Закон о внесении изменений и дополнений в закон об ответственности за ущерб окружающей среде

U Zakonu o odgovornosti za štetu u životnoj sredini („Službeni list CG”, br. 27/14 i 55/16) u članu 4 stav 1 alineja 2 riječi: „utvrđen zakonom kojim su uređene vode“ zamjenjuju se riječima: „utvrđene zakonima kojima su uređene vode i zaštita morske sredine”.

U stavu 2 alineja 1 riječi: „odnosno odobrenja nadležnog organa uprave“ zamjenjuju se riječima: „i/ili saglasnosti i/ili odluke u slučaju utvrđivanja javnog interesa”.

U članu 5 stav 1 alineja 2 riječ „grubom“ briše se.

U članu 6 stav 1 tačka 1 mijenja se i glasi:

„1) štetu i neposrednu opasnost od štete u životnoj sredini nastalu kao posljedica oružanog sukoba, borbenih dejstava, građanskog rata, pobune ili prirodne pojave izuzetnog, neizbježnog i nesavladivog karaktera i aktivnosti namijenjene zaštiti od prirodnih katastrofa, odbrani zemlje ili međunarodne bezbjednosti;“

U tački 2 poslije alineje 10 dodaje se nova alineja koja glasi:

„- Konvencijom o ograničenju odgovornosti za pomorska potraživanja;”.

U članu 7 stav 1 na kraju tačke 12 tačka se zamjenjuje tačka-zarezom i dodaje nova tačka koja glasi:

„13) zahvatanje i pregrađivanje (zadržavanje branama, pregradama, akumulacijama) voda koje su predmet vodne dozvole u skladu sa zakonom kojim su uređene vode.“

Član 8 mijenja se i glasi:

„Značenje izraza

Član 8

Izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:

1) aktivnost je svaka aktivnost obavljena u sklopu ekonomske djelatnosti operatera, bez obzira da li se radi o privatnom, javnom, profitnom ili neprofitnom ekonomskom subjektu;

2) emisija je ispuštanje u životnu sredinu supstanci, smješa, organizama ili mikro-organizama, koje je rezultat aktivnosti ljudi;

3) mjere remedijacije su radnje i mjere za oporavak, rehabilitaciju ili nadomještanje oštećenih prirodnih resursa i/ili usluga, uključujući mjere za ublažavanje posljedica štete, privremene mjere, kao i mjere, kojima se obezbjeđuju resursi ili usluge jednake prvobitnim;

4) morske vode su unutrašnje morske vode i teritorijalno more Crne Gore i njihovo dno i podmorje, od osnovne linije od koje se mjere teritorijalne vode do najdalje linije područja na kojem Crna Gora ostvaruje suverena prava, odnosno jurisdikciju;

5) neposredna opasnost od štete je vjerovatnoća da će nastati šteta u životnoj sredini u bliskoj budućnosti;

6) oporavak, odnosno prirodni oporavak voda, zaštićenih vrsta i prirodnih staništa je vraćanje oštećenog prirodnog resursa i/ili narušenih funkcija u prvobitno stanje;

7) oporavak, odnosno prirodni oporavak zemljišta je uklanjanje svakog značajnog rizika od štetnog uticaja na zdravlje ljudi;

8) operater je pravno ili fizičko lice koje obavlja djelatnost ili aktivnost, ili ga kontroliše, ili je ovlašćeno za donošenje ekonomskih odluka u oblasti tehničkog funkcionisanja djelatnosti ili aktivnosti, uključujući i nosioca dozvola ili saglasnosti i/ili obveznika registracije ili obavještavanja o aktivnosti koju vrši, u skladu sa posebnim propisima;

9) prirodno stanište je lokalitet kopna ili mora, koje se određuje prema geografskim, abiotskim i biotskim osobinama, prirodno ili poluprirodno, kao i mjesto za razmnožavanje ili odmor životinja, u skladu sa potvrđenim međunarodnim ugovorima i zakonom kojim je uređena zaštita prirode;

