Na osnovu člana 82 stav 1 tačka 2 Ustava Crne Gore i Amandmana IV stav 1 na Ustav Crne Gore, Skupština Crne Gore 28. saziva, na Sedmoj sjednici Drugog redovnog (jesenjeg) zasijedanja u 2025. godini, dana 27. decembra 2025. godine, donijela je
Montenegro · Judiciary
Law on international legal assistance in criminal matters
I. OSNOVNE ODREDBE
Predmet
Ovim zakonom uređuju se uslovi i postupak pružanja međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima (u daljem tekstu: međunarodna pravna pomoć).
Pružanje međunarodne pravne pomoći
(1) Međunarodna pravna pomoć pruža se u skladu sa međunarodnim ugovorom.
(2) Ako međunarodni ugovor ne postoji ili određena pitanja nijesu regulisana međunarodnim ugovorom, međunarodna pravna pomoć pruža se u skladu sa ovim zakonom, pod uslovom da postoji uzajamnost ili se može očekivati da bi strana država izvršila zahtjev za međunarodnu pravnu pomoć domaćeg pravosudnog organa.
Oblici međunarodne pravne pomoći
Međunarodna pravna pomoć obuhvata izručenje okrivljenih i osuđenih, ustupanje i preuzimanje krivičnog gonjenja, izvršenje stranih sudskih odluka u krivičnim stvarima, obrazovanje zajedničkih istražnih timova, kao i druge oblike međunarodne pravne pomoći propisane ovim zakonom, odnosno međunarodnim ugovorom.
Načelo dvostrukog kriminaliteta
Međunarodna pravna pomoć se može pružiti ako je djelo zbog koga se traži pružanje pravne pomoći kažnjivo djelo i po domaćem zakonu i po zakonu strane države čiji je nadležni organ podnio zahtjev za međunarodnu pravnu pomoć.
Povjerljivost i zaštita podataka
(1) Ako nadležni organ države molilje zahtijeva povjerljivo postupanje, zahtjev za međunarodnu pravnu pomoć može biti dostupan samo nadležnim organima koji po njemu postupaju i u mjeri neophodnoj za postupanje.
(2) Ako povjerljivost iz stava 1 ovog člana nije moguće obezbijediti, Ministarstvo, odnosno domaći pravosudni organ će o tome obavijestiti nadležni organ države molilje.
(3) Lični podaci dobijeni u postupku pružanja međunarodne pravne pomoći su dostupni samo organima koji učestvuju u pružanju pravne pomoći i mogu se koristiti samo za potrebe postupka za koji su traženi, kao i drugih postupaka koji su povezani sa tim postupkom i ne mogu se ustupiti trećim stranama bez saglasnosti države molilje, odnosno zamoljene države koja je takve podatke stavila na raspolaganje.
Shodna primjena
Ako nije drukčije određeno ovim zakonom, na postupak pružanja međunarodne pravne pomoći shodno se primjenjuju odredbe Zakonika o krivičnom postupku.
Upotreba rodno osjetljivog jezika
Izrazi koji se u ovom zakonu koriste za fizička lica u muškom rodu podrazumijevaju iste izraze u ženskom rodu.
Značenje izraza
Izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:
1) domaći pravosudni organ je sud i državno tužilaštvo koji su zakonom određeni za pružanje međunarodne pravne pomoći;
2) strani nadležni organ je državni organ koji je prema propisima strane države nadležan za pružanje međunarodne pravne pomoći, odnosno sprovođenje određenih radnji u cilju pružanja međunarodne pravne pomoći;
3) država molilja je strana država čiji je nadležni organ uputio zahtjev za međunarodnu pravnu pomoć;
4) zamoljena država je strana država kojoj se upućuje zahtjev za međunarodnu pravnu pomoć;
5) domaći zakon je zakon Crne Gore.
II. NADLEŽNI ORGANI I NAČIN KOMUNIKACIJE
Nadležni organi i centralni organ komunikacije
(1) Za poslove međunarodne pravne pomoći nadležni su domaći pravosudni organi.
(2) Pojedine radnje u postupku međunarodne pravne pomoći, u okviru svojih nadležnosti, vrše organ državne uprave nadležan za poslove pravosuđa (u daljem tekstu: Ministarstvo), kao i drugi organi državne uprave, u skladu sa zakonom.
(3) Domaći pravosudni organ upućuje zahtjev za međunarodnu pravnu pomoć stranim nadležnim organima i prima zahtjev za međunarodnu pravnu pomoć stranih nadležnih organa preko centralnog organa komunikacije.
(4) Poslove centralnog organa komunikacije u postupku pružanja međunarodne pravne pomoći vrši Ministarstvo.
