Code of criminal procedure

Ovim zakonikom („Službeni list Crne Gore”, br. 57/09, 49/10, 47/14, 2/15, 35/15, 58/15, 28/18, 116/20, 145/21) utvrđuju se pravila sa ciljem da se omogući pravično vođenje krivičnog postupka i da niko nevin ne bude osuđen, a da se učiniocu krivičnog djela izrekne krivična sankcija pod uslovima propisanim Krivičnim zakonikom i na osnovu zakonito sprovedenog postupka.

(1) Krivičnu sankciju učiniocu krivičnog djela može izreći samo nadležni sud u postupku koji je pokrenut i sproveden po ovom zakoniku.

(2) Prije pravosnažne odluke suda, okrivljeni može biti ograničen u svojoj slobodi i drugim pravima samo pod uslovima propisanim ovim zakonikom.

(1) Svako se smatra nevinim dok se njegova krivica za krivično djelo ne utvrdi pravosnažnom odlukom suda.

(2) Sudske odluke, osim onih kojima se okrivljeni oglašava krivim, ne smiju sadržati navode kojima se okrivljeni predstavlja krivim ili se na drugi način krši pretpostavka nevinosti.

(3) Državni organi, mediji, udruženja građana, javne ličnosti i druga lica dužni su da se pridržavaju pravila iz stava 1 ovog člana i da svojim javnim izjavama o krivičnom postupku koji je u toku ne krše pretpostavku nevinosti i ne vrijeđaju druga pravila postupka, prava okrivljenog i oštećenog i načelo sudske nezavisnosti.

(4) Ako i nakon pribavljanja svih raspoloživih dokaza i njihovog izvođenja u krivičnom postupku, ostane samo sumnja u odnosu na postojanje nekog bitnog obilježja krivičnog djela ili u pogledu činjenica od kojih zavisi primjena neke odredbe Krivičnog ili ovog zakonika, sud će donijeti odluku koja je povoljnija za okrivljenog.

(1) Osumnjičeni mora, bez odlaganja, biti obaviješten o krivičnom djelu za koje se tereti i osnovima sumnje protiv njega.

(2) Okrivljenom se mora omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist.

(3) Osumnjičeni prilikom prvog saslušanja, odnosno okrivljeni mora biti upoznat da ne mora da daje nikakve izjave niti da odgovara na postavljena pitanja, a da sve što izjavi može biti upotrijebljeno kao dokaz, pri čemu se to što nije dao izjavu i nije odgovarao na postavljena pitanja neće cijeniti na njegovu štetu.

(1) Lice lišeno slobode od strane nadležnog državnog organa mora biti odmah obaviješteno, na svom jeziku ili na jeziku koji razumije, o pravu na upotrebu svog jezika u krivičnom postupku, pravu na prevođenje iz člana 8 ovog zakonika, razlozima lišenja slobode i istovremeno upoznato da nije dužno ništa da izjavi i da se to što nije dao izjavu neće cijeniti na njegovu štetu, pravu na besplatnu pravnu pomoć u skladu sa zakonom kojim se uređuje besplatna pravna pomoć, da ima pravo da uzme branioca koga sam izabere, da zahtijeva da se o lišenju slobode obavijesti lice koje sam odredi, kao i diplomatsko konzularni predstavnik države čiji je državljanin, odnosno predstavnik odgovarajuće međunarodne organizacije ako se radi o licu bez državljanstva ili izbjeglici, kao i pravu na medicinsku pomoć.

(2) Obavještenja iz stava 1 pružiće se ranjivom licu lišenom slobode vodeći računa o njegovim potrebama.

(3) Licu lišenom slobode će se, bez odlaganja, uručiti pisana pouka o pravima, koja, osim obavještenja o pravima iz stava 1 ovog člana sadrži i obavještenje o:

- pravu na uvid u spise predmeta;

- najdužem mogućem trajanju lišenja slobode u skladu sa članom 264 ovog zakonika, odnosno najdužem mogućem trajanju zadržavanja u skladu sa članom 267 ovog zakonika;

- pravu na izjavljivanje žalbe protiv rješenja o zadržavanju u skladu sa članom 267 stav 3 ovog zakonika.

