Rulebook on the width of protection zones and types of radio corridors in whose zone planning and construction of facilities is not permitted

Ovim pravilnikom propisuju se širine zaštitnih zona i vrste radio-koridora u čijoj zoni nije dopušteno planiranje i gradnja drugih objekata.

Izrazi upotrijebljeni u ovom pravilniku imaju sljedeće značenje:

1) granica radio centra je granica koju određuje poligon minimalne površine koji obuhvata sve elemente antenskog sistema radio centra, a ako je rastojanje između bilo koje dvije tačke koje se nalaze na ivicama poligona veće od 2000 m, unutar njega se prave dva ili više poligona čije granice odgovaraju poligonu minimalne površine koji obuhvata sve elemente antenskog sistema radio centra.

2) radio centar je predajna i/ili prijemna radio-stanica za potrebe organa državne uprave nadležnih za odbranu, nacionalnu bezbjednost, unutrašnje poslove i zaštitu i spasavanje, odnosno hitnih službi, pomorskih i vazduhoplovnih radiokomunikacija, kao i radiokomunikacija u plovidbi unutrašnjim vodama, koje služe u svrhu sigurnosti ljudskih života na kopnu, moru, vazduhu i na unutrašnjim vodama, radio-stanica veće snage za potrebe javnih emitera i fiksne kontrolno-mjerne stanice namijenjene za kontrolu i monitoring radio-frekvencijskog spektra.

3) zaštićeni radio koridor je zaštitna zona oko fiksne veze tipa tačka – tačka (u daljem tekstu: radio-relejna veza) u kojoj nije dozvoljeno postavljanje prepreka (objekata, sadnica, elektroenergetskih i drugih nadzemnih vodova i opreme) koje bi svojim prisustvom, izgradnjom ili radom mogli ometati takvu radio vezu.

4) radio-stanica veće snage za potrebe javnih emitera je radio stanica čija je izračena snaga, zavisno od radio-frekvencijskog opsega, veća od:

– 600 W e.m.r.p. u radio-frekvencijskom opsegu 526,5 – 1606,5 kHz;

– 600 W (snaga nosioca) u radio-frekvencijskim opsezima od 3950 do 26100 kHz;

– 300 W e.r.p. u radio-frekvencijskom opsegu 87,5 –108 MHz;

– 500 W e.r.p. u radio-frekvencijskom opsegu 174 –230 MHz;

– 500 W e.r.p. u radio-frekvencijskom opsegu 470 –694 MHz;

gdje je: e.m.r.p. - efektivna izračena snaga u odnosu na monopol antenu, a e.r.p. – efektivna izračena snaga u odnosu na polutalasnu dipol antenu.

5) zaštitna zona elektronskih komunikacionih mreža (u daljem tekstu: zaštitna zona) je područje u blizini određenih vrsta elektronskih komunikacionih mreža, elektronske komunikacione infrastrukture i povezane opreme u kojoj nije dozvoljena izgradnja i postavljanje objekata, kao ni izvođenje radova koji mogu da ugroze funkcionisanje elektronskih komunikacija čije se dimenzije utvrđuju ovim pravilnikom, kao i područje bez prepreka (objekata, rastinja, elektroenergetskih i drugih nadzemnih vodova i opreme) oko radio-centra, a zaštitna zona radio-centra se sastoji od primarne i sekundarne zaštitne zone.

Određivanje i proračun moguće zone štetnog uticaja elektroenergetskih postrojenja, uključujući podzemne i nadzemne elektroenergetske vodove visokog napona, trafostanice, rasklopna postrojenja i druga elektroenergetska postrojenja, na elektronsku komunikacionu mrežu izvedenu korišćenjem kablova sa bakarnim provodnicima ili kablova sa optičkim vlaknima sa metalnim elementima vrši se u skladu sa propisima koji određuju uticaj elektroenergetskih postrojenja i vodova.

Za elektronsku komunikacionu mrežu izvedenu korišćenjem telekomunikacionih kablova sa optičkim vlaknima bez metalnih elemenatasmatra se da ne postoji štetni induktivni i galvanski uticaj elektroenergetskih postrojenja u smislu stava 1 ovog člana, te se za takvu mrežu ne vrši proračun zone štetnih uticaja.

