Закон о внесении изменений и дополнений в уголовно-процессуальный кодекс

U Zakoniku o krivičnom postupku („Službeni list CG”, br. 57/09, 49/10, 47/14, 2/15, 35/15, 28/18, 116/20, 145/21 i 54/24) u članu 3 poslije stava 1 dodaje se novi stav koji glasi:

„(2) Sudske odluke, osim onih kojima se okrivljeni oglašava krivim, ne smiju sadržati navode kojima se okrivljeni predstavlja krivim ili se na drugi način krši pretpostavka nevinosti.”

U stavu 2 poslije riječi: „koji je u toku” dodaju se riječi: „ne krše pretpostavku nevinosti i”.

Dosadašnji st. 2 i 3 postaju st. 3 i 4.

U članu 4 stav 1 mijenja se i glasi:

„(1) Osumnjičeni mora, bez odlaganja, biti obaviješten o krivičnom djelu za koje se tereti i osnovima sumnje protiv njega.”

Na kraju stava 3 tačka se zamjenjuje zarezom i dodaju riječi: „pri čemu se to što nije dao izjavu i nije odgovarao na postavljena pitanja neće cijeniti na njegovu štetu.”

Član 5 mijenja se i glasi:

„(1) Lice lišeno slobode od strane nadležnog državnog organa mora biti odmah obaviješteno, na svom jeziku ili na jeziku koji razumije, o pravu na upotrebu svog jezika u krivičnom postupku, pravu na prevođenje iz člana 8 ovog zakonika, razlozima lišenja slobode i istovremeno upoznato da nije dužno ništa da izjavi i da se to što nije dao izjavu neće cijeniti na njegovu štetu, pravu na besplatnu pravnu pomoć u skladu sa zakonom kojim se uređuje besplatna pravna pomoć, da ima pravo da uzme branioca koga sam izabere, da zahtijeva da se o lišenju slobode obavijesti lice koje sam odredi, kao i diplomatsko konzularni predstavnik države čiji je državljanin, odnosno predstavnik odgovarajuće međunarodne organizacije ako se radi o licu bez državljanstva ili izbjeglici, kao i pravu na medicinsku pomoć.

(2) Obavještenja iz stava 1 pružiće se ranjivom licu lišenom slobode vodeći računa o njegovim potrebama.

(3) Licu lišenom slobode će se, bez odlaganja, uručiti pisana pouka o pravima, koja, osim obavještenja o pravima iz stava 1 ovog člana sadrži i obavještenje o:

- pravu na uvid u spise predmeta;

- najdužem mogućem trajanju lišenja slobode u skladu sa članom 264 ovog zakonika, odnosno najdužem mogućem trajanju zadržavanja u skladu sa članom 267 ovog zakonika;

- pravu na izjavljivanje žalbe protiv rješenja o zadržavanju u skladu sa članom 267 stav 3 ovog zakonika.

(4) Lice lišeno slobode ima pravo da drži u svom posjedu pisanu pouku o pravima iz stava 3 ovog člana tokom trajanja lišenja slobode.

(5) Sadržaj pisane pouke o pravima iz stava 3 ovog člana propisuje organ državne uprave nadležan za poslove pravosuđa (u daljem tekstu: Ministarstvo).

(6) Pisana pouka o pravima iz stava 3 ovog člana uručuje se licu lišenom slobode na svom jeziku ili jeziku koji razumije. Ako pisana pouka iz stava 3 ovog člana nije sačinjena i uručena na jeziku lica lišenog slobode ili jeziku koji razumije, lice lišeno slobode o svojim pravima biće poučeno usmeno, a ta pouka na njegovom jeziku ili jeziku koji razumije biće mu uručena naknadno, u najkraćem mogućem roku.

(7) Lice koje je lišeno slobode, bez odluke suda, mora odmah biti sprovedeno nadležnom državnom tužiocu, osim u slučajevima predviđenim ovim zakonom.”

Član 8 mijenja se i glasi:

„(1) Krivični postupak vodi se na crnogorskom jeziku.

(2) Nadležni organi su dužni da, prilikom prvog kontakta sa osumnjičenim, okrivljenim, odnosno žrtvom iz člana 65a ovog zakonika utvrde da li to lice govori i razumije jezik na kojem se vodi postupak, kao i da li mu je potrebna pomoć tumača. Osumnjičeni, okrivljeni, odnosno žrtva ima pravo žalbe na odluku nadležnog organa kojom je utvrđeno da mu nije potrebna pomoć tumača.

(3) Stranke, žrtve iz člana 65a ovog zakonika, svjedoci i druga lica koja učestvuju u postupku imaju pravo da u postupku upotrebljavaju svoj jezik ili jezik koji razumiju, od prvog kontakta sa nadležnim organima. Ako se postupak ne vodi na jeziku nekog od tih lica ili na jeziku koji razumiju, obezbijediće se prevođenje usmene komunikacije između tih lica i nadležnih organa tokom svih saslušanja i cijelog postupka.

(4) Osumnjičenom i okrivljenom koji ne govore ili ne razumiju jezik na kom se vodi postupak obezbijediće se blagovremeno prevođenje svih podnesaka neophodnih radi zaštite prava odbrane, uključujući prevođenje svih odluka o lišenju slobode, optužnih akata, sudskih odluka, iskaza, isprava i drugog pisanog dokaznog materijala, kao i ostalih pismena.

(5) Osumnjičeni i okrivljeni imaju pravo na prevođenje prilikom komunikacije sa braniocem kad je to neophodno radi pripremanja odbrane, podnošenja pravnih ljekova ili preduzimanja drugih radnji u postupku.

