Rules for dispute resolution through arbitration

(1) Ovim pravilima se uređuje postupak rješavanja sporova putem arbitraže, koju obavlja u okviru ovlašćenja Regulatorne agencije za energetiku (u daljem tekstu: Agencija) propisanih Zakonom o energetici (u daljem tekstu: Zakon).

(2) Arbitražom se mogu rješavati sporovi između energetskih subjekata ili između energetskih subjekata i korisnika njihovih usluga o pitanjima koja proizilaze iz njihovih ugovornih odnosa uređenih u skladu sa Zakonom, ako joj ugovorne strane povjere rješavanje spora, u skladu sa sporazumom o arbitraži koji zaključuju stranke u sporu.

Na pitanja Arbitražnog postupka koja nijesu regulisana ovim pravilima, primjenjuju se odredbe zakona kojima se uređuje arbitraža.

(1) Arbitraža se pokreće tužbom koja se podnosi Agenciji.

(2) Tužba sadrži:

1) ime i prezime/naziv i adresu tužioca i druge podatke kao što su e-mail adresa, broj telefona, broj faksa tužioca i njegovih zastupnika;

2) kopiju sporazuma o arbitraži ili, ako ne postoji posebna isprava o tome, opis i eventualne dokaze o postojanju sporazuma o arbitraži;

3) opis spora i okolnosti iz kojih proizilazi tužbeni zahtjev;

4) zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja;

5) činjenice i pravni osnov na kojima tužilac zasniva tužbeni zahtev i dokumente i druge dokaze na koje se tužilac poziva;

6) predlog arbitra i zamjenu za arbitra;

7) potvrdu o plaćenoj naknadi za pokretanje spora;

8) vrijednost predmeta spora;

9) izjašnjenje da li se postupak vodi sa ili bez usmene rasprave.

(3) Tužba i drugi podnesci, sa svim prilozima, podnose se u dovoljnom broju primjeraka za Agenciju, svaku od stranaka i svakog arbitra.

(1) Prilikom podnošenja tužbe tužilac je obavezan da plati naknadu za pokretanje postupka.

(2) Ako tužilac nije izvršio uplatu naknade iz stava 1 ovog člana, a ne uradi to ni u roku od osam dana od dana dostavljanja upozorenja Agencije o obavezi plaćanja, smatra se da je odustao od tužbe.

(1) Agencija, nakon prijema uplate iz člana 4 stav 1 ovih pravila, dostavlja tužbu tuženom i poziva ga da podnese odgovor na tužbu u roku od 30 dana od dana prijema tužbe.

(2) Odgovor na tužbu sadrži:

1) ime i prezime/naziv i adresu tuženoga i druge podatke kao što su e-mail adresa, broj telefona, broj faksa tuženoga i njegovih zastupnika;

2) izjašnjenje tuženog o zahtjevima tužioca, činjenice i pravni osnov na kojem tuženi zasniva svoju odbranu i, ako je to moguće, dokumente i druge dokaze na koje se tuženi poziva;

3) izjašnjenje o vrijednosti predmeta spora koju je tužilac naznačio u tužbi;

4) predlog arbitra i zamjenu za arbitra;

5) izjašnjenje o prihvatnju predloga o održavanju usmene rasprave tokom postupka ili predlog za održavanje usmene rasprave.

(3) Agencija može na zahtjev tuženog da odobri produženje roka iz stava 1 ovog člana, ako za to postoje opravdani razlozi.

(4) U slučaju da tuženi u ostavljenom roku u odgovoru na tužbu ne predloži arbitra, Agencija će donijeti odluku o imenovanju arbitra i njegove zamjene.

(5) Arbitra i zamjenu za arbitra, tužilac, odnosno tuženi predlažu sa Liste arbitara.

(1) Listu arbitara utvrđuje Agencija.