Ako proračun iz stava 1 ovog člana pokaže da su prekoračene granične vrijednosti napona opasnosti i/ili smetnji, investitor elektroenergetskog postrojenja treba da obezbijedi izradu projekata odgovarajućih mjera zaštite elektronske komunikacione mreže koja se nalazi u zoni štetnog uticaja i sprovede mjere zaštite utvrđene projektom.

Ako investitor elektroenergetskog postrojenja i operator ne mogu da se usaglase o izboru tehničkog rješenja zaštite, onda jedna ili druga strana može da zahtijeva posredovanje Agencije za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost (u daljem tekstu: Agencija) u ovom postupku.

U slučaju iz stava 4 ovog člana, Agencija će donijeti odluku o izboru odgovarajućeg tehničkog rješenja, uzimajući u obzir specifičnost slučaja.

Troškove izrade tehničkog rješenja zaštite, nabavke materijala, izvođenja radova, stručnog nadzora i drugih aktivnosti potrebnih za realizaciju tehničkog rješenja iz stava 3 i 5 snosi investitor elektroenergetskog postrojenja.

Ako proračun iz stava 1 ovog člana pokaže da nema štetnog uticaja u pogledu opasnosti i/ili smetnji, na paralelno vođenje i ukrštanje telekomunikacionih kablova i elektroenergetskih vodova primjenjuje član 4 ovog pravilnika.

Polaganje podzemnih elektroenergetskih kablova iznad i ispod postojećih telekomunikacionih kablova ili telekomunikacione kablovske kanalizacije nije dozvoljeno unutar zaštitne zone osim na mjestima ukrštanja.

Prolaz elektroenergetskog kabla kroz, kao i prelaz ispod odnosno iznad okna telekomunikacione kablovske kanalizacije nije dozvoljen.

Najmanja horizontalna rastojanja podzemnog telekomunikacionog kabla s bakarnim provodnikom i podzemnog elektroenergetskog kabla, zavise od nominalnog napona elektroenergetskog kabla i data su u tabeli 1, a ako nije moguće postići navedena, potrebno je primijeniti odgovarajuće zaštitne mjere.

Tabela 1

Zaštitne mjere iz stava 3 ovog člana se ostvaruju postavljanjem kabla u zaštitne cijevi ili polucijevi koje se spajaju na odgovarajući način, a zaštitne cijevi za elektroenergetske kablove treba da budu od dobro provodnog materijala (gvožđe i slično), a polucijevi za telekomunikacione kablove od neprovodnog materijala (PVC ili PE).

Minimalni spoljašnji prečnik zaštitnih cijevi ili polucijevi mora da bude najmanje 1,5 put veći od spoljašnjeg prečnika kabla, a u slučaju elektroenergetskog kabla nominalnog napona većeg od 35 kV potrebno je između kablova postaviti odgovarajuću toplotnu izolaciju.

U slučaju primjene zaštitnih mjera, najmanje rastojanje između kablova ne može da bude manje od 0,3 m.

Ukrštanje podzemnih telekomunikacionih kablova sa elektroenergetskim kablovima izvodi se po pravilu pod uglom od 90°, pri čemu taj ugao ne može biti manji od 45°, izuzetno, ugao se može smanjiti na 30°, uz posebno obrazloženje opravdanosti razloga za navedeno smanjenje.

Vertikalno rastojanje na mjestu ukrštanja između telekomunikacionog kabla i elektroenergetskog kabla ne može da bude manje od 0,3 m za elektroenergetske kablove nominalnog napona do 1 kV, a za elektroenergetske kablove nominalnog napona između 1 kV i 35 kV ne može da bude manje od 0,5 m, a ako se ne može postići vertikalno rastojanje od 0,5 m, primjenjuju se odgovarajuće zaštitne mjere u skladu sa stavom 4 ovog člana.

Dužina zaštitnih cijevi, odnosno polucijevi ne treba da bude manja od 1 m sa obje strane mjesta ukrštanja, a u slučaju primjene zaštitnih mjera iz stava 4 ovog člana, vertikalno rastojanje između kablova ne može da bude manje od 0,3 m.

