Zakon o izmjenama i dopunama zakona o porezu na dodatu vrijednost

U Zakonu o porezu na dodatu vrijednost („Službeni list RCG”, br. 65/01, 38/02, 72/02, 21/03 i 76/05 i „Službeni list CG”, br. 16/07, 29/13, 9/15, 53/16, 1/17, 50/17, 80/20, 59/21, 146/21, 49/22, 65/22, 140/22, 3/23 i 94/24) član 4 mijenja se i glasi:

„(1) Promet proizvoda predstavlja prenos prava raspolaganja pokretnim, odnosno nepokretnim stvarima, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

(2) Prometom proizvoda, u smislu stava 1 ovog člana, smatra se i:

1) promet proizvoda obavljen uz naknadu na osnovu propisa državnog organa, odnosno organa lokalne samouprave;

2) prodaja proizvoda po ugovoru na osnovu kojeg se prilikom kupovine, odnosno prodaje tih proizvoda plaća provizija;

3) prodaja proizvoda na osnovu ugovora o zakupu proizvoda na određeno vrijeme, odnosno na osnovu kupoprodajnog ugovora sa odloženim plaćanjem, kojim se određuje da se (u redovnim okolnostima i redovnom protoku događaja) prenos svojine vrši najkasnije prilikom plaćanja (isplate) zadnje rate;

4) prodaja novoizgrađenih objekata i prenos stvarnih prava i udjela na nepokretnostima koji imaocu (vlasniku) daju svojinsko pravo, odnosno pravo posjeda (državine) na nepokretnosti ili dijelu nepokretnosti u skladu sa zakonom kojim se uređuju svojinsko-pravni odnosi;

5) prodaja građevinskog zemljišta od strane poreskog obveznika;

6) raspolaganje poslovnim sredstvima poreskog obveznika od strane drugog lica, uključujući likvidacionog i stečajnog upravnika i staraoca (tutora), kao i lica zaposlena kod poreskog obveznika, kada se može odbiti ulazni PDV na ta sredstva ili njihove sastavne djelove;

7) promet prirodnog gasa, električne energije i energije za grijanje ili hlađenje;

8) upotreba proizvoda poreskog obveznika ili lica zaposlenih kod poreskog obveznika u neposlovne svrhe, kada se može odbiti ulazni PDV na te proizvode;

9) razmjena proizvoda.

(3) Prometom proizvoda iz stava 2 tačka 1 ovog člana smatra se:

1) sticanje svojinskog prava na proizvode od strane ili za račun države ili lokalne samouprave, na osnovu zakona;

2) oduzimanje svojinskog prava na proizvode od nekog lica na osnovu zakona.

(4) Građevinskim zemljištem iz stava 2 tačka 5 ovog člana, smatra se zemljište za koje je izdat akt kojim se odobrava gradnja, u skladu sa zakonom kojim se uređuju način i uslovi izgradnje objekata.

(5) Građevinsko zemljište na kojem je objekat izgrađen je sastavni dio ukupnog prometa novoizgrađenog objekta.

(6) Promet proizvoda, u smislu ovog člana, ne smatra se promet zemljišta, osim u slučaju prometa građevinskog zemljišta iz stava 2 tačka 5 ovog člana, promet upotrebljavanih putničkih automobila, motocikala i plovnih objekata, za koje poreski obveznik pri nabavci nije imao pravo na odbitak ulaznog PDV.”

Član 7 mijenja se i glasi:

„(1) Promet proizvoda, u smislu člana 4 ovog zakona, ne smatra se prenos cjelokupne imovine ili dijela imovine sa ili bez naknade ili kao ulog, ako sticatelj imovine koji je poreski obveznik ili je izvršenjem prenosa postao poreski obveznik nastavi da obavlja oporezivu djelatnost, pri čemu se u tom slučaju smatra da sticatelj imovine stupa na mjesto njenog prenosioca.

(2) Ako sticatelj imovine koristi preuzetu imovinu u druge svrhe osim za one za koje ima pravo na odbitak ulaznog PDV-a, obavezan je da obračuna i plati PDV u skladu sa ovim zakonom.

