Закон о фискализации в обороте товаров и услуг

Ovim zakonom uređuje se postupak fiskalizacije gotovinskog i bezgotovinskog plaćanja u prometu proizvoda i usluga, sadržaj fiskalnog računa, određuju obveznici fiskalizacije i druga pitanja od značaja za fiskalizaciju.

Fiskalizacija je postupak koji sprovodi obveznik fiskalizacije gotovinskog i bezgotovinskog plaćanja dostavljanjem organu uprave, nadležnom za poslove naplate javnih prihoda (u daljem tekstu: Uprava) podataka o prometu proizvoda i usluga i fiskalnih računa u realnom vremenu, korišćenjem stalne internet veze i fiskalnog servisa.

Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:

1) identifikacioni kod obveznika fiskalizacije je alfanumerički i grafički zapis koji programski generiše obveznik fiskalizacije;

2) jedinstveni identifikacioni kod računa je alfanumerički i grafički zapis koji programski generiše Uprava;

3) poslovni prostor je zatvoreni ili otvoreni prostor, pokretno mjesto (dostavno vozilo, plovni objekat) koje služi za obavljanje djelatnosti isporuke proizvoda i usluga, kao i prostor koji obveznik fiskalizacije, radi obavljanja djelatnosti, koristi samo povremeno ili privremeno za potrebe održavanja sajmova, seminara ili za obavljanje sličnih djelatnosti;

4) gotovinsko plaćanje je plaćanje za izvršeni promet proizvoda ili usluga u trenutku izdavanja fiskalnog računa novčanim sredstvima, odnosno platnom karticom u skladu sa zakonom kojim se uređuje platni promet;

5) bezgotovinsko plaćanje je plaćanje kada poreski obveznik za izvršeni promet proizvoda odnosno usluga vrši prenos sredstava na račun u finansijskoj instituciji drugog poreskog obveznika, kao i sva druga plaćanja koja se ne smatraju gotovinskim plaćanjem;

6) poreski identifikacioni broj je jedinstveni broj koji poreskom obvezniku dodjeljuje Uprava u skladu sa propisima o poreskoj administraciji;

7) fiskalni servis je servis koji koristi:

- obveznik fiskalizacije, radi razmjene podataka i informacija o fiskalnim računima sa Upravom;

- elektronski naplatni uređaj kod gotovinskog i kod bezgotovinskog plaćanja;

8) elektronski naplatni uređaj je hardverski uređaj koji omogućava elektronsku komunikaciju sa Upravom. Na njemu je instalirano softversko rješenje koje podržava kreiranje, slanje i primanje poruka o fiskalnim računima sa Upravom, korišćenjem fiskalnog servisa;

9) operator fiskalnog servisa je:

- lice koje izdaje fiskalni račun o gotovinskom plaćanju;

- lice koje je ovlašćeno za izdavanje bezgotovinskih računa u slučaju korišćenja bezgotovinskog plaćanja;

- poreski obveznik u slučaju korišćenja samonaplatnih uređaja (automata);

10) proizvođač programskog rješenja je lice koje izrađuje programsko rješenje potrebno za rad fiskalnog servisa;

11) održavalac programskog rješenja je lice koje pruža usluge održavanja programskog rješenja koje je potrebno za rad fiskalnog servisa.

12) gotovinski depozit je novac za vraćanje kusura na početku korišćenja elektronskog naplatnog uređaja tokom radnog dana.

Obveznik fiskalizacije, u smislu ovog zakona je:

1) fizičko lice koje je obveznik poreza na dohodak i obveznik je izdavanja računa za isporuku proizvoda, odnosno usluga;

2) pravno lice koje je obveznik poreza na dobit u skladu sa zakonom kojim se uređuje porez na dobit pravnih lica i koje je obveznik izdavanja računa za isporuku proizvoda, odnosno usluga;

3) poreski obveznik koji ostvaruje promet od prodaje roba ili usluga putem samonaplatnih uređaja (automata), a koji nije u obavezi izdavanja računa u skladu sa zakonom kojim se uređuje porez na dodatu vrijednost.

Obveznikom fiskalizacije ne smatra se poreski obveznik koji ostvaruje promet od:

1) prodaje karata ili žetona u linijskom putničkom saobraćaju i naplate prtljaga;

2) prodaje poljoprivrednih proizvoda na pijačnim tezgama i ostalim otvorenim prostorima na kojima je omogućena prodaja na otvorenom, proizvedenih na sopstvenom poljoprivrednom gazdinstvu;

3) otkupa poljoprivrednih proizvoda od strane obveznika poreza na dodatu vrijednost kod poljoprivrednih proizvođača;

4) univerzalnih poštanskih usluga;

5) pružanja bankarskih usluga i usluga osiguranja i reosiguranja;

6) uplata za učestvovanje u igrama na sreću i zabavnim igrama;

7) prodaje roba u avionima na letovima nacionalnog avio prevoznika.

Ako obveznik fiskalizacije ostvaruje promet od različitih djelatnosti, oslobođen je od obaveze fiskalizacije za djelatnosti iz člana 5 ovog zakona.

