Решение Конституционного суда Республики Черногория, устанавливающее, что положения статьи 117 пункта 4 и статей 194, 195 и 196 закона о пенсионном обеспечении и страховании по инвалидности («Službeni list Republike Crne Gore», № 54/03 и 39/04) не соответствуют Конституции Республики Черногория

UTVRĐUJE SE da odredbe člana 117 stav 4 i čl. 194, 195 i 196 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni list Republike Crne Gore", br. 54/03 i 39/04) nijesu u saglasnosti sa Ustavom Republike Crne Gore i prestaju da važe danom objavljivanja ove odluke.

Ova odluka objaviće se u "Službenom listu Republike Crne Gore".

Rješenjem Ustavnog suda U br. 114/03, 26/04, 27/04, 34/04, 42/04 i 49/04 od 25. juna 2004. godine, pokrenut je postupak za ocjenjivanje ustavnosti odredaba člana 117 stav 4 i čl. 194, 195 i 196 Zakona, navedenog u izreci ove odluke.

U odgovoru Skupštine Republike Crne Gore na rješenje o pokretanju postupka ocijenjeno je da su opravdani razlozi za pokretanje postupka.

Ustavni sud je, nakon razmatranja sadržine osporenih odredaba Zakona, utvrdio da nijesu u saglasnosti sa Ustavom.

Osporenim odredbama Zakona propisano je da su ministar nadležan za poslove rada i ministar nadležan za poslove finansija članovi Upravnog odbora po položaju (član 117 stav 4); da se korisnicima prava po osnovu preostale radne sposobnosti koji su ta prava ostvarili prema propisima koji su važili do 31. decembra 2003. godine, prava prevode od 1. januara 2004. godine, po službenoj dužnosti na invalidsku penziju po osnovu invalidnosti iz člana 30 stav 2 ovog zakona, čija visina se određuje u skladu sa ovim zakonom i od koje im pripada: 1. korisniku privremene naknade na evidenciji Zavoda za zapošljavanje 100%, 2. korisniku prava na rad sa skraćenim radnim vremenom koji je zaposlen 60%, 3. korisniku prava na raspoređivanje, odnosno zaposlenje na drugom odgovarajućem poslu koji je zaposlen 40%, da se za određivanje penzije iz stava 1 ovog člana uzima u obzir penzijski staž osiguranika navršen do 31. decembra 2003. godine i zarade, osnovice osiguranja, naknade zarada, odnosno osnovice od kojih su određene naknade zarada ostvarene do 31. decembra 2003. godine, a počev od tog datuma dodaje mu se penzijski staž u smislu člana 39 stav 2 ovog zakona i da se korisnik invalidske penzije iz stava 1 tač. 1 do 3 ovog člana ne smatra korisnikom penzije iz člana 42 stav 1 tačka 2 i člana 57 ovog zakona po osnovu koga se ostvaruje pravo na porodičnu penziju, odnosno pravo na naknadu pogrebnih troškova (član 194); da korisniku invalidske penzije iz člana 194 stav 1 ovog Zakona to pravo prestaje danom ostvarivanja prava na starosnu, odnosno porodičnu penziju iz člana 31 ovog zakona, da se korisniku invalidske penzije iz člana 194 stav 1 tačka 1 ovog zakona kad se zaposli, odnosno počne da obavlja samostalnu djelatnost na osnovu koje je obavezno osiguran po odredbama ovog zakona, umjesto te invalidske penzije određuje invalidska penzija iz člana 194 stav 1 tačka 2, odnosno člana 194 stav 1 tačka 3 ovog zakona (član 195) i da se kao staž osiguranja računa vrijeme za koje je korisnik invalidske penzije iz člana 194 stav 1 tačka 1 ovog zakona primao tu penziju u periodu od 1. januara 2004. godine do 31. decembra 2005. godine, da se izuzetno od odredbe člana 62 ovog zakona, korisniku invalidske penzije iz člana 194 stav 1 tačka 2 ovog zakona period od 1. januara 2004. godine do 31. decembra 2005. godine, računa u staž osiguranja kao da je radio sa punim radnim vremenom, da se kod ostvarivanja prava na starosnu, odnosno invalidsku penziju iz člana 31 ovog zakona, za izračunavanje godišnjeg ličnog koeficijenta licima iz st. 1 i 2 ovog člana uzima lični koeficijent iz perioda u kome je osiguranik ostvario zaradu, naknadu zarade, odnosno osnovicu osiguranja, da Fond unosi u matičnu evidenciju podatke o stažu osiguranja iz st. 1 i 2 ovog člana i da se sredstva za prava po osnovu staža osiguranja iz st. 1 i 2 ovog člana obezbjeđuju iz budžeta (član 196).