10) prirodni resursi su zaštićene vrste i prirodna staništa, vode i zemljište;

11) prvobitno stanje je stanje prirodnog resursa prije nastanka štete na tim resursima i njihovim funkcijama, koje je procijenjeno na osnovu najboljih dostupnih podataka;

12) privremeni gubici su gubici koji se odnose na period u kome oštećeni prirodni resursi nijesu u mogućnosti da obavljaju svoje ekološke funkcije ili pružaju usluge drugim prirodnim resursima ili javnosti, sve dok primarne ili dopunske mjere remedijacije ne počnu da daju rezultate;

13) preventivne mjere su mjere koje se preduzimaju kada postoji neposredna opasnost od štete u životnoj sredini, radi sprječavanja ili ograničavanja te štete na najmanju mjeru;

14) povoljan status zaštite prirodnog staništa je status staništa kada su prirodni opseg i područja koja pokriva stabilni ili se povećavaju, a specifične strukture i funkcije koje su neophodne za njegovo dugoročno održavanje postoje i očekivano je da će nastaviti da postoje u doglednoj budućnosti, pri čemu je status zaštite tipičnih vrsta ocijenjen kao povoljan;

15) povoljan status zaštite vrsta je status vrste kada dinamika populacije pokazuje da se ona dugoročno održava kao komponenta svog prirodnog staništa, kada se prirodni opseg vrste ne smanjuje i očekivano je da se neće smanjivati u doglednoj budućnosti, i kada postoji i očekivano je da će nastaviti da postoji stanište odgovarajuće veličine za dugoročno održavanje vrste;

16) šteta je mjerljiva negativna promjena na prirodnom resursu ili mjerljivo narušavanje usluge prirodnog resursa, koje može nastati direktno ili indirektno;“

17) troškovi su opravdani troškovi za potrebe sprovođenja ovog zakona, uključujući troškove procjene štete u životnoj sredini i neposredne opasnosti od štete, sprovođenja mjera, nadzora i programa praćenja stanja životne sredine nakon sprovedenih mjera, kao i administrativni, pravni i troškovi sprovođenja mjera nadzora i kaznenih mjera, troškovi prikupljanja podataka i ostali opšti troškovi;

18) usluge prirodnih resursa su funkcije koje prirodni resursi pruža drugom prirodnom resursu ili javnosti;

19) vode su površinske, podzemne, kopnene, morske vode i vode priobalnog mora, zaslanjene vode, ušća rijeka koje se ulivaju u more, mineralne, termalne i termo-mineralne vode i vještačka vodna tijela uključujući i vodu za piće, kupanje i ljudsku upotrebu;

20) vodno dobro obuhvata prirodna i vještačka vodna tijela i vodno zemljište u skladu sa zakonom;

21) zainteresovana javnost je javnost koja je pogođena štetom ili je vrlo vjerovatno da će biti pogođena štetom, koja ima interes u donošenju odluka vezanih za predmetnu štetu, kojoj su ugrožena određena prava, uključujući i nevladine organizacije koje se bave zaštitom životne sredine;

22) zaštićene vrste su divlje vrste biljaka, životinja i gljiva koje su zaštićene u skladu sa zakonom i potvrđenim međunarodnim ugovorima.“

U članu 10 stav 2 mijenja se i glasi:

„Ako nadležna inspekcija utvrdi da postoji neposredna opasnost od štete, odnosno da je nastala šteta u životnoj sredini, o navedenom obavještava organ uprave i dostavlja zapisnik o izvršenom inspekcijskom nadzoru.“

Poslije stava 3 dodaju se tri nova stava koja glase:

„Ako organ uprave po službenoj dužnosti pokreće postupak, može se, u cilju prikupljanja dodatnih podataka, obratiti nadležnim inspekcijama radi dostavljanja zapisnika.

Radi utvrđivanja relevantnih činjenica iz stava 1 ovog člana, organ uprave može da zahtijeva od operatera da, o svom trošku, sprovede sva neophodna mjerenja i ispitivanja i dostavi tražene podatke.

