Na osnovu člana 82 stav 1 tačka 2 Ustava Crne Gore i Amandmana IV stav 1 na Ustav Crne Gore, Skupština Crne Gore 28. saziva, na Prvoj sjednici Drugog redovnog (jesenjeg) zasijedanja u 2025. godini, dana 14. oktobra 2025. godine, donijela je
Montenegro · Здравоохранение, социальная защита и социальное страхование
Закон о внесении изменений в закон о здравоохранении
Član 1
U Zakonu o zdravstvenoj zaštiti* („Službeni list CG”, broj 91/25) u članu 147 stav 1 riječi: „stečen i izdat za obavljanje ove djelatnosti u državi ugovornici porijekla i kojima je stečeno pravo priznato” zamjenjuju se riječima: „izdat za obavljanje ove djelatnosti u državi ugovornici porijekla ili po osnovu stečenih prava koja su priznata”.
Stav 2 mijenja se i glasi:
„Radi pristupa i obavljanja profesionalnih djelatnosti u Crnoj Gori, dokaz o formalnim kvalifikacijama za obavljanje zdravstvene djelatnosti kao doktor medicine, doktor medicine specijalista određene oblasti zdravstvene zaštite, odnosno grane medicine, medicinska sestra za opštu zdravstvenu njegu, doktor stomatologije, doktor stomatologije specijalista određene oblasti stomatologije i farmaceut iz tač. 5.1.1, 5.1.2, 5.2.2, 5.3.2, 5.3.3, odnosno tačke 5.6.2 Priloga V Direktive 2005/36/EZ Evropskog parlamenta i Savjeta od 7. septembra 2005. godine o priznavanju stručnih kvalifikacija (u daljem tekstu: Direktiva), koji ispunjava minimalne uslove osposobljavanja iz čl. 152, 153, 157, 160, 161, 162, 167, odnosno člana 168 ovog zakona, priznaje se sistemom automatskog priznavanja.”
U stavu 5 riječi: „i zadovoljava kriterijume iz čl. 163, 164 i 165” zamjenjuju se riječima: „iz člana 163 i zadovoljava kriterijume iz čl. 164 i 165”.
Član 2
U članu 148 stav 1 mijenja se i glasi:
„Sistem automatskog priznavanja kvalifikacija u Crnoj Gori primjenjuje se isključivo radi pristupa i obavljanja profesionalnih djelatnosti doktora medicine, doktora medicine specijaliste određene oblasti zdravstvene zaštite, odnosno grane medicine, doktora medicine specijaliste porodične medicine, medicinske sestre za opštu zdravstvenu njegu, doktora stomatologije, doktora stomatologije specijaliste određene oblasti stomatologije, babice i farmaceuta koji posjeduju formalne kvalifikacije iz tač. 5.1.1, 5.1.2, 5.1.4, 5.2.2, 5.3.2, 5.3.3, 5.5.2, odnosno tačke 5.6.2 Priloga V Direktive, kojima se potvrđuje da je imalac tog dokaza tokom trajanja osposobljavanja stekao, gdje je primjenjivo, znanja, vještine i kompetencije, odnosno minimalne uslove osposobljavanja iz člana 152 stav 2 i čl. 154, 158, 159, 161, 164 i 168 ovog zakona.”
Stav 5 mijenja se i glasi:
„Spisak dokaza o formalnim kvalifikacijama za obavljanje zdravstvene djelatnosti i referentne datume za njihovo priznavanje iz tač. 5.1.1, 5.1.2, 5.1.4, 5.2.2, 5.3.2, 5.3.3, 5.5.2 i 5.6.2 Priloga V Direktive, kao i programe osposobljavanja kojima se ispunjavaju minimalni uslovi osposobljavanja iz tač. 5.1.3, 5.2.1, 5.3.1, 5.5.1 i 5.6.1. Priloga V Direktive koji se priznaju sistemom automatskog priznavanja kvalifikacija u skladu sa stavom 1 ovog člana, propisuje Ministarstvo, uz obavezu blagovremenog usaglašavanja sa izmjenama u Prilogu V Direktive.”
Član 3
U članu 150 stav 1 i članu 151 stav 1 poslije riječi: „odnosno grane medicine,” dodaju se riječi: „doktora medicine specijaliste porodične medicine,”.
Član 4
U članu 153 stav 1 riječi: „i koji je zaposlen u zdravstvenoj ustanovi koja mu je odobrila usavršavanje” brišu se.
Član 5
Naziv člana 155 mijenja se i glasi:
„Dokazi za priznavanje formalne kvalifikacije doktora specijaliste porodične medicine”.
