i čije saldiranje ne obavlja centralna druga ugovorna strana, ne smije biti veća od 5% imovine novčanog fonda.
(4) Ukupni iznos gotovine novčanog fonda date istoj drugoj ugovornoj strani kod obratnih repo ugovora čije saldiranje ne obavlja centralna druga ugovorna strana, ne smije prelaziti 15% imovine novčanog fonda.
(5) Ako se obratni repo ugovor saldira posredstvom centralne druge ugovorne strane definisane zakonom kojim se uređuje tržište kapitala, gotovina koju je novčani fond dao u okviru svakog obratnog repo ugovora ne smije prelaziti 15% imovine novčanog fonda.
(6) Nezavisno o pojedinačnim ograničenjima utvrđenim u st. 1 i 3 ovog člana, novčani fond ne smije da, ako bi to dovelo do ulaganja više od 15% njegove imovine u jedan organ, kombinuje ni jedno od sledećeg:
1) ulaganja u instrumente tržišta novca koje izdaje taj organ;
2) depozite kod tog organa;
3) derivativne finansijske instrumente čije saldiranje ne obavlja centralna druga ugovorna strana definisana zakonom kojim se uređuje tržište kapitala, čime se taj organ izlaže riziku druge ugovorne strane.
(7) Odstupajući od zahtjeva za diversifikacijom iz stava 6 ovog člana, ako je struktura finansijskog tržišta u državi članici u kojoj novčani fond ima sjedište takva da nema dovoljno održivih finansijskih institucija da bi se zadovoljio zahtjev za diversifikaciju, te ako je za novčani fond ekonomski neizvodljivo da se koristi finansijskim institucijama u drugoj državi članici, novčani fond može kombinovati vrste ulaganja navedene u stavu 6 ovog člana do najvišeg iznosa ulaganja od 20% svoje imovine u jednom organu.
(8) Odstupajući od stava 1 tačke 1, Komisija može da odobri novčanom fondu da u skladu sa načelom raspršivanja rizika uloži do 100% svoje imovine u različite instrumente tržišta novca koje izdaju ili za koje garantuju, odvojeno ili zajednički, Evropska Unija, nacionalne, regionalne i lokalne uprave država članica ili njihove centralne banke, Evropska centralna banka, Evropska investiciona banka, Evropski investicioni fond, Evropski stabilizacioni mehanizam, Evropski fond za finansijsku stabilnost, centralni organ ili centralna banka treće zemlje, Međunarodni monetarni fond, Međunarodna banka za obnovu i razvoj, Razvojna banka Savjeta Evrope, Evropska banka za obnovu i razvoj, Banka za međunarodnog sladiranja ili neka druga relevantna međunarodna finansijska institucija ili organizacija kojoj pripada jedna ili više država članica.
(9) Odredba stava 8 ovog člana primjenjuje se ako su ispunjeni svi sledeći uslovi:
1) novčani fond drži instrumente tržišta novca iz najmanje šest različitih emisija predmetnog emitenta;
2) novčani fond ograničava ulaganje u instrumente tržišta novca iz iste emisije na najviše 30% svoje imovine;
3) novčani fond izričito upućuje, u svojim pravilima fonda ili u osnivačkim aktima, na sve uprave, institucije ili organizacije iz stave 8 ovog člana koje emituju ili garantuju za instrumente tržišta novca u koje fond namjerava uložiti više od 5% svoje imovine;
4) novčani fond uključuje u svoj prospekt i promidžbene sadržaje jasnu izjavu u kojoj se upozorava na upotrebu tog odstupanja te se navode sve uprave, institucije ili organizacije iz prvog podstavka koje izdaju ili jamče za instrumente tržišta novca u koje fond namjerava uložiti više od 5% svoje imovine.
(10) Nezavisno o pojedinačnim ograničenjima utvrđenim u stavu 1 ovog člana, novčani fond može da uloži najviše 10% svoje imovine u obveznice koje izdaje jedna kreditna institucija koja ima statutarno sjedište u državi članici i koja je, prema zakonu, predmet posebnog javnog nadzora kojem je svrha zaštita vlasnika obveznica, a sredstva od izdavanja takvih obveznica ulažu se, u skladu sa zakonom, u imovinu koja, za vrijeme cijelog perioda važenja obveznica, može da pokrije potraživanja koja proizlaze iz obveznica, i koja bi se u slučaju gašenja emitenta prvenstveno iskoristila za isplatu glavnice i plaćanje stečenih kamata.
(11) Ako novčani fond ulaže više od 5% svoje imovine u obveznice iz stava 10 ovog člana i koje izdaje isti emitent, ukupna vrijednost tih ulaganja ne smije prelaziti 40% vrijednosti imovine novčanog fonda.