Ako zahtjev iz stava 1 ovog člana i drugi podaci na uvjerljiv način ukazuju na to da postoji šteta ili neposredna opasnost od štete u životnoj sredini, organ uprave dužan je da omogući operateru da se izjasni o navodima iznesenim u zahtjevu i o utvrđenim činjenicama.“

Čl. 11, 12 i 13 brišu se.

Član 14 mijenja se i glasi:

„Obavještavanje o pokretanju postupka

Član 14

Organ uprave obavještava podnosioca zahtjeva, operatera, organ lokalne uprave na čijoj teritoriji je nastala šteta ili postoji neposredna opasnost od štete, organ državne uprave nadležan za poslove zaštite životne sredine (u daljem tekstu: Ministarstvo) i nadležnu inspekciju, o pokretanju postupka ili odbijanju zahtjeva sa obrazloženjem, u roku od pet dana od dana kada je započeo postupak, odnosno od dana donošenja rješenja o odbijanju zahtjeva.

Obavještavanje o pokretanju postupka, odnosno rješenje o odbijanju zahtjeva iz stava 1 ovog člana, organ uprave dužan je da objavi na svojoj internet stranici.

Protiv rješenja o odbijanju zahtjeva iz stava 2 ovog člana operater i/ili zainteresovana javnost može podnijeti žalbu Ministarstvu.

Član 15 mijenja se i glasi:

„Utvrđivanje značaja štete pričinjene prirodnim staništima i zaštićenim vrstama

Član 15

Značaj štete koja ima negativan uticaj na postizanje ili održavanje povoljnog statusa zaštite staništa ili zaštićenih vrsta određuje se na osnovu statusa očuvanosti u vrijeme nastanka štete, funkcija i usluga koje pružaju ta staništa ili zaštićene vrste i njihovog kapaciteta za prirodni oporavak.

Značaj štete iz stava 1 ovog člana utvrđuje se na osnovu značajnih negativnih promjena u odnosu na prvobitno stanje prema:

- broju jedinki, gustini populacije ili površini područja koju pokrivaju;

- udjelu određenih jedinki ili oštećenog područja u zaštiti vrste ili staništa;

- rijetkosti vrsta ili staništa na lokalnom, regionalnom i međunarodnom nivou;

- kapacitetu razmnožavanja i održivosti vrste u skladu sa dinamikom karakterističnom za tu vrstu ili populaciju;

- kapacitetu staništa za prirodni oporavak u skladu sa dinamikom karakterističnom za vrste i populacije prisutne na staništu;

- kapacitetu vrste ili staništa da se za kratko vrijeme, bez ikakvih intervencija osim pojačanih mjera zaštite, oporavkom dovede do stanja koje će sopstvenom dinamikom vrste ili staništa dovesti do uslova koji se smatraju jednakim ili boljim od prvobitnih.

Šteta koja ima dokazan uticaj na zdravlje ljudi obavezno se smatra značajnom štetom.

Značajnom štetom na staništima i zaštićenim vrstama ne smatraju se:

- negativne promjene koje su manje od prirodnih kolebanja normalnih za tu zaštićenu vrstu ili prirodno stanište;

- negativne promjene usljed prirodnih uzroka ili usljed intervencija koje su sastavni dio redovnog upravljanja područjem koje je sproveo vlasnik ili upravljač zaštićenog prirodnog dobra, a koje su utvrđene evidencijom o tim staništima ili ciljno izrađenim studijama;

- negativne promjene usljed intervencija koje su sastavni dio redovnog upravljanja područjem koje je sproveo vlasnik ili upravljač zaštićenog prirodnog dobra;

- oštećenja nanesena zaštićenim vrstama i prirodnim staništima koja se mogu prirodnim putem, za kratko vrijeme, vratiti u prvobitno stanje ili u stanje koje se smatra jednakim ili boljim od prvobitnog, a koje dostižu sopstvenom dinamikom.

