Кодекс профессиональной этики адвокатов

Kodeks profesionalne etike advokata (u daljem tekstu: Kodeks) skup je pravila o dužnostima i pravima advokata, zasnovanih na posebnoj vrsti i visokom stepenu njihove profesionalne i etičke odgovornosti.

Pravne i etičke obaveze advokata zasnovane su na Ustavu Crne Gore, Zakonu o advokaturi (u daljem tekstu: Zakon) i drugim zakonima, potvrđenim međunarodnim ugovorima, međunarodnim pravnim aktima o advokaturi, Statutu Advokatske komore Crne Gore (u daljem tekstu: Statut) i ovom Kodeksu.

Kodeks se odnosi na advokate i, na odgovarajući način, na advokatske pripravnike upisane u imenike advokata i imenike advokatskih pripravnika na teritoriji Crne Gore.

Prije nego što otpočne obavljanje advokatske djelatnosti, advokat je dužan da se upozna sa sadržajem Zakona, Statuta i Kodeksa.

Kada advokatsku djelatnost obavlja u inostranstvu, advokat treba da uvažava i međunarodna načela etike, kao i načela etike i staleškog prava advokata zemlje u kojoj djeluje.

Advokatska komora Crne Gore (u daljem tekstu: Advokatska komora) nadzire poštovanje Kodeksa, propisuje da li povreda Kodeksa ima za posljedicu disciplinsku odgovornost advokata i utvrđuje i sankcioniše takvu odgovornost.

Nepoznavanje Zakona, Statuta i Kodeksa ne opravdava.

Ukoliko za određeni slučaj ne postoji pravilo sa neposrednim značenjem, Kodeks se tumači primjenom analogije, odnosno prema cilju i smislu njegovih opštih pravila.

U smislu ovog Kodeksa, ako drugačije nije određeno:

1. izraz „advokatura“ je nezavisna i samostalna služba, koja pruža pravnu pomoć fizičkim i pravnim licima;

2. izraz „advokat“, osim svakog advokata ponaosob, označava i sve advokate koji pripadaju ili su pripadali istoj zajedničkoj advokatskoj kancelariji;

3. izraz „zastupanje“ označava cjelokupnu advokatsku djelatnost, uključujući, pored zastupanja, odbranu i druge oblike pravne pomoći u ostvarivanju i zaštiti sloboda, prava i drugih interesa građana i pravnih lica;

4. izraz „zajednička advokatska kancelarija“ označava sve oblike udruženog, ortačkog i drugog zajedničkog rada advokata u istoj kancelariji;

5. izraz „klijent“ označava lice koje advokat zastupa;

6. izraz „stranka“ označava lice koje se obratilo advokatu radi pružanja pravne pomoći do trenutka prihvatanja zastupanja, kao i svako drugo lice koje učestvuje u postupku;

7. izraz „protivna stranka“ označava lice čiji je interes, u određenom postupku, suprotan interesu klijenta;

8. izraz “protivna stranka” označava lice čiji je interes suprotan interesu klijenta i njenog punomoćnika, u određenom postupku;

9. izraz „kolega“ označava drugog advokata;

10. izraz “tarifa” označava važeću Advokatsku tarifu.

Izrazi koji se u Kodeksu koriste za fizička lica u muškom rodu obuhvataju iste izraze u ženskom rodu.

Poseban sadržaj profesionalne etike i visok stepen profesionalne odgovornosti advokata zasniva se na sljedećim pretpostavkama:

1. da je advokatura ustavno utemeljena, slobodna i nezavisna profesija koja pruža pravnu pomoć i djeluje u okviru javnog poretka, sa posebnom ulogom u ostvarivanju i zaštiti prava i sloboda;

2. da je advokat poseban činilac pravosuđa, zastupnik i savjetodavac u svim pravnim stvarima u kojima postupa;

3. da advokat ostvaruje i štiti interese klijenta, ali i služi interesima pravde, te da je obavezan da svojim profesionalnim i drugim javnim djelovanjem i ličnim primjerom doprinosi vladavini prava i društvu zasnovanom na poštovanju zakona;

4. da advokat, po pravilu, djeluje u domenu ugroženih sloboda i prava i nepoznavanja propisa lica koja su mu se obratila za pomoć;

5. da nezavisno, stručno, savjesno i samostalno obavljanje advokatskog poziva predstavlja jednu od osnovnih garancija u ostvarivanju, zaštiti i unaprijeđenju ljudskih prava i sloboda;

6. da od načina rada i ponašanja svakog advokata ponaosob zavise značaj i ugled advokature u cjelini.