Član 6
U članu 157 stav 2 mijenja se i glasi:
„Osposobljavanje medicinske sestre za opštu zdravstvenu njegu mora da obuhvati najmanje 4600 časova teorijske nastave i kliničkog osposobljavanja i najmanje tri godine stručnih studija, koje može biti izraženo i u skladu sa ECTS i obavlja se u punom fondu nastavnih časova, po programu osposobljavanja iz tačke 5.2.1 Priloga V Direktive.”
Član 7
U članu 162 stav 2 riječ „medicinsko” zamjenjuje se riječju „stomatološko”.
Član 8
U članu 164 stav 1 tačka 3 mijenja se i glasi:
„3) adekvatno opšte medicinsko znanje (poznavanje bioloških funkcija, anatomije i fiziologije), kao i znanje farmakologije u oblasti porođaja i neonatologije i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka, njegovog fizičkog i socijalnog okruženja i ponašanja;”.
Član 9
U članu 165 stav 1 mijenja se i glasi:
„Dokaz o formalnoj osposobljenosti iz člana 148 stav 5 ovog zakona, za babicu priznaje se automatskim sistemom priznavanja, ako je osposobljavanje obavljeno u punom fondu nastavnih časova i ako ispunjava jedan od sljedećih kriterijuma u pogledu trajanja osposobljavanja najmanje, od:
1) tri godine, koje obuhvata najmanje 4600 časova teorijskog i praktičnog osposobljavanja, koje može biti izraženo i u skladu sa ECTS, od čega najmanje jednu trećinu kliničkog osposobljavanja;
2) dvije godine, koje obuhvata najmanje 3600 časova, koje može biti izraženo i u skladu sa ECTS, uz dokaz o formalnoj kvalifikaciji medicinske sestre za opštu zdravstvenu njegu iz tačke 5.2.2 Priloga V Direktive; ili
3) 18 mjeseci, koje obuhvata najmanje 3000 časova, koje može biti izraženo i u skladu sa ECTS, uz dokaz o formalnoj kvalifikaciji medicinske sestre za opštu zdravstvenu njegu iz tačke 5.2.2 Priloga V Direktive i potvrdu nadležnog organa države ugovornice da je nakon sticanja stručne kvalifikacije obavljena stručna praksa u trajanju od jedne godine, uz obavljanje svih poslova babice u bolnici ili drugoj ovlašćenoj zdravstvenoj ustanovi.”
Član 10
U članu 167 stav 2 mijenja se i glasi:
„Dokazom o formalnoj osposobljenosti za farmaceuta potvrđuje se osposobljavanje u trajanju od najmanje pet godina, koje može biti izraženo i u skladu sa ECTS, obavljeno u punom fondu nastavnih časova, po programu osposobljavanja iz tačke 5.6.1 Priloga V Direktive, koje obuhvata, najmanje:
1) četiri godine redovnog teorijskog i praktičnog osposobljavanja u ustanovi visokog obrazovanja ili u drugoj ustanovi, kojoj se priznaje isti stepen obrazovanja ili koja je pod nadzorom te ustanove;
2) šest mjeseci stručnog osposobljavanja, tokom ili na kraju formalnog obrazovanja obavljenog u apoteci primarnog nivoa ili u bolničkoj apoteci, pod nadzorom te apoteke.”
Član 11
U članu 169 stav 2 poslije riječi: „Dodatne uslove,” dodaju se riječi: „pored uslova iz tačke 5.6.2 Priloga V Direktive,”.
Član 12
Član 170 mijenja se i glasi:
„Dokazi o formalnim kvalifikacijama zdravstvenih radnika iz člana 148 stav 1 ovog zakona koje posjeduju državljani države ugovornice, a koji ne ispunjavaju sve minimalne uslove u pogledu osposobljavanja iz čl. 152, 153, 157, 160, 161, 162, 163, 164, 167 i 168 ovog zakona, priznaju se kao dovoljni za pristup i obavljanje zdravstvene djelatnosti u Crnoj Gori kao doktor medicine, doktor medicine specijalista određene oblasti zdravstvene zaštite, odnosno grane medicine, medicinska sestra za opštu zdravstvenu njegu, doktor stomatologije, doktor stomatologije specijalista određene oblasti stomatologije, farmaceut, doktor medicine specijalista porodične medicine i babica, ako:
1) su izdati državljanima države ugovornice od strane nadležnog organa te države;
2) potvrđuju uspješan završetak osposobljavanja koje je započeto prije referentnog datuma utvrđenog aktom Ministarstva iz člana 148 stav 5 ovog zakona; i
3) ako im je priložena potvrda nadležnog organa te države kojom se potvrđuje da je efektivno i zakonito obavljalo odgovarajuću zdravstvenu djelatnost u toj državi najmanje tri uzastopne godine, u periodu od pet godina prije izdavanja ove potvrde.