(2) Arbitri treba da ispunjavaju sljedeće uslove:

1) da imaju visoku stručnu spremu iz oblasti tehničkih nauka, ekonomije ili prava; i

2) da su dobri poznavaoci sektora energetike ili energetskog prava, ekonomskih pitanja vezanih za regulaciju energetskog sektora (računovodstvo i finansije) i funkcionisanja elektroenergetskog sistema.

(3) Arbitri se imenuju na period od četiri godine, sa mogućnošću ponovnog izbora.

(4) Arbitar mora da bude nepristrasan i nezavisan.

(5) Na listi arbitara ne može se nalaziti lice koje je zaposleno ili je član organa upravljanja licenciranog elektroenergetskog subjekta.

(1) Arbitražu sprovodi Arbitražno vijeće, sastavljeno od tri arbitra, koje se formira za rješavanje svakog konkretnog spora.

(2) Arbitražno vijeće ima predsjednika, koji rukovodi arbitražnim postupkom.

(3) Predsjednik Arbitražnog vijeća je predsjednik ili član Odbora Agencije.

(4) Članovi Arbitražnog vijeća, osim predsjednika, ne mogu biti zaposleni u Agenciji.

(5) Arbitri koji obavljaju funkciju predsjednika vijeća imenuju se po rotirajućem redosljedu.

(6) Stručnu i administrativnu pomoć Arbitražnom vijeću pružaju stručne službe Agencije.

(1) Ako se postupak arbitraže započinje u periodu od objavljivanja konkursa za izbor predsjednika ili člana Odbora Agencije, za predsjednika Arbitražnog vijeća ne može se imenovati lice čiji mandat ističe.

(2) Ako je predsjednik arbitražnog vijeća odsutan ili spriječen da duže vrijeme vrši dužnost, njegovu funkciju vrši zamjenik predsjednika.

(3) Zamjenik predsjednika Arbitražnog vijeća je predsjednik ili član Odbora Agencije koji je po sistemu rotacije sljedeći po redu da vrši dužnost predsjednika Arbitražnog vijeća.

(4) Ako mandat arbitara ističe a spor je u toku, arbitri, osim predsjednika Arbitražnog vijeća, nastavljaju sa radom.

(5) U slučaju da u toku spora arbitru koji obavlja funkciju predsjednika Arbitražnog vijeća dođe do prestanka rada u Agenciji, zamijeniće ga lice koje je sljedeće po sistemu rotacije.

(1) Ako stranka koja pokreće arbitražu, uz tužbu ne predloži arbitra i njegovu zamjenu, dužna je da to uradi najkasnije u roku od pet dana od dana dostavljanja zahtjeva Agencije za predlaganje arbitara.

(2) Ako stranka ne predloži arbitre u roku iz stava 1 ovog člana, smatraće se da je tužba povučena.

(3) Arbitar i zamjenik arbitra daju pisanu izjavu o prihvatanju dužnosti u konkretnom arbitražnom postupku, kojom se obavezuju da će dužnost vršiti nepristrasno i nezavisno.

(4) Ako arbitar ne prihvati dužnost u konkretnom arbitražnom postupku, stranka može da:

1) za arbitra imenuje prvobitno predloženu zamjenu uz istovremeni predlog nove zamjene; ili

2) predloži novog arbitra, uz zadržavanje ranije imenovane zamjene.

(5) Arbitražno vijeće se smatra konstituisanim po dostavljanju izjava predloženih arbitara i njihovih zamjena o prihvatanju dužnosti, o čemu Agencija obavještava stranke.

(1) Funkcija arbitra u Arbitražnom vijeću prestaje:

1) na lični zahtjev;

2) kada preuzme dužnost koja je nespojiva sa vršenjem funkcije arbitra u konkretnom slučaju;

3) zbog teže povrede principa nepristrasnosti ili nezavisnosti;

4) zbog neizvršavanja, neblagovremenog ili neurednog izvršavanja dužnosti u Arbitražnom vijeću;

5) u slučaju pravosnažne osuđujuće presude za krivično djelo koje je smetnja za izbor, odnosno koje ga čini nepodobnim za vršenje funkcije arbitra.