Fiskalni račun, pored podataka propisanih zakonom kojim se uređuje porez na dodatu vrijednost, sadrži i sljedeće podatke:

- broj fiskalnog računa;

- vrijeme izdavanja računa (sat i minut);

- oznaku operatora fiskalnog servisa;

- identifikacioni kod obveznika fiskalizacije;

- jedinstveni identifikacioni kod računa;

- način plaćanja (gotovina, platna kartica, prenos novca sa računa u banci, ostalo);

- rok plaćanja, u slučaju da plaćanje nije izvršeno u trenutku izdavanja računa;

- poreski identifikacioni broj kupca, ako se promet obavlja između obveznika fiskalizacije, odnosno fiskalizacijom bezgotovinskog plaćanja.

Oznaku operatora, iz člana 7 stav 1 alineja 3 ovog zakona, određuje obveznik fiskalizacije, koji je dužan da datu oznaku poveže sa jedinstvenim matičnim brojem lica koje izdaje račun.

Obveznik fiskalizacije dužan je da Upravi dostavi prijavu oznake operatora i jedinstveni matični broj operatora iz stava 1 ovog člana.

Sadržaj prijave iz stava 2 ovog člana propisuje organ državne uprave nadležan za poslove finansija (u daljem tekstu: Ministarstvo).

Broj fiskalnog računa za gotovinsko plaćanje sastoji se od numeričke oznake:

- računa;

- poslovnog prostora;

- kalendarske godine u kojoj je račun izdat;

- elektronskog naplatnog uređaja.

Broj fiskalnog računa za bezgotovinsko plaćanje sastoji se od numeričke oznake:

- računa;

- poslovnog prostora;

- elektronskog naplatnog uređaja;

- kalendarske godine u kojoj je račun izdat.

Numerička oznaka iz st. 1 i 2 ovog člana, je neprekidni numerički niz po svakom računu, poslovnom prostoru i elektronskom naplatnom uređaju za gotovinsko plaćanje.

Numerička oznaka, iz stava 3 ovog člana, unosi se od početka kalendarske godine i počinje od broja 1 do broja n završetkom kalendarske godine, po svakom poslovnom prostoru, odnosno po elektronskom naplatnom uređaju u poslovnom prostoru.

Radi sprovođenja postupka fiskalizacije, obveznik fiskalizacije, iz člana 4 stav 1 tač. 1 i 2 ovog zakona, dužan je da izda fiskalni račun korišćenjem fiskalnog servisa.

Obveznik fiskalizacije dužan je da za potrebe sprovođenja postupka fiskalizacije koristi certifikat za elektronski potpis izdat od davaoca usluge certifikovanja u skladu sa propisom kojim se uređuju uslovi za korišćenje elektronskog potpisa.

Obveznik fiskalizacije dužan je da, radi potpisivanja fiskalnih računa za potrebe sprovođenja postupka fiskalizacije i potvrde identiteta prilikom elektronske razmjene

podataka i informacija sa Upravom, koristi certifikat za elektronski potpis u skladu sa propisom kojim se uređuju uslovi za korišćenje elektronskog potpisa.

Obveznik fiskalizacije dužan je da, radi sprovođenja postupka fiskalizacije, obezbijedi stalnu internet vezu za on-line razmjenu fiskalnih računa sa Upravom u realnom vremenu.

Obveznik fiskalizacije, iz člana 4 stav 1 tačka 3 ovog zakona, dužan je da postupak fiskalizacije primjenjuje u trenutku prodaje, putem stalne internet veze koristeći fiskalni servis i da Upravi dostavi podatke sa samonaplatnog uređaja (automata) sa kojeg obavlja oporezivi promet.

Obveznik fiskalizacije dužan je da koristi programsko rješenje koje će koristiti fiskalni servis, radi omogućavanja nesmetanog izdavanja fiskalnih računa i onemogućavanja izbjegavanja postupka fiskalizacije izdavanja računa.

Prije početka izdavanja fiskalnih računa, obvezniku fiskalizacije obezbijediće se testiranje korišćenja fiskalnog servisa za izdavanje fiskalnih računa i sprovođenje postupka fiskalizacije.

Obveznik fiskalizacije, proizvođač i lice odgovorno za održavanje programskog rješenja, dužni su da obezbijede funkcionalnost programskog rješenja iz stava 1 ovog člana.

Svaki proizvođač i/ili održavalac programskog rješenja koji je dobio jedinstvenu identifikacionu oznaku u skladu sa članom 15 ovog zakona, imaće uvid u podatke o svim obveznicima fiskalizacije koji koriste njihovo programsko rješenje, odnosno koji su dostavili podatak da koriste njihove usluge održavanja.

Način uvida u podatke dostavljene Upravi i način testiranja korišćenja fiskalnog servisa propisuje Ministarstvo.

Obveznik fiskalizacije prilikom izdavanja svakog fiskalnog računa za promet roba i usluga potpisuje fiskalni račun elektronskim potpisom i dostavlja ga, u propisanoj strukturi Upravi putem fiskalnog servisa u realnom vremenu korišćenjem stalne internet veze.