(5) Izuzetno od stava 4 ovog člana, iz razloga cjelishodnosti i efikasnosti postupanja, poslove centralnog organa komunikacije za pojedine vrste, odnosno oblasti pravne pomoći može obavljati drugi domaći nadležni organ.
(6) U slučaju iz stava 5 ovog člana, Ministarstvo dostavlja međunarodnoj organizaciji, odnosno njenom nadležnom tijelu podatke o određivanju centralnog organa komunikacije.
Dostavljanje u slučaju hitnosti i drugih opravdanih razloga
U slučaju kad za to postoje razlozi hitnosti, drugi opravdani razlozi ili je predviđeno međunarodnim ugovorom, zahtjev za međunarodnu pravnu pomoć može se dostavljati i primati diplomatskim putem, posredstvom Međunarodne organizacije kriminalističke policije (INTERPOL) i putem kanala komunikacije Agencije Evropske unije za pravosudnu saradnju u krivičnim stvarima (EUROJUST), u skladu sa međunarodnim standardima.
Neposredna saradnja
(1) Domaći pravosudni organ može neposredno dostaviti stranom nadležnom organu i primiti od stranog nadležnog organa zahtjev za međunarodnu pravnu pomoć, kad je to predviđeno međunarodnim ugovorom ili kad postoji uzajamnost.
(2) Domaći pravosudni organ je dužan da vodi evidenciju o neposredno dostavljenim, odnosno primljenim zahtjevima za međunarodnu pravnu pomoć.
(3) Domaći pravosudni organ, na zahtjev Ministarstva, sačinjava i dostavlja izvještaj o neposredno dostavljenim, odnosno primljenim zahtjevima za međunarodnu pravnu pomoć.
Način dostavljanja
(1) Zahtjev za međunarodnu pravnu pomoć može se podnijeti putem pošte, neposrednom predajom, elektronskim ili drugim putem koji omogućava utvrđivanje vjerodostojnosti pošiljaoca i zahtjeva.
(2) Domaći pravosudni organ u svakom trenutku može zatražiti dostavljanje izvornika, odnosno ovjerene kopije zahtjeva za međunarodnu pravnu pomoć ili dokumentacije dostavljene uz taj zahtjev.
Zamolnica
(1) Zahtjev za međunarodnu pravnu pomoć podnosi se u formi zamolnice, odnosno drugog odgovarajućeg akta.
(2) Ako međunarodnim ugovorom ili ovim zakonom nije drukčije propisano, potpisana i ovjerena zamolnica za međunarodnu pravnu pomoć sadrži:
1) naziv i sjedište organa koji je uputio zamolnicu;
2) naziv organa kome se zamolnica upućuje, a ako nije poznat njegov tačan naziv, naznaku „nadležni pravosudni organ“, uz naziv države čiji je to organ;
3) pravni osnov za pružanje međunarodne pravne pomoći;
4) oblik međunarodne pravne pomoći koja se traži i razlog zamolnice;
5) pravnu kvalifikaciju krivičnog djela i njegov kratak činjenični opis, odnosno kratak činjenični opis kažnjivog djela, osim ako se zamolnica odnosi na dostavu, odnosno uručenje pismena;
6) državljanstvo i druge lične podatke lica u odnosu na koje se traži međunarodna pravna pomoć i njegov položaj u postupku;
7) vrstu sudskog pismena, u slučaju njegove dostave.
(3) Pored podataka iz stava 2 ovog člana, domaći pravosudni organ može tražiti dodatna obavještenja i akte koji su potrebni za postupanje po zamolnici.
(4) Ako međunarodnim ugovorom ili ovim zakonom nije drukčije propisano, uz zamolnicu za međunarodnu pravnu pomoć domaćeg pravosudnog organa, odnosno stranog nadležnog organa prilaže se prevod zamolnice na jeziku države kojoj se zamolnica upućuje ili na jednom od službenih jezika Savjeta Evrope, ako to prihvata zamoljena država.
(5) Odgovori na zamolnice stranih nadležnih organa se, po pravilu, ne prevode.
III. IZRUČENJE OKRIVLJENIH I OSUĐENIH
Hitnost postupanja u postupcima izručenja
(1) Postupak izručenja okrivljenih i osuđenih je hitne prirode.
(2) Organi koji učestvuju u postupku izručenja okrivljenih i osuđenih, odnosno donose odluke u vezi sa tim postupkom dužni su da postupaju sa posebnom hitnošću.
Traženje izručenja
Izručenje okrivljenih i osuđenih se traži i vrši u skladu sa ovim zakonom, ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.