(6) Lica iz stava 3 ovog člana poučiće se o pravu na prevođenje, da se može odreći prava na prevođenje iz stava 4 ovog člana ako govori ili razumije jezik na kojem se vodi postupak, kao i o posljedicama tog odricanja. Izjava o odricanju mora biti data svjesno i dobrovoljno, nakon dobijanja pravne pouke. U zapisniku će se zabilježiti da je data pouka i izjava učesnika u postupku.

(7) Prevođenje se povjerava tumaču. Ako je moguće, žrtvi iz člana 65a ovog zakonika će se, na njen zahtjev, obezbjediti tumač istog pola.

(8) Ako se prevođenje iz stava 3 ovog člana ne može obezbijediti na vrijeme ili neposrednim prisustvom tumača, prevođenje se može sprovesti posredstvom tehničkih uređaja za prenos slike i zvuka, osim ako je neposredno prisustvo tumača neophodno u cilju obezbjeđenja pravičnosti postupka. Za potrebe takvog prevođenja može se odrediti stručna pomoć lica iz člana 282 stav 8 ovog zakonika.

(9) U slučajevima kad nema postavljenih tumača za odgovarajući jezik ili postoje drugi opravdani razlozi zbog kojih tumač ne može prevoditi u konkretnom predmetu, prevođenje može vršiti i tumač iz druge države, u skladu sa zakonom kojim se uređuju prava i obaveze tumača.

(10) Ako osumnjičeni, odnosno okrivljeni nije zadovoljan prevođenjem može podnijeti pritužbu postupajućem državnom tužiocu, odnosno sudiji, koji će, ako utvrdi da je pritužba osnovana, prevođenje povjeriti drugom tumaču."

U članu 12 stav 6 mijenja se i glasi:

„Osumnjičeni ima prava iz st. 1 do 5 ovog člana od trenutka kada ga policija, državni tužilac ili drugi nadležni organ obavijesti da je osumnjičen da je izvršio krivično djelo."

Poslije člana 20 dodaje se novi član koji glasi:

„Upotreba rodno osjetljivog jezika

Član 20a

Izrazi koji se u ovom zakoniku koriste za fizička lica u muškom rodu podrazumijevaju iste izraze u ženskom rodu."

U članu 22 stav 1 tačka 8 mijenja se i glasi:

„8) organizovani kriminal podrazumijeva postojanje osnova sumnje da je krivično djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od četiri godine ili teža kazna rezultat djelovanja kriminalne organizacije iz člana 401a Krivičnog zakonika;".

U članu 24 stav 2 riječ „deset“ zamjenjuje se riječju „dvanaest“.

Poslije stava 2 dodaju se tri nova stava koji glase:

„(3) Izuzetno od stava 2 ovog člana, sudija pojedinac može, u složenim predmetima zbog obima, činjeničnih ili pravnih pitanja, po službenoj dužnosti ili po obrazloženom predlogu stranaka, podnijeti predsjedniku suda predlog da se postupak vodi pred vijećem.

(4) O predlogu iz stava 3 ovog člana predsjednik suda odlučuje rješenjem, u roku od osam dana od dana podnošenja predloga.

(5) Protiv rješenja iz stava 4 ovog člana stranke mogu podnijeti prigovor vijeću iz stava 10 ovog člana."

U stavu 8 riječi: „stava 7“ zamjenjuju se riječima: „stava 10“.

U stavu 11 riječi: „st. 3, 4 i 10“ zamjenjuju se riječima: „st. 6, 7 i 13“.

Dosadašnji st. 3 do 11 postaju st. 6 do 14.

U članu 38 stav 1 tačka 2 riječi: „bračni drug, bivši bračni drug ili sa njim živi u vanbračnoj zajednici“ zamjenjuju se riječima: „bračni ili vanbračni supružnik, odnosno partner u zajednici života lica istog pola ili bivši bračni ili vanbračni supružnik, bivši partner u zajednici života lica istog pola”.

Tačka 5 mijenja se i glasi:

„5) je odlučivao u postupku kontrole optužnice ili je učestvovao u donošenju odluke kojom se optužba odbija ili se optuženi oslobađa od optužbe ili se oglašava krivim, a koja se pobija žalbom ili vanrednim pravnim lijekom;”.

U članu 41 poslije stava 6 dodaje se novi stav koji glasi:

„(7) Sud može odbaciti zahtjev za izuzeće predsjednika neposredno višeg suda, odnosno predsjednika Vrhovnog suda, ako ocijeni da je zahtjev za izuzeće očigledno neosnovan i da je podnijet radi sprečavanja ili ometanja suda u preduzimanju određenih radnji, odnosno radi odugovlačenja postupka. Protiv ovog rješenja nije dozvoljena posebna žalba.“

U članu 43 stav 2 riječi: „st. 4 i 5“ zamjenjuju se riječima: „stav 1 tač. 4 i 5“.

U članu 44 stav 2 tačka 1 riječi: „organa uprave nadležnog za policijske poslove“ zamjenjuju se riječima: „organizacione jedinice organa državne uprave nadležnog za unutrašnje poslove koja vrši policijske poslove“.

U članu 48 stav 1 riječ „savjetnik“ u različitom padežu zamjenjuje se riječima: „kandidat za tužioca i savjetnik“ u odgovarajućem padežu.

U članu 50 poslije stava 1 dodaje se novi stav koji glasi:

„Državni tužilac je dužan da sudu obrazloži odluku o odustanku od optužbe.“