Obveznik fiskalizacije je dužan da obavijesti Upravu na početku radnog dana, odnosno prije početka rada i izdavanja računa, o gotovinskom depozitu za svaki elektronski naplatni uređaj za taj dan.

Uprava evidentira primljeni fiskalni račun, koji je potpisan validnim elektronskim potpisom u propisanom obliku i strukturi poruke, u elektronsku bazu podataka i fiskalnim računom određuje jedinstveni identifikacioni kod računa i dostavlja ga obvezniku fiskalizacije korišćenjem fiskalnog servisa elektronskim putem i stalne internet veze u realnom vremenu.

U slučaju kada fiskalni račun nije potpisan validnim elektronskim potpisom ili kada fiskalni račun nije u propisanom obliku i strukturi poruke, Uprava obavještava obveznika fiskalizacije putem poruke o neispravnosti fiskalnog računa korišćenjem fiskalnog servisa elektronskim putem i stalne internet veze u realnom vremenu.

Oblik i strukturu poruka sa obaveznim elementima fiskalnog računa, dužinu i izgled zapisa za jedinstveni identifikacioni kod računa, protokole i sigurnosne mehanizme za razmjenu poruka, model primjene kod kojeg se koristi centralni informacioni sistem obveznika fiskalizacije za slanje i potpisivanje elektronskih poruka, model primjene u kojem se slanje i potpisivanje poruka obavlja pojedinačno na elektronskom naplatnim uređajima, standardne poruke o greškama, kao i protokole o postupanju u slučaju grešaka, a koje su dio fiskalnog servisa, za potrebe sprovođenja postupka fiskalizacije izdavanja fiskalnih računa, odnosno prodaje roba ili usluga putem samonaplatnih uređaja (automata) propisuje Ministarstvo.

Jedinstveni identifikacioni kod računa i identifikacioni kod obveznika fiskalizacije, sa podacima iz člana 7 ovog zakona, ispisuju se na računu, prilikom izdavanja fiskalnog računa.

Način generisanja, dužinu i tip zapisa za identifikacioni kod obveznika fiskalizacije propisuje Ministarstvo.

Obveznik fiskalizacije dužan je da Upravi elektronskim putem dostavi podatke o svim poslovnim prostorima u kojima obavlja djelatnost, 24 sata prije početka korišćenja fiskalnog servisa za izdavanje fiskalnog računa i to za svaki poslovni prostor odvojeno.

Podaci iz stava 1 ovog člana sadrže:

1) poreski identifikacioni broj obveznika fiskalizacije;

2) geolokaciju poslovnog prostora (prostorne koordinate);

3) adresu poslovnog prostora;

4) tip poslovnog prostora;

5) vrstu djelatnosti koja se obavlja u poslovnom prostoru;

6) dnevno radno vrijeme i radne dane u nedjelji, rad za vrijeme državnih praznika;

7) datum početka obavljanja djelatnosti u poslovnom prostoru;

8) datume privremenog zatvaranja poslovnog prostora;

9) datum prestanka obavljanja djelatnosti u poslovnom prostoru;

10) kvadraturu poslovnog prostora;

11) način plaćanja (gotovinsko i/ili bezgotovinsko);

12) status poslovnog prostora (aktivan/neaktivan);

13) naznaku da li je poslovni prostor u svojini ili u zakupu.

Podatak iz stava 2 tačka 4 ovog člana sadrži obavještenje o načinu poslovanja (internet trgovina, pokretni poslovni prostor), ako se djelatnost obavlja na terenu ili ako se radi o privremenim mjestima obavljanja djelatnosti.

Podatak iz stava 2 tačka 5 ovog člana unosi se u skladu sa zakonom kojim se uređuje klasifikacija djelatnosti prema djelatnosti koju obavlja u poslovnom prostoru.

Podatak iz stava 2 tač. 8 i 9 ovog člana sadrži obavještenje o danu zatvaranja poslovnog prostora i naznaku da li se poslovni prostor privremeno ili trajno zatvara.

U slučaju promjene podataka iz stava 2 ovog člana po pojedinom poslovnom prostoru, a naročito ako djelatnost prestane da se obavlja u poslovnom prostoru ili djelatnost počne da se obavlja u novom poslovnom prostoru, ili dođe do promjene djelatnosti koja se obavlja u poslovnom prostoru, obveznik fiskalizacije dužan je da te podatke dostavi Upravi, najkasnije pet dana prije nastanka promjene.

Nakon prijema podataka iz stava 2 ovog člana, Uprava je dužna da generiše jedinstvenu oznaku poslovnog prostora, koja će se koristiti u fiskalnom servisu.

Odredbe st. 1 do 7 ovog člana primjenjuju se na postupak dostavljanja podataka o samonaplatnom uređaju (automatu).

Način dostavljanja podataka o poslovnim prostorima iz stava 2 ovog člana i način generisanja oznake poslovnog prostora propisuje Ministarstvo.