Advokat se u svom radu ne smije poistovjetiti sa svojim klijentom, već treba ostati dosljedan svojoj dužnosti zastupnika, odnosno branioca klijenta.

Advokat je dužan da se ponaša u skladu sa ugledom i dostojanstvom advokatske profesije i da se uzdrži od svakog postupanja koje bi moglo narušiti njegov lični ugled, ugled advokature u cjelini ili povjerenje javnosti u advokatsku profesiju.

Advokat u svakom trenutku treba da bude svjestan svoje odgovornosti i da sa njom uskladi svoje postupke, naročito kada se opredjeljuje između suprotstavljenih vrijednosti i interesa.

Advokat je dužan da odgovorno pruža savjete i preduzima mjere u skladu sa svojim profesionalnim znanjem i razumnom ocjenom okolnosti.

Advokat pruža pravnu pomoć nezavisno, u skladu sa svojim uvjerenjima, zasnovanim na pozitivnom pravu, međunarodnim pravnim standardima, Zakonu, Statutu i ovom Kodeksu.

Advokat je dužan da čuva nezavisnost advokatske profesije i da u svom profesionalnom radu i odlučivanju postupa slobodno, samostalno i u saglasnosti sa vlastitim uvjerenjima, ne podležući pritiscima, prijetnjama, uticajima i uplitanju, ma sa čije strane dolazili, i ne

povodeći se za drugim interesima i autoritetima, osim interesa klijenta i autoriteta pravne nauke, zakona, Statuta i ovog Kodeksa.

Advokat samostalno odlučuje o prihvatanju, načinu i prestanku pružanja pravne pomoći.

Advokat ne smije da prihvati poslove i zvanja koji bi ga stavili u podređen položaj, doveli do nekritičkog izvršavanja tuđih naloga ili njegov rad uslovljavali takvom vrstom obaveza ili pogodnosti koje bi ugrozile njegovu nezavisnost i samostalnost.

Izuzeci od načela nezavisnosti i samostalnosti mogu se ograničiti samo koliko je to nužno za rad zajedničke advokatske kancelarije, ne ukidajući njihovu suštinu.

Advokat je dužan da u radu postupa stručno, sa znanjem za koje je kvalifikovan.

Advokat je dužan da posveti svu svoju stručnost i savjesnost zastupanju klijenta i da mu pruži pravnu pomoć bez odlaganja i zastoja.

Advokat treba da se kontinuirano stručno usavršava i nadograđuje svoje znanje i vještine.

Advokat je dužan da svoju profesiju obavlja savjesno, brižljivo, odlučno, blagovremeno i odgovorno sa iskrenošću prema klijentu, uz punu posvećenost slučaju koji mu je povjeren i uz upotrebu svih svojih znanja i sposobnosti i svih pravno dopuštenih i opravdanih sredstava.

U obavljanju advokatske profesije ne treba da dolaze do izražaja politička, vjerska i druga ubjeđenja advokata, niti njegova stranačka pripadnost.

Poslove za čije obavljanje su ovlašćeni samo advokati, advokat ne smije da prenosi na lice koje nije advokat.

Pri obavljanju advokatske profesije, u drugim javnim aktivnostima i u privatnom životu, kada je ovaj dostupan uvidu i oceni javnosti, advokat je dužan da čuva ugled advokature i vlastiti ugled, i da nastoji da doprinosi opštoj pravničkoj kulturi.

Advokat je dužan da se uzdržava od neprikladnog i nemoralnog ponašanja, štiteći svoj profesionalni i lični ugled, kao i ugled advokature, i to svojim izgledom, oblačenjem i ponašanjem u javnosti, što podrazumijeva i društvene mreže.

Smatraće se da advokat i lice koje želi da postane advokat nisu dostojni povjerenja za obavljanje advokatske profesije, ukoliko javno narušavaju ili su narušavali ugled advokature.