(12) Nezavisno od pojedinačnih ograničenja iz stava 1, novčani fond može da uloži najviše 20% svoje imovine u obveznice koje izdaje jedna kreditna institucija ako su ispunjeni uslovi u pogledu koeficijenta likvidne pokrivenosti koja je definisana zakonom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija, uključujući i moguća ulaganja u imovinu iz stava 10 ovog člana.
(13) Ako novčani fond ulaže više od 5% svoje imovine u obveznice koje su navedene u stavu 12 ovog člana i koje izdaje isti emitent, ukupna vrijednost tih ulaganja ne smije prelaziti 60% vrijednosti imovine novčanog fonda, uključujući i moguća ulaganja u imovinu iz stava 10 ovog člana, uz poštovanje u njemu navedenih ograničenja.
(14) Privredna društva koja pripadaju istoj grupi za potrebe sastavljanja konsolidovanih izvještaja u skladu s priznatim međunarodnim računovodstvenim standardima, za potrebe obračuna ograničenja iz st. od 1 do 6 ovog člana smatraju se jednim privrednim društvom.
Koncentracija
(1) Novčani fond ne smije da drži više od 10% instrumenata tržišta novca koje izdaje jedan organ.
(2) Ograničenje utvrđeno u stavu 1 ovog člana ne primjenjuje se na instrumente tržišta novca koje izdaje ili za koje garantuje Evropska Unija, nacionalne, regionalne i lokalne uprave država članica ili njihove centralne banke, Evropska centralna banka, Evropska investiciona banka, Evropski investicioni fond, Evropski stabilizacioni mehanizam, Evropski fond za finansijsku stabilnost, centralni organ ili centralna banka treće zemlje, Međunarodni monetarni fond, Međunarodna banka za obnovu i razvoj, Razvojna banka Savjeta Evrope, Evropska banka za obnovu i razvoj, Banka za međunarodnog sladiranja ili neka druga relevantna međunarodna finansijska institucija ili organizacija kojoj pripada jedna ili više država članica.
Postupak procjene kreditnog kvaliteta
(1) Društvo za upravljanje novčanog fonda uvodi, sprovodi i dosljedno primjenjuje jasan unutrašnji postupak procjene kreditnog kvaliteta za određivanje kreditnog kvaliteta instrumenata tržišta novca, uzimajući u obzir emitenta instrumenata i karakteristike samog instrumenta.
(2) Društvo za upravljanje novčanog fonda osigurava da su informacije koje se upotrebljavaju prilikom primjene unutrašnje postupka procjene kreditnog kvaliteta dovoljno kvalitetne, ažurne i da potiču od pouzdanih izvora.
(3) Unutrašnji postupak procjene zasniva se na jasnim, sistematičnim i kontinuiranim metodologijama procjene, koje se upotrebljavaju, podliježu validaciji društva za upravljanje novčanog fonda na osnovu ranijeg iskustva i empirijskih dokaza, uključujući retroaktivno testiranje.
(4) Društvo za upravljanje novčanog fonda osigurava da je unutrašnji postupak procjene kreditnog kvaliteta u skladu sa svim sljedećim opštim načelima:
1) uvođenje efikasnog postupka dobijanja i ažuriranja relevantnih informacija o emitentu i o obilježjima instrumenta;
2) donišenje i sprovođenje primjerene mjere u cilju osiguranja da se unutrašnja procjena kreditnog kvaliteta zasniva na detaljnoj analizi svih dostupnih i relevantnih informacija i uključuje sve relevantne činioce koji utiču na kreditnu sposobnost emitenta i kreditni kvaliteta instrumenta;
3) kontinuirano nadziranje unutrašnjeg postupka procjene kreditnog kvaliteta, a sve procjene kreditnog kvaliteta preispituju se najmanje jednom godišnje;
4) društvo za upravljanje novčanog fonda najmanje jednom godišnje preispituje metodologije za procjenu kreditnog kvaliteta kako bi se procijenilo da li su adekvatni za trenutni portfelj i spoljne uslove, i ta se procjena prosljeđuje nadležnom organu društva za upravljanje novčanog fonda, a ako društvo za upravljanje novčanog fonda utvrdi greške u metodologiji procjene kreditnog kvaliteta ili njenoj primjeni, navedene greške odmah ispravlja;
5) u slučaju promjene metodologije, modela ili ključnih pretpostavki upotrijebljenih u unutrašnjem postupku procjene kreditnog kvaliteta, društvo za upravljanje novčanog fonda treba što je prije moguće da preispita svaku unutrašnju procjenu kreditnog kvaliteta na koju je to imalo uticaj.
Unutrašnja procjena kreditnog kvaliteta
(1) Društvo za upravljanje novčanog fonda primjenjuje postupak iz člana 12 oih pravila kako bi utvrdio da li kreditni kvalitet instrumenta tržišta novca dobija pozitivnu ocjenu.