Stanje prirodnog resursa prije nastanka štete na tim resursima i njihovim funkcijama, procjenjuje se na osnovu pouzdanih, ažurnih i vjerodostojnih dostupnih podataka, kao što su:

- podaci iz nacionalnog monitoringa;

- uporedni podaci o sličnim neoštećenim područjima;

- podaci o vrstama, staništima i mjerama očuvanja za Natura 2000 područja;

- naučna literatura;

- i drugi raspoloživi podaci.“

Član 16 mijenja se i glasi:

„Preventivne mjere

Član 16

Ako postoji neposredna opasnost od štete u životnoj sredini, operater je dužan da, bez odlaganja, preduzme neophodne preventivne mjere radi sprečavanja nastanka štete.

U slučaju iz stava 1 ovog člana operater je dužan da, bez odlaganja, obavijesti organ uprave i nadležnu inspekciju o neposrednoj opasnosti od nastanka štete, preduzetim preventivnim mjerama i njihovim rezultatima, naročito ako preventivne mjere koje je preduzeo nijesu dovele do otklanjanja neposredne opasnosti od štete u životnoj sredini.

U slučaju kada preventivne mjere koje je operater preduzeo nijesu dovele do otklanjanja neposredne opasnosti od štete u životnoj sredini, organ uprave, na osnovu dostavljenih informacija, rješenjem nalaže operateru sprovođenje preventivnih mjera i određuje rok i način njihovog sprovođenja.

Rješenjem iz stava 3 ovog člana organ uprave može dati uputstva o sprovođenju preventivnih mjera.

Prilikom određivanja preventivnih mjera organ uprave utvrđuje mjere koje su neophodne radi sprečavanja nastanka štete u životnoj sredini, na osnovu podataka i informacija koje dostavi operater, nalaza nadležne inspekcije, rezultata monitoringa i drugih raspoloživih dokaza, kao i stručnih nalaza i mišljenja ovlašćenih lica i institucija, kada je to potrebno.

Ako su planovima, programima ili internim procedurama operatera utvrđene mjere za sprečavanje nastanka štete u životnoj sredini, organ uprave može uzeti u obzir i te mjere, ako su primjerene i dovoljne za sprečavanje nastanka štete.

Izuzetno od stava 3 ovog člana, organ uprave može obezbijediti sprovođenje preventivnih mjera ako:

- operater ne sprovede preventivne mjere;

- operater sprovede preventivne mjere suprotno datom uputstvu;

- ako nije moguće identifikovati operatera; ili

- nije dužan da snosi troškove sprovedenih mjera u skladu sa članom 32 ovog zakona.

Troškove preventivnih mjera iz stava 7 al. 1, 2 i 3, ovog člana koje je preduzeo organ uprave snosi operater.

Organ uprave ima pravo na refundiranje troškova iz stava 8 ovog člana u roku od pet godina od dana sprovedenih preventivnih mjera ili od dana kada operater bude poznat, zavisno od toga koji je datum kasniji.

Organ uprave može, u svakom trenutku:

- zahtijevati od operatera podatke i informacije o neposrednoj opasnosti od nastanka štete;

- naložiti sprovođenje preventivnih mjera;

- dati uputstva za sprovođenje preventivnih mjera;

- sprovesti preventivne mjere.

Protiv rješenja iz stava 3 ovog člana operater i/ili zainteresovana javnost može izjaviti žalbu Ministarstvu.“

Član 17 mijenja se i glasi:

„Mjere u slučaju nastanka štete u životnoj sredini

Član 17

Kada nastane šteta u životnoj sredini, operater je dužan da, bez odlaganja:

- obavijesti organ uprave i nadležnu inspekciju o svim okolnostima nastanka štete;

- preduzme neophodne mjere radi neposredne kontrole, ograničavanja, uklanjanja ili upravljanja na drugi način relevantnim zagađujućim materijama i/ili drugim faktorima štete radi ograničavanja i sprječavanja daljeg širenja štete u životnoj sredini, narušavanja funkcija, odnosno usluga prirodnog resursa i negativnih uticaja na zdravlje ljudi;

- sprovede mjere remedijacije o čijem je sprovođenju odlučeno u skladu sa članom 20 ovog zakona.