Ustavom Republike Crne Gore propisano je: da se zakonom, u skladu sa Ustavom, uređuje način ostvarivanja sloboda i prava ako je to neophodno za njihovo ostvarivanje (član 12 tačka 1), da su građani slobodni i jednaki bez obzira na bilo kakvu posebnost ili lično svojstvo i da su svi pred zakonom jednaki (član 15), da svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih sloboda i prava u zakonom utvrđenom postupku (član 17), da obaveznim osiguranjem zaposleni obezbjeđuju sebi i članovima porodice sve oblike socijalnog osiguranja (član 55 stav 1), da se invalidima jamči posebna zaštita (član 56), da niko ne može vršiti poslaničku i drugu javnu funkciju, niti profesionalno obavljati drugu djelatnost (član 93) i da zakon, mora biti saglasan sa Ustavom, a drugi propisi i opšti akt sa Ustavom i zakonom (član 107).

Iz Ustava Republike Crne Gore proizilazi da član Vlade ne može vršiti poslaničku i drugu javnu funkciju, niti profesionalno obavljati drugu djelatnost. Osporenom odredbom člana 117 stav 4 Zakona propisano je da su ministar nadležan za poslove rada i ministar nadležan za poslove finansija članovi Upravnog odbora po položaju. Ovakvim propisivanjem, se po nalaženju Ustavnog suda, povređuje ustavni princip o nespojivosti funkcije člana Vlade sa obavljanjem druge djelatnosti.

Iz navedenih odredaba Ustava Republike Crne Gore proizilazi da je Republika ovlašćena da uredi način ostvarivanja sloboda i prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, pa i prava invalida kojima se jamči posebna zaštita. Saglasno tome, Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju uređen je način ostvarivanja i korišćenja prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja. Osporenim odredbama člana 194 Zakona utvrđena je obaveza da se korisnicima prava po osnovu preostale radne sposobnosti, koji su ta prava ostvarili prema propisima koji su važili do 31. decembra 2003. godine, prava prevode od 1. januara 2004. godine, po službenoj dužnosti, na invalidsku penziju po osnovu invalidnosti iz člana 30 stav 2 ovog zakona, čija visina se određuje u skladu sa ovim zakonom. Ustavni sud je utvrdio da se ovakvim propisivanjem narušava princip pravne sigurnosti građana i na taj način korisnici po osnovu preostale radne sposobnosti dovode u neravnopravan položaj sa svim drugim korisnicima prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja (prava na starosnu penziju, invalidsku penziju, porodičnu penziju, najnižu penziju, najvišu penziju, novčanu naknadu za tjelesno oštećenje, odnosno dodatak za pomoć i njegu) koji su to pravo ostvarili po propisima iz penzijskog i invalidskog osiguranja koji su se primjenjivali do početka primjene ovog zakona, jer se njima saglasno odredbi člana 193 stav 1 Zakona, ta prava obezbjeđuju u istom obimu i usklađuju po članu 58 ovog zakona.

Osporenim odredbama člana 194 Zakona, po ocjeni Suda, povređuje se i princip jednakosti građana, jer se prava navedene kategorije korisnika bez sprovedenog postupka utvrđivanja invalidnosti prevode po službenoj dužnosti na invalidnost po osnovu gubitka radne sposobnosti od 75%, kao i kod osiguranika zaposlenog kod koga se za ostvarivanje djelimične invalidske penzije utvrđuje da invalidnost postoji kad nastane djelimični gubitak radne sposobnosti od 75%, koji Fond utvrđuje na osnovu nalaza, ocjene i mišljenja organa vještačenja. Na taj način se ove dvije kategorije korisnika prava dovode u međusobno nejednak pravni položaj. Pored toga, osporenim odredbama, a ni drugim odredbama zakona nije uređen postupak ostvarivanja prava na invalidsku penziju za korisnike po osnovu preostale radne sposobnosti, već se prevođenje prava vrši po službenoj dužnosti, čime je, po ocjeni Ustavnog suda, narušen i ustavni princip da svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u zakonom utvrđenom postupku i ustavni princip kojim se invalidima, u oblasti socijalnog osiguranja, jamči posebna zaštita.

Polazeći od činjenice da je osporenim odredbama člana 195 Zakona uređen postupak prestanka prava korisniku invalidske penzije iz člana 194 stav 1 Zakona, a odredbama člana 196 Zakona, računanje njihovog staža osiguranja, Ustavni sud je ocijenio da sa istih razloga koji su navedeni u odnosu na ustavnost odredaba člana 194 Zakona, osporene odredbe nijesu saglasne sa Ustavom Republike Crne Gore.

Na osnovu iznijetih razloga odlučeno je kao u izreci.

Odluka o prestanku važenja osporenih odredaba Zakona i o objavljivanju ove odluke, zasnovana je na odredbama člana 115 stav 1 i člana 116 stav 3 Ustava Republike Crne Gore.