(4) Lice lišeno slobode ima pravo da drži u svom posjedu pisanu pouku o pravima iz stava 3 ovog člana tokom trajanja lišenja slobode.

(5) Sadržaj pisane pouke o pravima iz stava 3 ovog člana propisuje organ državne uprave nadležan za poslove pravosuđa (u daljem tekstu: Ministarstvo).

(6) Pisana pouka o pravima iz stava 3 ovog člana uručuje se licu lišenom slobode na svom jeziku ili jeziku koji razumije. Ako pisana pouka iz stava 3 ovog člana nije sačinjena i uručena na jeziku lica lišenog slobode ili jeziku koji razumije, lice lišeno slobode o svojim pravima biće poučeno usmeno, a ta pouka na njegovom jeziku ili jeziku koji razumije biće mu uručena naknadno, u najkraćem mogućem roku.

(7) Lice koje je lišeno slobode, bez odluke suda, mora odmah biti sprovedeno nadležnom državnom tužiocu, osim u slučajevima predviđenim ovim zakonom.

(1) Nikome ne može biti ponovo suđeno za krivično djelo za koje je pravosnažnom odlukom osuđen ili oslobođen optužbe.

(2) Zabrana iz stava 1 ovog člana ne sprječava ponavljanje krivičnog postupka u skladu sa ovim zakonikom.

(1) U krivičnom postupku službeni jezik je crnogorski jezik.

(2) U sudu na čijem području značajan dio stanovništva čine pripadnici manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica (u daljem tekstu: manjine), u službenoj upotrebi u krivičnom postupku je i njihov jezik, u skladu sa zakonom.

(1) Krivični postupak vodi se na crnogorskom jeziku.

(2) Nadležni organi su dužni da, prilikom prvog kontakta sa osumnjičenim, okrivljenim, odnosno žrtvom iz člana 65a ovog zakonika utvrde da li to lice govori i razumije jezik na kojem se vodi postupak, kao i da li mu je potrebna pomoć tumača. Osumnjičeni, okrivljeni, odnosno žrtva ima pravo žalbe na odluku nadležnog organa kojom je utvrđeno da mu nije potrebna pomoć tumača.

(3) Stranke, žrtve iz člana 65a ovog zakonika, svjedoci i druga lica koja učestvuju u postupku imaju pravo da u postupku upotrebljavaju svoj jezik ili jezik koji razumiju, od prvog kontakta sa nadležnim organima. Ako se postupak ne vodi na jeziku nekog od tih lica ili na jeziku koji razumiju, obezbijediće se prevođenje usmene komunikacije između tih lica i nadležnih organa tokom svih saslušanja i cijelog postupka.

(4) Osumnjičenom i okrivljenom koji ne govore ili ne razumiju jezik na kom se vodi postupak obezbijediće se blagovremeno prevođenje svih podnesaka neophodnih radi zaštite prava odbrane, uključujući prevođenje svih odluka o lišenju slobode, optužnih akata, sudskih odluka, iskaza, isprava i drugog pisanog dokaznog materijala, kao i ostalih pismena.

(5) Osumnjičeni i okrivljeni imaju pravo na prevođenje prilikom komunikacije sa braniocem kad je to neophodno radi pripremanja odbrane, podnošenja pravnih ljekova ili preduzimanja drugih radnji u postupku.

(6) Lica iz stava 3 ovog člana poučiće se o pravu na prevođenje, da se može odreći prava na prevođenje iz stava 4 ovog člana ako govori ili razumije jezik na kojem se vodi postupak, kao i o posljedicama tog odricanja. Izjava o odricanju mora biti data svjesno i dobrovoljno, nakon dobijanja pravne pouke. U zapisniku će se zabilježiti da je data pouka i izjava učesnika u postupku.

(7) Prevođenje se povjerava tumaču. Ako je moguće, žrtvi iz člana 65a ovog zakonika će se, na njen zahtjev, obezbjediti tumač istog pola.

