Law on amendments to the labour law

U Zakonu o radu („Službeni list CG”, br. 74/19, 08/21, 59/21, 68/21, 145/21, 77/24, 84/24, 86/24, 122/25, 165/25 i 51/26) član 8 mijenja se i glasi:

„(1) Neposredna diskriminacija, u smislu ovog zakona, postoji kada se prema licu koje traži zaposlenje ili zaposlenom, u istoj ili uporedivoj situaciji u odnosu na drugo lice koje traži zaposlenje ili zaposlenog, nepovoljnije postupa aktom, radnjom ili nečinjenjem, po nekom od osnova iz člana 7 ovog zakona.

(2) Posredna diskriminacija, u smislu ovog zakona, postoji kada prividno neutralna odredba, kriterijum ili praksa tretira ili bi mogla tretirati lice koje traži zaposlenje ili zaposlenog nepovoljnije u odnosu na drugo lice koje traži zaposlenje ili zaposlenog, po nekom od osnova iz člana 7 ovog zakona, osim ako je ta odredba, kriterijum ili praksa objektivno i razumno opravdana zakonitim ciljem, uz upotrebu sredstava koja su primjerena i neophodna za postizanje tog cilja.”

Član 15 mijenja se i glasi:

„(1) Ne smatra se diskriminacijom pravljenje razlike, isključenje ili davanje prvenstva u odnosu na određeni posao kada, zbog prirode posla ili uslova pod kojima se posao obavlja, karakteristika povezana sa nekim od osnova iz člana 7 ovog zakona predstavlja stvarni i odlučujući uslov za obavljanje posla, pod uslovom da je cilj koji se želi postići zakonit i da su sredstva za postizanje tog cilja primjerena i neophodna.

(2) Izuzetak iz stava 1 ovog člana ne primjenjuje se na različito postupanje po osnovu rasnog ili etničkog porijekla.

(3) Odredbe zakona, kolektivnog ugovora i ugovora o radu koje se odnose na posebnu zaštitu i pomoć određenim kategorijama zaposlenih, a naročito one kojima se uređuje zaštita prava lica sa invaliditetom, žena za vrijeme trudnoće, porodiljskog, očinskog, roditeljskog odsustva i odsustva sa rada radi njege djeteta, odnosno posebne njege djeteta, kao i odredbe koje se odnose na posebna prava roditelja, usvojilaca, staratelja i hranitelja, ne smatraju se diskriminacijom.”

Član 16 mijenja se i glasi:

„(1) U slučajevima zabranjenih ponašanja iz čl. 7 do 15 ovog zakona, lice koje traži zaposlenje, zaposleni, kao i lice kojem je prestao radni odnos, imaju pravo na zaštitu pred nadležnim sudom, u skladu sa zakonom.

(2) Lica iz stava 1 ovog člana mogu, prije ili tokom postupka pred nadležnim sudom, pokrenuti postupak pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova, u skladu sa zakonom.

(3) Pokretanje postupka pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova nije uslov za ostvarivanje prava na sudsku zaštitu.

(4) Stranke će, kad god je to moguće, nastojati da spor riješe sporazumno prije ili tokom sudskog ili drugog postupka.

(5) Stranke se mogu sporazumjeti o predmetu spora tokom cijelog postupka.”

U članu 57 stav 2 poslije riječi “koji se odnose na zaštitu i zdravlje na radu” dodaje se zarez i riječi: “sve posebne profesionalne kvalifikacije ili vještine ili potreban posebni zdravstveni nadzor”.

U članu 58 poslije stava 1 dodaje se novi stav koji glasi:

„(2) Korisnik je dužan da, u skladu sa stavom 1 ovog člana, preduzme potrebne mjere za sprovođenje aktivnosti u vezi sa zaštitom i zdravljem na radu i sprječavanje nastanka profesionalnih bolesti i bolesti u vezi sa radom, kao i da obavijesti Agenciju o ispunjavanju obaveza koje proizilaze iz radnog odnosa, kako bi zaposleni mogli adekvatno da sprovode aktivnosti zaštite i preventivne namijenjene svim zaposlenima, i o tome obavijesti Agenciju preko koje je zaposleni ustupljen korisniku.”

Dosadašnji st. 2, 3 i 4 postaju st. 3, 4 i 5.

U članu 88 stav 5 riječi: „st. 1 i 4 ovog člana“ zamjenjuju se riječima: „stava 1 ovog člana“.

Poslije člana 88 dodaje se novi član koji glasi:

„Obaveze poslodavca za vrijeme neplaćenog odsustva

Član 88a

„Osnovica za obračun doprinosa za vrijeme odsustva iz člana 88 stav 1 ovog zakona, je ostvarena bruto zarada zaposlenog koju je ostvario u mjesecu kada ostvaruje pravo na neplaćeno odsustvo.

Zaposleni iz člana 88 stav 1 ovog zakona ima pravo na penzijsko i invalidsko osiguranje.

Za vrijeme odsustvovanja sa rada, u smislu člana 88 stav 4 ovog zakona, zaposleni ima pravo na zdravstveno osiguranje, a druga prava i obaveze iz rada i po osnovu rada miruju.”