Advokat samostalno ili u okviru Advokatske komore i drugih stručnih organizacija i udruženja pravnika treba da ukazuje na značaj pravnog obrazovanja, ustavnosti, zakonitosti,

nezavisne advokature i nezavisnog sudstva, na značaj i ulogu advokature u ostvarenju i zaštiti ovih vrijednosti i na pojave njihovog narušavanja.

Advokat treba da se, u skladu sa svojim mogućnostima, uključi u rasprave o zakonima i drugim propisima koji su u pripremi ili su stupili na snagu i da, u opravdanim slučajevima, predlaže njihova poboljšanja i osporava njihovu ustavnost i zakonitost.

Advokat, u načelu, treba da se zalaže da poslovi profesionalnog pružanja pravne pomoći budu povjereni samo advokatima.

Advokat ne smije da ulazi u bilo kakve poslovne veze sa nadripisarima. Svaki slučaj nadripisarstva, u koji se lično uvjerio ili o kojem raspolaže vjerodostojnim dokazima, advokat je dužan da prijavi Advokatskoj komori.

Smatraće se da advokat i lice koje želi da postane advokat nisu dostojni povjerenja za obavljanje advokatske profesije, ukoliko se zalažu ili su se zalagali protiv osnovnih načela i interesa advokature.

Advokat smije koristiti samo pravna sredstva koja su zakonom dopuštena i u skladu sa profesionalnom etikom.

Advokat ne smije da učestvuje ili pomaže u nedozvoljenom pribavljanju prava.

Advokat ne smije da učestvuje ili pomaže u nedozvoljenom pribavljanju dokaza, niti smije da se poziva na dokaze za koje zna da su neistiniti.

Interes i nalog klijenta nisu opravdanje za kršenje zakona, Statuta i Kodeksa.

Advokat ne smije potajno da snima bilo čije izjave, razgovore ili aktivnosti.

Kada su mu stavljeni na raspolaganje potajno sačinjeni snimci ili drugi zapisi, advokat ne smije da ih upotrijebi kao dokazno sredstvo bez pribavljenog pristanka lica na koje se odnose, osim izuzetno, ako drugim dokazima ne raspolaže, a povreda prava koju bi time učinio manja je od štete koja bi izvjesno ili sa velikom vjerovatnoćom, da takav materijal nije upotrijebljen, pogodila važne, opravdane i na zakonu zasnovane interese njegovog klijenta.

Advokat treba da se uzdrži od razgovora o predmetu sa osobama koje su predložene ili za koje zna da mogu biti predložene za svedoke, a ukoliko do takvog razgovora ipak dođe, advokat ne smije na bilo koji način da utiče, pa čak ni da ostavlja utisak da želi da utiče na znanje, savest i volju svedoka, da kod ovoga izaziva strah, naklonost ili odbojnost prema učesnicima u postupku i da pobuđuje bilo kakav drugi interes osim interesa prava i dužnosti da se govori istina.

Advokata treba da preporučuju samo znanje koje je pokazao, uspjeh koji je ostvario i ugled i povjerenje koje je stekao svojim radom i ponašanjem.

Advokat ne smije da nudi pružanje pravne pomoći i usluge, niti da stiče klijente na nečastan ili nedopušten način.

Smatraće se da advokat nudi pružanje pravne pomoći i usluge i stiče klijente na nečastan ili nedopušten način, naročito kada:

1. ističe, dijeli ili u javnim glasilima, portalima i drugim publikacijama objavljuje reklame i ponude kojima preporučuje sebe radi pružanja pravne pomoći i usluga, kao i kad reklamira svoju kancelariju;

2. kada dozvoljava da se njegove preporuke iz tačke 1 koriste u reklamama, ponudama, oglasima ili drugom materijalu drugih lica, ili kada u tu svrhu koristi djelatnosti koje može obavljati uz advokatsku profesiju, kao i kada u publikacijama bilo koje vrste objavljuje informacije koje prelaze okvir jednostavnog upoznavanja javnosti s osnovnim podacima i pravnim oblastima kojima se bavi;

