Решение Конституционного суда Республики Черногория, определяющее, что положение статьи 30 пункта 2 в части, гласящей: "трудоустроенного", закона о пенсионном и инвалидном страховании, не соответствует Конституции Республики Черногория

UTVRĐUJE SE da odredba člana 30 stav 2 u dijelu koji glasi: "zaposlenog", Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni list Republike Crne Gore", br. 54/03, 39/04, 79/04 i 81/04), nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Crne Gore i prestaju da važe danom objavljivanja ove odluke.

Ova odluka će se objaviti u "Službenom listu Republike Crne Gore".

Rješenjem Ustavnog suda Republike Crne Gore, U.br. 18/06, 23/06, 26/06 i 31/06, od 6. decembra 2006. godine, pokrenut je postupak za ocjenjivanje ustavnosti odredbe člana 30 stav 2 Zakona, označenog u izreci.

Ustavni sud je, nakon razmatranja sadržine osporene odredbe Zakona, utvrdio da nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Crne Gore.

Osporenom odredbom člana 30 stav 2 Zakona propisano je: da invalidnost postoji i kad kod osiguranika zaposlenog zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem ili medicinskom rehabilitacijom, nastane djelimični gubitak radne sposobnosti od 75 % .

Ustavom Republike Crne Gore propisano je: da se zakonom, u skladu sa Ustavom, uređuje način ostvarivanja sloboda i prava ako je to neophodno za njihovo ostvarivanje (član 12 tačka 1); da se slobode i prava ostvaruju na osnovu Ustava (član 14); da su građani slobodni i jednaki, bez obzira na bilo kakvu posebnost ili lično svojstvo i da su svi pred zakonom jednaki (član 15); da svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih sloboda i prava u zakonom utvrđenom postupku (član 17); da obaveznim osiguranjem zaposleni obezbjeđuje sebi i članovima porodice sve oblike socijalnog osiguranja (član 55 stav 1); da se invalidima jamči posebna zaštita (član 56) i da zakon mora biti saglasan sa Ustavom, a drugi propis i opšti akt sa Ustavom i zakonom (član 107).

Saglasno navedenim odredbama Ustava Republike Crne Gore, Republika je ovlašćena da zakonom uredi sistem penzijskog i invalidskog osiguranja, prava i obaveze po tom osnovu, uslove i način ostvarivanja prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, sistem finansiranja i druga pitanja od značaja za uređenje ove oblasti.

Saglasno citiranim ustavnim odredbama, Zakonom je ustanovljeno obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje i uređena prava i obaveze po osnovu ovog osiguranja. Obaveznim penzijskim i invalidskim osiguranjem se, između ostalog, obezbjeđuju prava za slučaj starosti, smanjenja i gubitka radne sposobnosti i smrti osiguranika, kako bi se obezbijedila socijalna sigurnost osiguranih lica i članova njihovih porodica. Članom 9 Zakona utvrđen je krug lica koja su obavezno osigurana na penzijsko i invalidsko

osiguranje, te je pored lica u radnom odnosu (zaposlenih), propisano da u ovu kategoriju osiguranika spadaju i lica koja samostalno obavljaju djelatnost i poljoprivrednici.

Zakonom se za slučaj nastupanja invalidnosti, obezbjeđuju pravo na punu invalidsku penziju ( kad zbog invalidnosti nastane potpun gubitak radne sposobnosti) i pravo na djelimičnu invalidsku penziju (kad nastane djelimičan gubitak radne sposobnosti). Potpuni gubitak radne sposobnosti cijeni se kod sve tri kategorije osiguranika na obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje: zaposlenih osiguranika samostalnih djelatnosti i poljoprivrednika.

Međutim, prema osporenoj odredbi djelimični gubitak radne sposobnosti cijeni se samo kod osiguranika zaposlenog, ali ne i kod osiguranika samostalnih djelatnosti i poljoprivrednika. Stoga, osiguranici samostalnih djelatnosti i poljoprivrednici ne stiču pravo na djelimičnu invalidsku penziju. Po ocjeni Ustavnog suda, osporenim normiranjem osiguranici samostalnih djelatnosti i osiguranici poljoprivrednici stavljeni su u neravnopravan položaj u odnosu na osiguranike zaposlene, koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji. S obzirom na navedeno osporena odredba člana 30 stav 2 Zakona, u dijelu koji glasi: "zaposlenog", nije u saglasnosti sa ustavnim načelom o jednakosti građana zajemčenim odredbama član 15 Ustava, koje pretpostavlja jednaka prava i obaveze svih koji su u istovjetnom pravnom položaju.

Na osnovu iznijetih razloga odlučeno je kao u izreci.

Odluka o prestanku važenja dijela osporene odredbe Zakona i o objavljivanju ove odluke zasnovana je na odredbama člana 115 stav 1 i člana 116 stav 3 Ustava Republike Crne Gore.