(8) Ako se prevođenje iz stava 3 ovog člana ne može obezbijediti na vrijeme ili neposrednim prisustvom tumača, prevođenje se može sprovesti posredstvom tehničkih uređaja za prenos slike i zvuka, osim ako je neposredno prisustvo tumača neophodno u cilju obezbjeđenja pravičnosti postupka. Za potrebe takvog prevođenja može se odrediti stručna pomoć lica iz člana 282 stav 8 ovog zakonika.

(9) U slučajevima kad nema postavljenih tumača za odgovarajući jezik ili postoje drugi opravdani razlozi zbog kojih tumač ne može prevoditi u konkretnom predmetu, prevođenje može vršiti i tumač iz druge države, u skladu sa zakonom kojim se uređuju prava i obaveze tumača.

(10) Ako osumnjičeni, odnosno okrivljeni nije zadovoljan prevođenjem može podnijeti pritužbu postupajućem državnom tužiocu, odnosno sudiji, koji će, ako utvrdi da je pritužba osnovana, prevođenje povjeriti drugom tumaču.

(1) Tužbe, žalbe i drugi podnesci upućuju se sudu na crnogorskom jeziku.

(2) Lice lišeno slobode može upućivati sudu podneske na svom jeziku ili na jeziku koji razumije.

(3) Pozive, odluke i druga pismena upućuje sud na crnogorskom jeziku.

(4) Ako je u sudu u službenoj upotrebi i jezik manjine, sud će na tom jeziku dostavljati sudska pismena licima koja su pripadnici te manjine, a koja su se u postupku služila tim jezikom. Ta lica mogu zahtijevati da im se pismena dostavljaju na crnogorskom jeziku.

(5) Okrivljenom koji je u pritvoru, na izdržavanju kazne ili u zdravstvenoj ustanovi u kojoj se izvršava mjera bezbjednosti dostaviće se i prevod pismena iz st. 1 i 3 ovog člana na jeziku kojim se služi u postupku.

Sudovi saobraćaju međusobno i ukazuju jedni drugima pravnu pomoć na crnogorskom jeziku. Ako je pismeno sastavljeno na jeziku manjine, a upućuje se sudu u kojem taj jezik nije u službenoj upotrebi, priložiće se prevod na crnogorskom jeziku.

(1) Zabranjeno je prijetiti ili vršiti nasilje nad osumnjičenim, okrivljenim ili drugim licem koje učestvuje u postupku, kao i iznuđivanje priznanja ili druge izjave od tih lica.

(2) Sudska odluka se ne može zasnivati na priznanju ili drugoj izjavi pribavljenoj iznuđivanjem, mučenjem, nečovječnim ili ponižavajućim postupanjem.

(1) Okrivljeni ima pravo da se brani sam ili uz stručnu pomoć branioca koga sam izabere iz reda advokata.

(2) Okrivljeni ima pravo da njegovom saslušanju prisustvuje branilac.

(3) Prije prvog saslušanja, okrivljeni će se poučiti o pravu da uzme branioca, da se sa braniocem dogovori o načinu odbrane i da branilac može da prisustvuje njegovom saslušanju. On će biti upozoren da sve što izjavi može biti upotrijebljeno protiv njega kao dokaz.

(4) Ako okrivljeni sam ne uzme branica, postaviće mu se branilac po službenoj dužnosti, kad je to određeno ovim zakonikom.

(5) Okrivljenom se mora obezbijediti dovoljno vremena i mogućnosti za pripremanje odbrane.

(6) Osumnjičeni ima prava iz st. 1 do 5 ovog člana od trenutka kada ga policija, državni tužilac ili drugi nadležni organ obavijesti da je osumnjičen da je izvršio krivično djelo.

Lice koje je nezakonito ili neosnovano lišeno slobode ili neosnovano osuđeno ima pravo na rehabilitaciju, pravo na naknadu štete od države, kao i druga prava utvrđena zakonom.

Osumnjičenog, odnosno okrivljenog ili drugo lice koje učestvuje u postupku, a iz neznanja bi moglo da propusti neku radnju u postupku ili da zbog toga ne koristi svoja prava, sud, državni tužilac i državni organi koji učestvuju u postupku će poučiti o pravima koja mu po ovom zakoniku pripadaju i o posljedicama propuštanja radnje.