Odredba stava 1 ovog člana shodno se primjenjuje i na dokaze o formalnim kvalifikacijama doktora medicine, doktora medicine specijaliste određene oblasti zdravstvene zaštite, odnosno grane medicine, medicinske sestre za opštu zdravstvenu njegu, doktora stomatologije, doktora stomatologije specijaliste određene oblasti stomatologije, farmaceuta i babice koji su stečeni u bivšoj Demokratskoj Republici Njemačkoj, a na doktora medicine, medicinsku sestru za opštu zdravstvenu njegu, doktora stomatologije, doktora stomatologije specijalistu određene oblasti stomatologije, babicu i farmaceuta, koji ne ispunjavaju sve minimalne uslove osposobljavanja iz čl. 152, 153, 157, 160, 161, 162, 163, 164, 167 i 168 ovog zakona, ako takav dokaz potvrđuje da je uspješno završio osposobljavanje:
1) koje je započeto prije 3. oktobra 1990. godine za: doktora medicine, medicinsku sestru za opštu zdravstvenu njegu, doktora stomatologije, doktora stomatologije specijalistu određene oblasti stomatologije, babicu i farmaceuta;
2) koje je započeto prije 3. aprila 1992. godine za doktora medicine specijalistu određene oblasti zdravstvene zaštite, odnosno grane medicine; i
3) ako je priložena potvrda nadležnog organa te države kojom se potvrđuje da je lice iz tač. 1 i 2 ovog stava efektivno i zakonito obavljalo odgovarajuću zdravstvenu djelatnost u toj državi najmanje tri uzastopne godine, u periodu od pet godina prije izdavanja ove potvrde.
Radi pristupa i obavljanja zdravstvene djelatnosti u Crnoj Gori doktora medicine, doktora medicine specijaliste određene oblasti zdravstvene zaštite, odnosno grane medicine, medicinske sestre za opštu zdravstvenu njegu, doktora stomatologije, doktora stomatologije specijaliste određene oblasti stomatologije, babice i farmaceuta, dokazi o formalnim kvalifikacijama koje posjeduju državljani države ugovornice, a izdati su u bivšoj Čehoslovačkoj, ili je osposobljavanje započeto, za Češku Republiku i Slovačku Republiku, prije 1. januara 1993. godine, priznaju se ako im je priložena potvrda nadležnog organa:
1) jedne od ovih država, kojim se potvrđuje da taj dokaz o formalnim kvalifikacijama ima istu pravnu snagu kao i dokazi o stručnim kvalifikacijama koje izdaju na svojoj teritoriji, a koji daju pravo na obavljanje zdravstvene djelatnosti kao dokaz o stručnim kvalifikacijama doktora medicine, doktora medicine specijaliste određene oblasti zdravstvene zaštite, odnosno grane medicine, medicinske sestre za opštu zdravstvenu njegu, doktora stomatologije, doktora stomatologije specijaliste određene oblasti stomatologije, babice i farmaceuta u vezi sa kompetencijama iz člana 169 stav 1 ovog zakona; i
2) kojom se potvrđuje da je efektivno i zakonito obavljalo odgovarajuću zdravstvenu djelatnost u toj državi najmanje tri uzastopne godine, u periodu od pet godina prije izdavanja ove potvrde.
Radi pristupa i obavljanja zdravstvene djelatnosti u Crnoj Gori, dokazi o formalnim kvalifikacijama doktora medicine, doktora medicine specijaliste određene oblasti zdravstvene zaštite, odnosno grane medicine, medicinske sestre za opštu zdravstvenu njegu, doktora stomatologije, doktora stomatologije specijaliste određene oblasti stomatologije, farmaceuta i babice koji su državljaninu države ugovornice izdati u bivšem Sovjetskom Savezu ili za koje je osposobljavanje započelo, za: Republiku Estoniju prije 20. avgusta 1991. godine, za Republiku Letoniju prije 21. avgusta 1991. godine, i za Republiku Litvaniju prije 11. marta 1990. godine, priznaju se ako im je priložena potvrda nadležnog organa:
1) bilo koje od ovih država kojim se potvrđuje da daje isto pravo za obavljanje zdravstvene djelatnosti kao dokaz o formalnim kvalifikacijama koji oni izdaju za doktora medicine, doktora medicine specijalistu određene oblasti zdravstvene zaštite, odnosno grane medicine, medicinsku sestru za opštu zdravstvenu njegu, doktora stomatologije, doktora stomatologije specijalistu određene oblasti stomatologije, babice i farmaceuta u vezi sa kompetencijama iz člana 169 stav 1 ovog zakona; i
2) kojom se potvrđuje da je efektivno i zakonito obavljao odgovarajuću zdravstvenu djelatnost u toj državi najmanje tri uzastopne godine, u periodu od pet godina prije izdavanja ove potvrde.