3. organizuje ili koristi usluge posrednika i agenata kojima obećava ili daje nagradu, za uzvrat im obećava ili čini druge usluge i pogodnosti, ili sa njima dogovara diobu nagrade za svoj rad, ili iskorišćava njihov zavisan položaj, a naročito kada u tu svrhu iskorišćava pritvorenike i lica na izdržavanju kazne;

4. sa osobama zaposlenim u sudu, tužilaštvu, policiji, zatvoru ili drugim organima vlasti unaprijed dogovara upućivanje nepoznatih ili u zavisnom položaju zatečenih stranaka;

5. obećava uspjeh, daje nerealne procjene ili dovodi klijenta u zabludu u pogledu pravne prirode predmeta i normiranih ili stvarnih posljedica koje mu prijete u predmetu zbog kojeg se obratio advokatu;

6. obećava ili nagovještava korišćenje veza i sopstvenih ili tuđih neprofesionalnih uticaja, kao i uticaja koje može da ostvari zahvaljujući svom prethodnom zaposlenju, ili prethodnom ili postojećem političkom, društvenom ili poslovnom angažmanu;

7. podstiče ili ne osporava uvjerenje klijenta u efikasnost korupcije i predlaže ili nagovještava sopstveno posredovanje u tome;

8. generalno, ili mimo uslova predviđenih Kodeksom i Tarifom, nudi jeftinije ili besplatno zastupanje;

9. daje drugome svoje vizit-karte, memorandume, pečate ili druga sredstva profesionalne identifikacije, te blanko punomoćja radi dalje raspodjele trećim, unaprijed neodređenim licima;

10. omalovažava druge advokate;

11. stupa u kontakt sa klijentima drugih advokata i navodi ih da njemu daju punomoć, ili preuzima klijente drugih advokata na način suprotan Kodeksu;

12. označava kancelariju, štampani materijal i druga sredstva identifikacije na način koji je napadan, neodmjeren ili suprotan dostojanstvu advokatske profesije, protivno Zakonu, Statutu i Kodeksu;

13. javno označava rad u dane odmora i praznika ili van uobičajenog radnog vremena;

14. dopušta da bude uvršten u imenike, adresare, kataloge, vodiče ili slične publikacije kao preporučeni ili izabrani advokat, odnosno u okviru grupe preporučenih advokata, ili učestvuje u štampanju i distribuciji takvih materijala, izuzev onih koji isključivo služe kao informacija u međunarodnom pravnom prometu;

15. prima za honorarne saradnike sudije, tužioce i njihove zamjenike, isljednike i operativne radnike u policiji, kao i rukovodioce službi u sudu, tužilaštvu i organima uprava, ili ova lica, bilo da su u istom zvanju ili im je to zvanje prestalo, vodi sa sobom na rasprave sa svrhom da izazove utisak važnosti i moći;

16. nepozvan se obraća javnim glasilima, sa očiglednom svrhom da preporuči svoju pravničku umješnost i stručnost;

17. javno, na senzacionalistički ili samohvalisav način predstavlja svoje predmete, sposobnosti, zamisli i poduhvate;

18. organizuje redovne konferencije za štampu, ili konferencije za štampu saziva ili koristi da bi popularisao svoje uspjehe. Zabrana reklamiranja ne odnosi se na sazivanje i održavanje konferencija za javnost, stručnih skupova ili drugih javnih obraćanja advokata ili advokatske kancelarije povodom pitanja od pravnog ili društvenog značaja, pod uslovom da takva obraćanja imaju informativni i stučni karakter i ne predstavljaju promociju pružanje pravne pomoći i pravnih usluga;

19. sarađuje sa nadripisarima.

Novinaru koji želi da piše o slučaju njegovog klijenta advokat treba da skrene pažnju na zabranu reklamiranja, a ukoliko novinar ipak objavi napis koji sadrži reklamu, poželjno je da se advokat od takvog napisa ogradi na odmjeren i prikladan način.

Advokatska komora će donijeti poseban propis kojim će urediti način i uslove web prezentacije advokata, advokatskih kancelarija i ortačkih društava na internetu, uključujući društvene mreže i druge digitalne platforme.

