Pravilnik o primjeni zakona o porezu na dodatu vrijednost

Predmet oporezivanja je svaki promet (u daljem tekstu: isporuka) dobara i usluga obavljen u Crnoj Gori uz naknadu koji u okviru obavljanja svoje djelatnosti izvrši poreski obveznik, sticanje dobara unutar Evropske unije (u daljem tekstu: Unije) koje u Crnoj Gori uz naknadu obave lica iz člana 7 stav 1 tačka 2 Zakona, uvoz dobara, kao i upotreba dobara i usluga u neposlovne svrhe, ako su ispunjeni ostali zakonom propisani uslovi.

(1) Porez na dodatu vrijednost (u daljem tekstu: PDV) se obračunava i plaća na sticanje prevoznih sredstava iz člana 7 stav 1 tačka 2 podtačka b Zakona, ako se ta sredstva smatraju novim prevoznim sredstvima u skladu s članom 8 stav 2 Zakona.

(2) Predmet oporezivanja je sticanje dobara unutar Unije u Crnoj Gori kojim se u tekućoj kalendarskoj godini prelazi prag sticanja iz člana 10 stav 2 Zakona.

(1) Sticalac dobara unutar Unije iz člana 10 stava 1 tačke 2 Zakona u tekućoj godini počinje obračunavati PDV na ono sticanje dobara unutar Unije u Crnu Goru kojim ispunjava uslove iz člana 10 stava 2 Zakona, odnosno prelazi prag sticanja tokom tekuće kalendarske godine.

(2) Za dobra koja podliježu akcizama iz člana 7 stav 1 tačke 2 podtačka c Zakona koja stiče poreski obveznik koji nije registrovan za potrebe PDV-a ili pravno lice koje nije poreski obveznik, obaveza obračuna i plaćanja PDV-a nastaje i ako vrijednost tih stečenih dobara ne prelazi prag sticanja u kalendarskoj godini.

(3) Ako dobra koja podliježu akcizama stiče poreski obveznik registrovan za potrebe PDV-a, na takvo sticanje obračunava se PDV.

(1) Polovnim prevoznim sredstvom u skladu sa ovim pravilnikom je prevozno sredstvo koje nije novo prevozno sredstvo u skladu sa članom 8 stavu 2 Zakona.

(2) PDV se ne obračunava i ne plaća u slučaju nabavke polovnog prevoznog sredstva iz druge države članice ako je dobavljač poreski obveznik koji ima sjedište u drugoj državi članici te je na isporuku polovnog prevoznog sredstva primijenio posebni postupak oporezivanja marže.

(3) PDV se ne obračunava i ne plaća u slučaju nabavke polovnog prevoznog sredstva iz druge države članice i ako je dobavljač fizičko lice, mali poreski obveznik ili pravno lice koje nije poreski obveznik koji pri nabavci prevoznog sredstva kojeg isporučuju u Crnu Goru nije imao pravo na odbitak ulazni PDV-a u svojoj državi članici.

(4) PDV se obračunava i plaća na polovna prevozna sredstva koja stiče lice registrovano za PDV u Crnoj Gori od dobavljača koji je registrovan za PDV-a u drugoj državi članici i prevozno sredstvo je isporučio pod uslovima iz člana 71 stava 1 Zakona, osim u slučaju iz stava 2 ovog člana.

(1) PDV se obračunava i plaća na sticanje prevoznog sredstva iz člana 8 stava 1 Zakona ako se u skladu sa članom 8 stavom 2 Zakona smatra novim prevoznim sredstvom.

(2) Obveznik plaćanja PDV je bilo koje lice koje stiče novo prevozno sredstvo iz druge države članice, nezavisno o tome je li registrovano za PDV ili nije.

(3) Poreski obveznik registrovan za PDV koji stiče novo prevozno sredstvo radi dalje prodaje obračunava PDV u skladu sa redovnim postupkom oporezivanja što prijavljuje putem prijave PDV-a iz člana 129 ovog pravilnika.

(1) Prvim korišćenjem novog prevoznog sredstva u skladu sa članom 8 stava 2 Zakona smatra se datum prve registracije prevoznog sredstva.

(2) U slučaju motornih drumskih vozila smatra se da je došlo do prvog korišćenja ako je ispunjen jedan od sljedećih uslova:

1) vozilo je stavljeno na raspolaganje kupcu, a prevezeno je iz države proizvođača bez registracije u Crnu Goru ili,

2) proizvođač ili njegov zastupnik su koristili vozilo za izlaganje, a vozilo je prevezeno iz države članice proizvođača bez registracije u Crnu Goru ili,

3) izdat je račun, koji se odnosi na prvu isporuku, a organ uprave nadležan za poslove poreza (u daljem tekstu: Poreska uprava) ne može utvrditi niti jedan od gore navedenih uslova.