Najmanja rastojanja između postojećeg podzemnog telekomunikacionog kabla i stuba elektroenergetskog voda zavise od nominalnog napona voda i data su u tabeli 2, a ako nije moguće postići propisana rastojanja, potrebno je, telekomunikacioni kabl na dijelu na kojem nije moguće zadovoljiti uslove iz tabele 2 ovog člana, dodatno zaštititi primjenjujući odgovarajuće zaštitne mjere iz stava 4 ovog člana.

Tabela 2

U tabeli 3 ovog člana data su najmanja vertikalna rastojanja između provodnika elektroenergetskog voda i nadzemnog telekomunikacionog kabla u najnepovoljnijim uslovima, a ako navedena rastojanja nije moguće postići, potrebno je, na dionici na kojoj nije moguće postići rastojanja iz tabele 3 izvršiti izmještanje ili podzemno kabliranje telekomunikacionog kabla.

Tabela 3

Za elektroenergetske samonosive vodove nominalnog napona manjeg od 1 kV, najmanja rastojanja pri paralelnom vođenju i ukrštanju sa nadzemnim telekomunikacionim kablom utvrđuju se u skladu sa propisima kojima se uređuju polaganje samonosivih kablova po stubovima niskonaponske elektroenergetske mreže.

Kod ukrštanja nadzemnog telekomunikacionog kabla i nadzemnog elektroenergetskog voda, horizontalna projekcija rastojanja najnižeg provodnika elektroenergetskog voda do najbližeg stuba koji nosi telekomunikacioni kabl mora da bude namanje za 3 m veća od visine stuba elektroenergetskog voda na mjestu ukrštanja.

Najmanja rastojanja podzemnog telekomunikacionog kabla sa metalnim provodnicima od elektroenergetskih visokonaponskih postrojenja (napona većeg od 35 kV) zavise od pogonskog stanja elektroenergetskog postrojenja, specifičnog otpora zemljišta i tipa lokacije, a data su u tabeli 4 ovog člana.

Tabela 4

Za sva elektroenergetska postrojenja nominalnog napona od 35 kV i više, u čijoj se neposrednoj blizini nalaze dva ili više podzemnih telekomunikacionih kablova sa metalnim provodnicima, potrebno je da se izvrši analizu štetnog uticaja i preuzeti zaštitne mjere, u skladu sa odgovarajućim standardima.

Najmanje rastojanje kod približavanja i ukrštanja podzemnih telekomunikacionih kablova s optičkim vlaknima bez metalnih elemenata (koji su položeni u zaštitnoj cijevi) i podzemnih elektroenergetskih kablova treba da bude 0,3 m, a zainteresovane strane mogu da postignu dogovor o smanjenju rastojanja na 0,1 m.

Postojeća elektronska komunikaciona mreža, elektronska komunikaciona infrastruktura i povezana oprema ne smije da bude oštećena i njen rad ne smije da bude ometan prilikom izgradnje nove komunalne infrastrukture i drugih objekata ili sađenjem sadnica, odnosno tokom cijelog vijeka trajanja elektronske komunikacione infrastrukture i povezane opreme mora da bude obezbijeđen nesmetan pristup radi njihovog održavanja.

Radi zaštite elektronske komunikacione mreže, elektronske komunikacione infrastrukture i povezane opreme od mehaničkog oštećenja prilikom paralelnog vođenja, približavanja i ukrštanja sa ostalom infrastrukturom u prostoru, treba se pridržavati najmanjih dozvoljenih rastojanja koja su propisana ovim pravilnikom.

Najmanja rastojanja propisana ovim pravilnikom odnose se na nezaštićeni telekomunikacioni kabl sa metalnim provodnicima položen direktno u rov, a ako je telekomunikacioni kabl položen u zaštitnu cijev ili telekomunikacionu kablovsku kanalizaciju, mogu se primijeniti manja rastojanja, pod uslovom da je obezbijeđen odgovarajući stepen mehaničke zaštite i da su primijenjene zaštitne mjere propisane ovim pravilnikom.