Ne isključujući primjenu člana 182 ovog zakona, radi pristupa i obavljanja zdravstvene djelatnosti u Crnoj Gori doktora medicine, doktora medicine specijaliste određene oblasti zdravstvene zaštite, odnosno grane medicine, medicinske sestre za opštu zdravstvenu njegu, doktora stomatologije, doktora stomatologije specijaliste određene oblasti stomatologije, babice i farmaceuta, dokazi o formalnim kvalifikacijama izdati u bivšoj Jugoslaviji ili za koje je obuka započela, za Republiku Sloveniju prije 25. juna 1991. godine, i za Republiku Hrvatsku prije 8. oktobra 1991. godine, priznaju se ako im je priložena potvrda nadležnog organa bilo koje od tih država, da:
1) omogućava pravo na obavljanje zdravstvene djelatnosti kao dokaz o formalnim kvalifikacijama koji izdaju te države za doktora medicine, doktora medicine specijalistu određene oblasti zdravstvene zaštite, odnosno grane medicine, medicinsku sestru za opštu zdravstvenu njegu, doktora stomatologije, doktora stomatologije specijalistu određene oblasti stomatologije, babice i farmaceuta, u vezi sa kompetencijama iz člana 169 stav 1 ovog zakona; i
2) je efektivno i zakonito obavljalo odgovarajuću zdravstvenu djelatnost u toj državi najmanje tri uzastopne godine, u periodu od pet godina prije izdavanja ove potvrde.
Državljani država ugovornica čiji dokaz o formalnim kvalifikacijama za doktora medicine, doktora medicine specijalistu određene oblasti zdravstvene zaštite, odnosno grane medicine, doktora medicine specijaliste porodične medicine, medicinsku sestru za opštu zdravstvenu njegu, doktora stomatologije, doktora stomatologije specijalistu određene oblasti stomatologije, babicu i farmaceuta ne odgovara nazivima iz tač. 5.1.1, 5.1.2, 5.1.4, 5.2.2, 5.3.2, 5.3.3, 5.5.2, odnosno 5.6.2 Priloga V Direktive, smatraće se da su dostavili dovoljan dokaz, ako dostave dokaz o formalnim kvalifikacijama izdat od te države, sa potvrdom nadležnog organa kojom se potvrđuje da:
1) dokaz o formalnim kvalifikacijama potvrđuje uspješan završetak osposobljavanja u skladu sa čl. 24, 25, 28, 31, 34, 35, 40, odnosno 44 Direktive; i
2) je taj dokaz izjednačen od te države ugovornice sa kvalifikacijama iz tač. 5.1.1, 5.1.2, 5.1.4, 5.2.2, 5.3.2, 5.3.3, 5.5.2, odnosno 5.6.2 Priloga V Direktive.
Rješenjem o priznavanju dokaza o formalnim kvalifikacijama licu iz stava 6 ovog člana, nadležni organ utvrđuje da je osposobljavanje završeno u skladu sa čl. 24, 25, 28, 31, 34, 35, 40, odnosno 44 Direktive i dodjeljuje mu profesionalno zvanje koje odgovara nazivu formalne kvalifikacije koja je stečena u Crnoj Gori, u skladu sa zakonom.
Priznavanje dokaza iz st. 1 do 5 ovog člana ne utiče na priznavanje stečenih prava u državama ugovornicama koja su specifična za pojedine profesije, u skladu sa ovim zakonom."
Član 13
U članu 172 stav 1 tač. 1 i 3 riječi: „kao zaposleno lice stvarno” zamjenjuju se riječima: „efektivno i zakonito”.
Član 14
U članu 173 stav 1 riječi: „kao zaposleni” zamjenjuju se riječima: „efektivno i zakonito”.
Član 15
U članu 175 stav 1 riječi: „članom 174 st. s i 2 ovog zakona” zamjenjuju se riječima: „članom 174 st. 1 i 2 ovog zakona”.