(3) U slučaju plovila i vazduhoplova smatra se da je došlo do prvog korišćenja ako je ispunjen jedan od sljedećih uslova:

1) proizvođač je isporučio plovilo ili vazduhoplov prvom kupcu ili,

2) plovilo ili vazduhoplov su prvi put dati na korišćenje kupcu ili,

3) proizvođač ili njegov zastupnik su imali korišćenje plovila ili vazduhoplova za izlaganje ili,

4) izdat je račun, koji se odnosi na prvo korišćenje, a Poreska uprava ne može utvrditi niti jedan od gore navedenih uslova.

(4) Ako se utvrdi da je iskazana vrijednost novog prevoznog sredstva pri sticanju neopravdano niska, Poreska uprava može procijeniti osnovicu za obračun PDV pri sticanju.

Poreski obveznik koji isporuči novo prevozno sredstvo u drugu državu članicu bilo kojem licu koje nije registrovano za PDV te poreski obveznik iz člana 12 stav 5 Zakona isporuku novog prevoznog sredstva u drugu državu članicu obavezan je da prijavi Poreskoj upravi.

(1) Poreski obveznik, je svako pravno i fizičko lice koje na bilo kojem mjestu samostalno obavlja bilo koju privrednu djelatnost bez obzira na namjenu i ishod obavljanja te djelatnosti.

(2) Poreski obveznik obavlja djelatnost samostalno ako je obavlja za svoj račun i na svoju odgovornost, pri čemu se razgraničenje samostalnog od nesamostalnog rada vrši prema obilježjima, a ne prema nazivu ugovora.

(3) Fizičko lice koje obavlja djelatnost dijelom samostalno, a dijelom nesamostalno je poreski obveznik u dijelu koji se odnosi na samostalno obavljanje djelatnosti.

(4) Poreskim obveznikom smatra se i svako lice koje povremeno isporučuje nova prevozna sredstva iz člana 8 stava 2 Zakona, koja kupcu otpremi ili preveze prodavac, sam kupac ili drugo lice za njihov račun na područje druge države članice.

(5) Poreski obveznik je i svako lice koje na teritoriju Crne Gore nema sjedište, poslovnu jedinicu ili prebivalište, a u Crnoj Gori obavlja isporuke dobara ili usluga za koje postoji pravo na povraćaj PDV, osim kada obavlja isporuke dobara ili usluga za koje PDV plaća primalac dobara ili usluga u skladu sa članom 112 stav 1 tač. 2, 3 i 4 i stavom 2 Zakona, na koje se primjenjuju odredbe Zakona i ovog pravilnika osim ako nije drugačije propisano.

(6) Ako više fizičkih lica zajednički obavlja djelatnost, svako fizičko lice smatra se poreskim obveznikom za dio prihoda koji mu pripada od zajedničkog obavljanja djelatnosti.

(7) Pravno ili fizičko lice smatra se poreskim obveznikom u smislu Zakona nezavisno o tome smatra li se poreskim obveznikom i prema drugim zakonima.

(8) Samostalnost iz stava 2 ovog člana ne postoji kod zaposlenih i drugih lica povezanih sa poslodavcem ugovorom o radu ili drugim ugovorom kojim se uređuje odnos poslodavca i zaposlenog u pogledu radnih uslova, naknada i obaveza poslodavca, a koji ima obilježja nesamostalnosti.

(9) Fizička lica iz stava 6 ovog člana koja zajednički obavljaju djelatnost obavezna su da utvrde jedno lice kao nosioca zajedničke djelatnosti odgovornog za vođenje poslovnih knjiga, plaćanje PDV i drugih obaveza, a ako ga ne imenuju, određuje ga Poreska uprava.

(10) U slučaju zajedničkog obavljanja djelatnosti fizička lica iz stava 6 ovog člana za poreske obaveze odgovaraju solidarno.

(1) Djelatnošću se smatra i iskorišćavanje materijalne ili nematerijalne imovine kao što je iznajmljivanje, zakup i slično u svrhu trajnog ostvarivanja prihoda, bez obzira ostvaruje li se dohodak odnosno dobit.

(2) Smatra se da lice obavlja djelatnost ako se obavljanje ponavlja sa ciljem trajnog ostvarivanja prihoda, pri čemu već jednokratna radnja može značiti početak obavljanja djelatnosti ako postoji namjera njenog ponavljanja.

(3) U djelatnost ulaze osnovne i sporedne djelatnosti, pri čemu se u sporedne ubraja sve što se obavlja uz osnovnu djelatnost bez obzira na trajnost.

(4) Smatra se da unutar istog poreskog obveznika ne dolazi do prometa koji podliježu oporezivanju budući da nema drugog poreskog obveznika u isporuci dobara ili usluga.

(5) Prodaja predmeta imovine takođe se smatra djelatnošću ako su ti predmeti bili dio djelatnosti lica koje ih otuđuje.