(2) Ako u toku vođenja postupka, arbitar dođe do saznanja o okolnostima koje mogu da utiču njegovu nezavisnost ili nepristrasnost, dužan je da bez odlaganja o tome obavijesti Arbitražno vijeće.

(3) Arbitražno vijeće će, po dobijanju zahtjeva od strane arbitra ili saznanja o okolnostima iz stava 2 ovog člana, da razmotri činjenice i donese odluku o prestanku dužnosti arbitra u konkretnom arbitražnom postupku i imenovanju njegove zamjene.

(1) Izuzeće arbitra može da traži bilo koja stranka u arbitraži odmah po saznanju da postoje razlozi iz člana 10 stav 1 tač. 2 do 5 ovih pravila, a najkasnije u roku od 15 dana od dana saznanja za te okolnosti.

(2) Zahtjev za izuzeće sa navođenjem razloga za traženje izuzeća, stranka šalje Arbitražnom vijeću.

(3) Arbitražno vijeće ostavlja rok arbitru čije se izuzeće traži da se izjasni u vezi navoda zahtjeva iz stava 2 ovog člana.

(4) Po dobijanju izjašnjenja iz stava 3 ovog člana, Arbitražno vijeće odlučuje o navodima iz zahtjeva.

(5) Protiv odluke iz stava 4 ovog člana nije dozvoljena žalba.

(1) Arbitražni postupak traje najduže šest mjeseci od dana konstituisanja Arbitražnog vijeća.

(2) Arbitražno vijeće po dobijanju predmeta može sastaviti plan toka postupka u kojem su određeni rokovi za dostavljanje podnesaka i plaćanje predujma, datum održavanja usmene rasprave, rok donošenja odluke, i rokovi za ostale radnje koje cijeni da treba da se preduzmu.

(3) Rokove za preduzimanje pojedinih radnji u postupku Arbitražno vijeće određuje u zavisnosti od složenosti predmeta spora.

(4) Rokovi iz stava 2 ovog člana mogu se produžiti na zahtjev stranke ako za to postoje opravdani razlozi.

(1) Arbitražno vijeće može na zahtjev stranke odrediti privremenu mjeru u skladu sa zakonom.

(2) Po dobijanju zahtjeva za određivanje privremene mjere, arbitražno vijeće bez odlaganja traži izjašnjenje od druge stranke i određuje rok u kojem je ta stranka dužna da se izjasni.

(3) Arbitražno vijeće može da izda privremenu mjeru i prije davanja mogućnosti drugoj stranki za izjašnjenje ako ocijeni da je zahtjev za privremenu mjeru neophodno hitno sprovesti.

(4) U slučaju iz stava 3 ovog člana, nakon određivanja privremene mjere i omogućavanja suprotnoj strani da se izjasni o zahtjevu, arbitražno vijeće može u skladu sa dobijenim izjašnjenjem da izmijeni odluku o privremenoj mjeri.

(5) Stranke su dužne da privremenu mjeru izvrše bez odlaganja.

(6) Stranka može u toku postupka da traži da Arbitražno vijeće odluči o naknadi troškova ili štete, koji su nastali u vezi sa zahtjevom za određivanje privremene mjere.

(1) Arbitražno vijeće odlučuje koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja činjenica koje su od značaja za donošenje arbitražne odluke po predlozima stranaka ili po svojoj inicijativi.

(2) Stranke su dužne da sarađuju u izvođenju dokaza i izvršavaju sve radnje koje se od njih zahtijevaju.

(3) Ako stranka koja je bila uredno pozvana da podnese dokumenta ili druge dokaze to bez opravdanog razloga ne učini, Arbitražno vijeće može da donese odluku na osnovu dokaza sa kojima raspolaže.