Prilikom objavljivanja stručnih radova iz oblasti društvenih nauka, u naučnoj i obrazovnoj djelatnosti, na stručnim savjetovanjima i skupovima pravnika, kao i prilikom obraćanja javnosti u cilju ukazivanja na kršenje ljudskih sloboda i prava i na pojave odstupanja od ustavnosti i zakonitosti, advokat može, uz svoje ime, da ističe i advokatsko zvanje.

U izjavama za javnost i u napisima u kojima se predstavlja svojim advokatskim zvanjem, advokat treba da vodi računa o zabrani reklamiranja i o značaju i ugledu svoje profesije.

U granicama propisanim zakonom, Statutom i ovim Kodeksom, advokat samostalno odlučuje o:

1. organizaciji rada svoje kancelarije;

2. evidenciji klijenata i predmeta;

3. zapošljavanju, načinu rada, obuci i dužnostima lica koje zapošljava;

4. raspolaganju sredstvima ostvarenim svojim radom;

5. udruživanju u zajedničku advokaturu i pristupanju drugim oblicima profesionalne saradnje;

6. učešću u javnim raspravama o radu pravosuđa, pravnim problemima i drugim pitanjima od opšteg značaja;

7. pokretanju inicijative za donošenje ili izmjene i dopune zakona i drugih propisa;

8. učlanjenju u stručna i profesionalna udruženja u Crnoj Gori i inostranstvu;

9. obavljanju poslova koji nijesu nespojivi sa advokaturom;

10. drugim pitanjima, ako to nije u suprotnosti sa zakonom, Statutom i ovim Kodeksom.

Advokat je dužan da svoju profesiju obavlja stvarno i stalno.

Advokat ne smije posredno ili neposredno da se bavi poslovima koji bi ugrozili njegovu nezavisnost i naškodili značaju i ugledu advokatske profesije.

Advokat je dužan da izbjegava poslove koji bi njegovom advokatskom radu mogli da daju komercijalni karakter.

Nespojivo je sa advokatskom profesijom istovremeno obavljanje druge djelatnosti koja bi mogla ugroziti nezavisnost, samostalnost ili ugled advokature. Dozvoljene su naučne, obrazovne, umjetničke, publicističke, prevodilačke, sportske i druge srodne djelatnosti koje nijesu u suprotnosti sa prirodom advokatskog poziva.

Smatraće se da advokat krši zabranu bavljenja poslovima nespojivim sa advokatskom profesijom ako smještaj, naziv i druga vidna obilježja njegove kancelarije i smještaj, naziv i druga vidna obilježja poslovnih prostorija lica koje se bavi drugom, sa advokaturom nespojivom djelatnošću, osnovano upućuju na zaključak da se rad obavlja zajednički, ili da rad tog drugog lica obavlja, nadzire, usmjerava ili organizuje sam advokat.

Bavljenje advokata dozvoljenim djelatnostima podrazumijeva pravo da učestvuje u upravljanju i rukovođenju strukovnim udruženjima i drugim odgovarajućim organizacijama, pod uslovom da time ne ugrožava nezavisnost i dostojanstvo advokatske profesije.

Za vrijeme mirovanja advokatskih prava i dužnosti, advokat je dužan da ukloni obilježja advokatske kancelarije i druga vidna obilježja koja upućuju na obavljanje advokatske djelatnosti, te ne smije da se bavi posredovanjem stranaka drugim advokatima niti na bilo koji način učestvovati u pružanju pravne pomoći.

Rukovodeći položaj advokata u političkoj stranci nije spojiv sa njegovim istovremenim rukovodećim položajem u Advokatskoj komori.

U advokatskoj kancelariji ne može se obavljati druga djelatnost, osim advokatske, niti advokat može radi sticanja prihoda, osim kao prevodilac, da pruža druge usluge kao što su kancelarijske usluge, prepisi, umnožavanja, snimanja, telefaks i kompjuterske komunikacije ili kompjuterske informacije i obrada podataka.

Nije u suprotnosti sa Kodeksom ako je advokat član, rukovodilac ili član rukovodećeg tima u ekspertskim, radnim i drugim stručnim tijelima vladinog ili nevladinog karaktera, u humanitarnim organizacijama, nevladinim organizacijama za zaštitu ljudskih prava i sloboda, izdavačkim savjetima, uređivačkim odborima i sličnim organizacijama, društvima i udruženjima.