Ako se kod paralelnog vođenja ili približavanja trasi telekomunikacionog kabla drugih podzemnih ili nadzemnih instalacija, opreme, objekata ili sadnica, ne mogu postići najmanja rastojanja data u tabeli 5 ovog člana, investitor je dužan da traži od operatora elektronskih komunikacija uslove za tehničko rješenje zaštite elektronske komunikacione mreže, elektronske komunikacione infrastrukture i povezane opreme.

Tabela 5

Najmanje rastojanje (razmak između bližih spoljnih ivica instalacija) pri paralelnom vođenju ili približavanju postojećeg podzemnog telekomunikacionog kabla i vodovoda iznosi 0,5 m, odnosno 1,0 m za magistralni vodovod, a ova rastojanja mogu se smanjiti do najmanje 0,3 m ako se obje instalacije zaštite odgovarajućom mehaničkom zaštitom.

Mjesto ukrštanja telekomunikacionog kabla i vodovodne cijevi, treba da bude izvedeno tako da vodovodna cijev prolazi ispod telekomunikacionog kabla, pri čemu vertikalno rastojanje između kabla i glavne vodovodne cijevi mora da iznosi najmanje 0,5 m, a kod ukrštanja kabla s kućnim priključcima najmanje rastojanje treba da bude 0,3 m.

Ako se najmanje rastojanje iz stava 2 ovog člana ne može postići, potrebno je zbog zaštite telekomunikacionog kabla od mehaničkih oštećenja, isti postaviti u posebnu zaštitnu cijev čija dužina treba da bude najmanje 1 m sa svake strane mjesta ukrštanja, a u tom slučaju najmanje rastojanje ne smije da bude manje od 0,3 m kod ukrštanja telekomunikacionog kabla s glavnom vodovodnom cijevi, odnosno 0,15 m kod ukrštanja telekomunikacionog kabla s kućnim priključcima.

Najmanje rastojanje pri paralelnom vođenju ili približavanju postojećeg podzemnog telekomunikacionog kabla i kanalizacije (manje kanalizacione cijevi prečnika do 0,6 m i kućni priključci) treba da bude 0,5 m, odnosno 1,5 m za magistralne kanalizacione cijevi prečnika jednakog ili većeg od 0,6 m.

Na mjestu ukrštanja kanalizaciona cijev treba da bude položena ispod telekomunikacionog kabla, pri čemu kabl treba mehanički zaštititi, a dužina zaštitne cijevi mora da bude najmanje 1,5 m sa svake strane mjesta ukrštanja, a rastojanje od vrha kanalizacione cijevi treba treba da bude najmanje 0,3 m.

Polaganje vodovodnih i kanalizacionih cijevi kroz okna telekomunikacione kablovske kanalizacije, kao i polaganje ispod okna, nije dozvoljeno.

Kod približavanja ili paralelnog vođenja postojećeg podzemnog telekomunikacionog kabla i toplovoda, mora da se obezbijedi minimalni razmak od 0,8 m, izuzetno kada se ne može postići navedeni razmak, na dužinama približavanja do 5 m dozvoljeni razmak je najmanje 0,5 m.

Ako toplovod u neposrednoj okolini izaziva povećanje temperature okoline zemlje za više od 10° C, ili ako postoji vjerovatnoća dodatnog zagrijavanja kabla, potrebno je povećati razmak ili između toplovoda i telekomunikacionog kabla postaviti toplotnu izolaciju debljine 0,2 m.

Na mjestima ukrštanja toplovoda i telekomunikacionog kabla, najmanja vertikalna udaljenost mora da bude 0,5 m, izuzetno u slučajevima kada se ne može postići navedena udaljenost ili ako na mjestu ukrštanja postoji potencijalna opasnost sa dodatnim zagrijavanjem kabla, potrebno je primijeniti zaštitnu mjeru postavljanja kabla u cijev ili polucijev od odgovarajućeg materijala (beton i sl, ali ne PVC ili PE) i sloja toplotne izolacije debljine 0,2 m, pri čemu je dužina cijevi najmanje 1,5 m sa svake strane mjesta ukrštanja, a toplotna izolacija mora pokrivati toplovod najmanje 2 m sa svake strane ukrštanja.