Na osnovu dostavljenih informacija, organ uprave rješenjem utvrđuje da je nastala šteta u životnoj sredini i utvrđuje obavezu operateru da sačini predlog mjera remedijacije, osim u slučaju kada je odlučio da ih sam sprovede.

Operater je dužan da uz predlog mjera remedijacije iz stava 2 ovog člana, dostavi i program praćenja stanja životne sredine nakon sprovođenja mjera remedijacije.

Predlog mjera remedijacije i program praćenja stanja životne sredine može izraditi operater samostalno ili putem stručnog pravnog ili fizičkog lica.

Organ uprave dužan je da, u roku od tri dana od dana prijema predloga mjera remedijacije, obavijesti zainteresovanu javnost i vlasnike nepokretnosti na kojim će se sprovesti mjere remedijacije, radi dostavljanja mišljenja, primjedbi i sugestija na predlog mjera remedijacije.

Izuzetno od stava 2 ovog člana, organ uprave može obezbijediti sprovođenje mjera remedijacije, ako:

- operater ne sprovede hitne mjere u skladu sa stavom 1 ovog člana;

- ne sprovede mjere remedijacije utvrđene rješenjem;

- sprovede mjere remedijacije suprotno uputstvu organa uprave;

- nije moguće identifikovati operatera;

- nije dužan da snosi troškove sprovedenih mjera remedijacije u skladu sa članom 32 ovog zakona.

Kada nastane šteta u životnoj sredini, organ uprave može u svakom trenutku:

- zahtijevati od operatera da dostavi sve dodatne informacije o nastaloj šteti;

- može preduzeti ili naložiti operateru da preduzme mjere iz stava 1 alineja 2 ovog člana ili dati detaljna uputstva operateru u vezi sa sprovođenjem tih mjera;

- operateru naložiti sprovođenje mjera remedijacije;

- dati uputstva o sprovođenju mjera remedijacije;

- preduzeti potrebne mjere remedijacije.

Protiv rješenja iz stava 2 ovog člana operater i/ili zainteresovana javnost može izjaviti žalbu Ministarstvu.“

Član 18 briše se.

U članu 19 poslije stava 3 dodaju se četiri nova stava koja glase:

„Komisija u saradnji sa operaterom odlučuje koje mjere remedijacije je potrebno sprovesti.

Remedijacija štete u životnoj sredini, u slučaju štete na vodama ili zaštićenim vrstama i prirodnim staništima, obuhvata i uklanjanje svakog značajnog rizika od negativnog uticaja na zdravlje ljudi.

Kada je životnoj sredini pričinjena takva šteta da se sve neophodne mjere remedijacije ne mogu sprovesti istovremeno, Komisija određuje prioritete primjene mjera remedijacije, vodeći računa o prirodi, obimu i značaju štete pričinjene na različitim segmentima životne sredine, mogućnostima prirodnog oporavka i rizicima po zdravlje ljudi.

Prilikom odlučivanja o predlogu mjera remedijacije Komisija uzima u obzir mišljenja, primjedbe i sugestije iz člana 17 stava 5 ovog člana.“

Dosadašnji st. 4. 5 i 6 postaju st. 8, 9 i 10.

Član 20 mijenja se i glasi:

„Odlučivanje o mjerama remedijacije

Član 20

Organ uprave odlučuje o predlogu mjera remedijacije u roku od pet dana od dana dostavljanja mišljenja Komisije i donosi rješenje.

Rješenjem iz stava 1 ovog člana organ uprave može dati uputstva o sprovođenju mjera remedijacije.

Protiv rješenja iz stava 1 ovog člana operater i/ili zainteresovana javnost može izjaviti žalbu Ministarstvu.“