(1) Pravno ili fizičko lice postaje poreski obveznik sa prvim spolja uočljivim aktivnostima koje su usmjerene na obavljanje djelatnosti, a prvim spolja primjetljivim aktivnostima smatraju se posebno pripremne radnje, prva nabavka robe, nabavka osnovnih sredstava i slično.

(2) Poreski obveznik sa prvim aktivnostima iz stava 1 ovog člana postaje obavezan prijaviti se u registar obveznika PDV-a u skladu sa članom 117 Zakona.

(3) Smatra se da poreski obveznik djeluje kao takav i pod prisilnom upravom, u likvidaciji, u stečaju te u sličnim postupcima ili u sprovođenju oporuke, a isporuka dobara iz stečajne ili likvidacione mase za potrebe oporezivanja PDV-a smatra se nastavkom djelatnosti društva u stečaju ili likvidaciji.

(4) Poreski obveznik prestaje djelovati kao takav posljednjim poslovnim aktivnostima.

(5) Vrijeme obustave ili privremene odjave djelatnosti nije relevantno za djelovanje poreskog obveznika kao takvog, pri čemu se ne smatra sa obustavom djelatnosti ako se uočava da poreski obveznik ima namjeru nastaviti djelatnost ili je u dogledno vrijeme ponovo pokrenuti.

(6) Fizičko i pravno lice prestaje djelovati kao poreski obveznik trajnom odjavom djelatnosti, odnosno brisanjem iz registra kod nadležnog tijela.

(7) U slučaju kada je poreski obveznik prestao obavljati djelatnost trajnom odjavom ili brisanjem iz nadležnog registra pri čemu nije obračunao PDV, u skladu sa stavom 6 ovog člana, lice koje stiče izuzeto dobro smatra se jamcem za plaćanje pripadajuće obaveze PDV-a.

(8) Prilikom odjave djelatosti iz stava 6 ovog člana poreski obveznik treba da obračuna PDV na sve isporuke do dana odjave, uključujući u te isporuke i sva dobra koja mu preostanu i koja se smatraju izuzimanjem u neposlovne svrhe, a za koja je mogao koristiti odbitak ulaznog PDV-a.

(1) Ako državni organi i organizacije i organi jedinice lokalne samouprave i druga javnopravna tijela obavljaju djelatnost, a neoporezivanje te djelatnosti dovelo bi to sticanja neopravdanih povlastica, Poreska uprava će rješenjem utvrditi da su ta lica poreski obveznici za tu djelatnost.

(2) Da li su se stekli uslovi iz stava 1 ovog člana procjenjuje Poreska uprava, po sopstvenoj inicijativi ili po inicijativi poreskog obveznika ili drugog zainteresovanog lica.

(3) U slučaju da državni organi i organizacije i organi jedinice lokalne samouprave i druga javnopravna tijela obavljaju djelatnost iz člana 12 stava 2 Zakona koja uključuje i djelatnost iskorišćavanje materijalne ili nematerijalne imovine (najam, zakup i slično) smatraće se poreskim obveznicima, osim ako te djelatnosti obavljaju u zanemarivom obimu.

(4) Smatra se da se djelatnost obavlja u zanemarivom obimu, ako vrijednost obavljenih isporuka u okviru tih djelatnosti, u prethodnoj ili tekućoj kalendarskoj godini nije bila veća od iznosa iz člana 145 stava 1 Zakona.

(5) Ako državni organi i organizacije i organi jedinice lokalne samouprave i druga javnopravna tijela djelatnosti iz Priloga 1 ovog pravilnika smatraće se poreskim obveznicima, osim ako ih obavljaju u zanemarivom obimu.

(1) Transakcijama koje su predmet oporezivanja podrazumijevaju se sve transakcije čije je oporezivanje propisano zakonom, a mogu biti oporezive ili oslobođene plaćanja poreza.

(2) Relevantno obilježje oporezive isporuke je međusobna uzročna veza između isporuke i naknade, a za ocjenu ovog obilježja mjerodavan je privredni interes učesnika, bez obzira kako su učesnici određeni posao nazvali.

(3) Transakcijama koje nijesu predmet oporezivanja podrazumijevaju se one transakcije čije oporezivanje nije propisano zakonom.

(4) Ako jedinstvena transakcija istovremeno ima obilježja isporuke dobara i obavljanja usluge, bitna su ona obilježja koja određuju stvarni privredni sadržaj transakcije, uzimajući u obzir volju ugovornih strana.

(1) Isporuka dobara predstavlja prenos prava raspolaganja pokretnim, odnosno nepokretnim stvarima na kupca.

(2) Skup stvari predstavlja skup više odvojenih predmeta objedinjenih u jedinstvenu cjelinu, a koji se u funkcionalnom smislu smatraju dobrom.

(3) Dobrima iz stava 1 ovog člana se smatraju se i predmeti ili skup stvari i dobra koja se u prometu smatraju dobrima, kao što su: električna energija, plin, grijanje, hlađenje i sl.