Najmanje dozvoljeno rastojanje između telekomunikacionog kabla i instalacija za skladištenje i prenos zapaljivih tečnosti iznosi 1,0 m na mjestima približavanja i paralelnog vođenja, izuzetno, u slučajevima kada se ne može postići navedeno rastojanje, isto se može smanjiti na 0,5 m na dužini ne kraćoj od 1,5 m pri čemu djelovi postrojenja za prenos i skladištenje zapaljivih tečnosti treba da budu prekriveni betonskom posteljicom debljine 0,1 m, otpornom na prodiranje zapaljive tečnosti ili isparavanja, a postojeći kabl potrebno je zaštititi odgovarajućim cijevima koje pored mehaničke čvrstoće moraju biti otporne na uticaj različitih vrsta mineralnih ulja.

Na mjestima ukrštanja cjevovoda za prenos zapaljivih tečnosti i telekomunikacionog kabla, cjevovod mora da prolazi ispod kabla, pri čemu najmanje rastojanje treba da bude 0,5 m, izuzetno, u slučajevima kada se ne može postići navedeno rastojanje, telekomunikacioni kabl potrebno je zaštititi od mogućih mehaničkih oštećenja postavljanjem u odgovarajuće cijevi ili polucijevi tako da je dužina zaštitne cijevi najmanje 1 m od mjesta ukrštanja.

Ako se cjevovodni sistem ili postrojenje iz stava 1 približava cijevima postojeće telekomunikacione kablovske kanalizacije, a koje nijesu otporne na djelovanje mineralnih ulja i isparavanje, tada je potrebno u opasnom području od 4 m cijevi telekomunikacione kablovske kanalizacije prekriti sa svih strana betonskom posteljicom minimalne debljine 0,1 m, a otvori cijevi u susjednim oknima telekomunikacione kablovske kanalizacije treba da budu gasno nepropusni, a na jednom od zidova okna potrebno je postaviti natpisnu pločicu koja će upozoravati osoblje na pojavu sakupljanja štetnih i eksplozivnih gasova.

Ako rekonstrukcija postojeće ili izgradnja nove saobraćajnice ugrožava trasu postojećeg podzemnog telekomunikacionog kabla koji se nalazi u trasi saobraćajnice, a nije u zaštitnoj cijevi, potrebno je izvršiti izmještanje istog, a nova trasa telekomunikacionog kabla treba da bude u trotoaru ili zelenom pojasu predmetne saobraćajnice.

Ako rekonstrukcija postojeće ili izgradnja nove saobraćajnice ugrožava trasu postojeće telekomunikacione kablovske kanalizacije tako da će se ona nalaziti u trasi kolovoza nove

saobraćajnice i da nije moguće postići najmanje rastojanje između spoljnjeg zida gornjeg reda cijevi i nivelete saobraćajnice od 0,7 m, potrebno je izvršiti izmještanje predmetne telekomunikacione kablovske kanalizacije. Okna nove (izmještene) telekomunikacione kablovske kanalizacije treba postaviti u trotoaru ili zelenom pojasu predmetne saobraćajnice.

Kada je trasa nove saobraćajnice planirana tako da se ukršta sa postojećim telekomunikacionim kablom potrebno je izvršiti izmještanje trase telekomunikacionog kabla tako da ona bude vertikalna na osu saobraćajnice, a ukoliko to nije moguće onda najmanje pod uglom od 45°, pri tome telekomunikacioni kabl treba da bude postavljen u zaštitnoj cijevi i položen uz još jednu dodatnu rezervnu cijev, a dužina cijevi treba da bude sa svake strane za 0,5 m veća od širine kolovoza, a ako trasa cijevi presijeca i trotoar, i nastavlja se u zelenom pojasu, tada ista treba da završi u zelenom pojasu.

Po trasi i uz trasu podzemnog telekomunikacionog kabla ili telekomunikacione kablovske kanalizacije na udaljenosti manjoj od 2 m nije dozvoljena sadnja drveća čije bi korijenje moglo onemogućiti pristup kablu ili bi ga moglo oštetiti.

Kod nadzemnih samonosivih telekomunikacionih kablova potrebno je obezbijediti minimalni vazdušni koridor od 0,5 m oko kabla.