(2) U procjeni kreditnog kvaliteta u obzir se uzimaju barem sljedeći faktori i opšta načela:
1) kvantifikacija kreditnog rizika emitenta i relativni rizik neispunjavanja obaveza emitenta i instrumenta;
2) kvantitativni pokazatelji koji se odnose na emitenta instrumenta, uključujući u kontekstu makroekonomskog stanja i stanja na finansijskom tržištu;
3) kratkoročnost instrumenata tržišta novca;
4) kategorija imovine instrumenta;
5) vrsta emitenta pri čemu se razlikuju barem sljedeće vrste emitenata: nacionalna, regionalna ili lokalna uprava, finansijske korporacije i nefinansijske korporacije;
6) kod strukturiranih finansijskih instrumenata, operativni rizik i rizik druge ugovorne strane koji su svojstveni strukturiranoj finansijskoj transakciji; i
7) profil likvidnosti instrumenta.
(3) Prilikom utvrđivanja kreditnog kvaliteta instrumenta tržišta novca iz člana 10 stav 8 društvo za upravljanje novčanog fonda može, uz faktore i opšta načela iz ovog stava, da uzme u obzir upozorenja i pokazatelje.
Sačinjavanje dokumentacije u postupku procjene kreditnog kvaliteta
(1) Društvo za upravljanje novčanog fonda dužno je da dokumentuje svoj unutrašnji postupak procjene kreditnog kvaliteta, kao i samu procjenu kreditnog kvaliteta, a dokumentacija mora da uključuje sledeće:
1) koncept i operativne pojedinosti svog unutrašnjeg postupka procjene kreditnog kvaliteta na način koji može da omogući Komisiji da razumije i ocijeni efikasnost procjene kreditnog kvaliteta;
2) razlog i analizu koji idu u prilog procjeni kreditnog kvaliteta i kojima se objašnjavaju kriterijumi i učestalost preispitivanja procjene kreditnog kvaliteta, koje je odabralo društvo za upravljanje novčanog fonda;
3) sve veće promjene unutrašnjeg postupka procjene kreditnog kvaliteta, uključujući utvrđivanje inicijatora takvih promjena;
4) organizaciju unutrašnjeg postupka procjene kreditnog kvaliteta i strukturu unutrašnje kontrole;
5) svaku prethodnu unutrašnju procjenu kreditnog kvaliteta instrumenata, emitenta i, prema potrebi, priznatih garanta;
6) lica odgovorna za unutrašnji postupak procjene kreditnog kvaliteta.
(2) Društvo za upravljanje novčanog fonda dužno je da čuva svu dokumentaciju iz stava 1 ovog člana, tokom najmanje tri puna godišnja obračunska perioda.
(3) Društvo za upravljanje novčanog fonda dužno je da pojedinosti unutrašnjeg postupka procjene kreditnog kvaliteta navede u pravilima fonda ili u osnivačkim aktima, a sva dokumenta iz stava 1 ovog člana na zahtjev se stavljaju na raspolaganje nadležnim organima novčanog fonda i nadležnim organima društva za upravljanje novčanog fonda.
Upravljanje procjenom kreditnog kvaliteta
(1) Uprava i odbor direktora društva za upravljanje novčanog fonda odobravaju unutrašnji postupak procjene kreditnog kvaliteta,
(2) Lica koja obavljaju funkcije člana uprave odnosno člana odbora direktora društva za upravljanje novčanog fonda moraju dobro da poznaju unutrašnji postupak procjene kreditnog kvaliteta i metodologiju koju primjenjuje društvo za upravljanje novčanog fonda kao i da razumiju pojedinosti povezanih izvještaja.
(3) Društvo za upravljanje novčanog fonda obavještava lica iz stava 2 ovog člana o profilu kreditnog rizika novčanog fonda na osnovu analize unutrašnjih procjena kreditnog kvaliteta novčanog fonda, a učestalost izvještavanja zavisi od značaja i vrste informacija i sprovodi se najmanje jednom godišnje.
(4) Uprava društva za upravljanje novčanog fonda dužna je da kontinuirano osigurava pravilno funkcionisanje unutrašnjeg postupka procjene kreditnog kvaliteta i redovno se informiše o efikasnosti unutrašnjih postupaka procjene kreditnog kvaliteta, o područjima u kojima su utvrđeni nedostaci i stanju mjera i postupaka za uklanjanje prethodno utvrđenih nedostataka.
(5) Unutrašnje procjene kreditnog kvaliteta i njihova periodična preispitivanja za koja je odgovorno društvo za upravljanje novčanog fonda ne smiju sprovoditi lica koje upravljaju portfeljem novčanog fonda ili su za to upravljanje odgovorne.