Planiranje novih podvodnih i podmorskih infrastruktura (vodovod, elektroenergetski kabl, kanalizacioni ispust i sl.) treba da se izvodi tako da se izbjegne ukrštanje sa postojećim podvodnim ili podmorskim telekomunikacionim kablom.

Ako ukrštanje pod vodom nije moguće izbjeći, zainteresovane strane su dužne da zajednički definišu tehničko rješenje zaštite postojećeg podvodnog telekomunikacionog kabla.

Priobalna zaštita nove podvodne ili podmorske infrastrukture treba da bude udaljena najmanje 10 m od postojeće priobalne zaštite podvodnog ili podmorskog telekomunikacionog kabla.

Lutajuće struje mogu nastati usljed rada postrojenja jednosmjerne struje, a naročito:

- električna željeznica, tramvaj, vozila koja koriste šine kao povratni vod;

- uređaji za napajanje trolejbusnih vodova, kod kojih je jedan vod uzemljen na više mjesta;

- jednosmjerne električne mreže i različite vrste industrijskih postrojenja koja su zaštićena sistemom katodne zaštite;

- sistemi katodne zaštite primijenjeni na različitim cjevovodnim prenosnim sistemima kao što su gasovodi, vodovodi, naftovodi i slično, a koji su planirani da se grade u blizini elektronske komunikacione infrastrukture;

- neuzemljena postrojenja jednosmjerne struje kod istovremenih zemnih spojeva na više mjesta.

Investitori postrojenja iz stava 1 ovog člana, kao i drugih postrojenja koja mogu stvarati lutajuće struje, a koje lutajuće struje mogu izazvati štetne uticaje na postojeću elektronsku komunikacionu mrežu, moraju prije puštanja u rad navedenih postrojenja preduzeti zaštitne mjere kako mreža ne bi bila ugrožena.

Veličine zaštitnih zona i sektora bez prepreka, kao i vrste radio centara za koje se određuju zaštitne zone su:

1) primarna zona za radio centre u vazduhoplovnoj i pomorskoj radio-navigacionoj službi i za uređaje koji služe u svrhu sigurnosti ljudskih života na kopnu, moru, vazduhu i na unutrašnjim vodama, kao područje poluprečnika 400 m od granice radio-centra.

2) sekundarna zona se definiše kao područje poluprečnika:

- 400 m od granice fiksnih kontrolno-mjernih stanica namijenjenih za kontrolu i monitoring radio-frekvencijskog spektra i radio-centara za radio-goniometriju;

- 2000 m od granice radio centra, za radio-frekvencijski opseg do 30 MHz, osim radio centara iz tačke 1 ovog stava i radio-stanica veće snage za potrebe javnih emitera;

- 1000 m od granice radio centra, za radio-frekvencijski opseg iznad 30 MHz, osim radio-centara iz tačke 1 ovog stava i radio-stanica veće snage za potrebe javnih emitera;

- 200 m od granice radio centra za radio-stanice veće snage za potrebe javnih emitera.

3) kod radio-centara za koje se određuje samo sekundarna zona, veličina primarne zone je jednaka 0 (nuli).

4) sektor bez prepreka je područje poluprečnika 5000 m od granice radio-centra.

Unutar granica primarne zaštitne zone nije dozvoljeno postavljati fiksne ili mobilne prepreke kao ni vodene površine, odnosno bilo kakve fiksne ili mobilne metalne površine, elektroenergetske i druge nadzemne vodove, niti graditi drumske saobraćajnice, željezničke pruge i luke.

Unutar granica sekundarne zaštitne zone nije dozvoljeno graditi ili postavljati prepreke (objekte, sadnice, elektroenergetske i druge nadzemne vodove i opremu) čija bi visina bila iznad zamišljenog kraka elevacionog ugla od 2° u smjeru od radio centra, a vrh ugla je na granici primarne i sekundarne zaštitne zone kao što je prikazano na skici 1:

Skica 1

Sektor bez prepreka je sektor uz radio centar određen uglom u horizontalnoj ravni u kome važe uslovi propisani za primarnu i sekundarnu zaštitnu zonu i, po potrebi, za veća rastojanja predviđena za sekundarne zaštitne zone.