(3) U slučaju promjene uslova za oporezivanje sticatelj imovine iz stava 1 ovog člana dužan je da za stečenu imovinu izvrši ispravku ulaznog PDV-a, u skladu sa članom 39 ovog zakona.”

U članu 12 poslije stava 1 dodaje se novi stav koji glasi:

„Izuzetno od stava 1 tačka 2 ovog člana, ako je mjesto prometa usluga utvrđeno u skladu sa članom 17 st. 2 do 5 i čl. 17c do 17j ovog zakona, mjesto u kojem primalac usluga koji nije poreski obveznik ima sjedište, prebivalište ili boravište, pružalac usluge dužan je da osnuje stalnu poslovnu jedinicu ili imenuje zastupnika u Crnoj Gori.”

U članu 13 stav 3 mijenja se i glasi:

„(3) Poreski obveznik je lice koje povremeno obavlja djelatnost koja se odnosi na isporuku novoizgrađenih građevinskih objekata ili djelova građevinskih objekata kao i građevinskog zemljišta iz člana 4 stav 2 tačka 5 ovog zakona.”

Član 17 mijenja se i glasi:

„(1) Za potrebe primjene pravila o određivanju mjesta prometa usluga, poreskim obveznikom smatra se:

1) svako lice koje obavlja djelatnost trajno;

2) pravna lica, državni organi, organizacije i organi jedinice lokalne samouprave i druga javno pravna tijela u skladu sa ovim zakonom;

3) strana pravna lica.

(2) Mjestom prometa usluga koje se pružaju poreskom obvezniku smatra se mjesto u kojem taj obveznik ima sjedište.

(3) Ako se usluga pruža njegovoj stalnoj poslovnoj jedinici, koja se nalazi u mjestu različitom od sjedišta, mjestom prometa usluge se smatra mjesto te stalne poslovne jedinice.

(4) Ako poreski obveznik iz stava 2 ovog člana nema sjedište ni stalnu poslovnu jedinicu, mjestom prometa se smatra mjesto njegovog prebivališta ili uobičajenog boravišta.

(5) Mjesto prometa usluga koje se pružaju licu koje nije poreski obveznik određuje se prema mjestu gdje poreski obveznik koji pruža usluge ima sjedište.

(6) Ako se usluga pruža iz stalne poslovne jedinice koja se ne nalazi u mjestu sjedišta poreskog obveznika, mjesto prometa je mjesto te stalne poslovne jedinice.

(7) Ako poreski obveznik koji pruža usluge iz stava 5 ovog člana nema sjedište, niti stalnu poslovnu jedinicu, mjesto prometa je mjesto njegovog prebivališta ili uobičajenog boravišta.”

Poslije člana 17 dodaje se devet novih članova koji glase:

„Mjesto prometa usluga vezanih za nepokretnosti

Član 17a

(1) Mjesto prometa usluga vezanih za nepokretnosti je mjesto u kome se nepokretnost nalazi, ako se usluga pruža neposredno u vezi sa nepokretnošću, uključujući i usluge posredovanja u prometu nepokretnosti, procjene vrijednosti nepokretnosti, pripremnih radova u građevinarstvu (usluge arhitekata i nadzora i slično).

(2) Nepokretnostima iz stava 1 ovog člana smatraju se zemljište, objekti, posebni djelovi objekata, nadzemni i podzemni objekti, u skladu sa zakonom koji se uređuje državni premjer i katastar nepokretnosti.

Mjesto prometa usluga prevoza

Član 17b

Mjesto prometa usluga prevoza je put ili dio puta kojim se vrši usluga prevoza, srazmjerno pređenoj udaljenosti, kada se ta usluga pruža:

1) putniku, ako se usluga prevoza tog putnika pruža unutar ili van Crne Gore;

2) licu koje nije poreski obveznik, ako se usluga prevoza proizvoda pruža unutar ili van Crne Gore.

Mjesto prometa usluga koje se odnose na pristup kulturnim, umjetničkim, sportskim, naučnim, obrazovnim, zabavnim i drugim sličnim događajima, pomoćnih usluga prevoza, odnosno usluga pružanja stručnih mišljenja u vezi procjene vrijednosti pokretnih stvari i radova na pokretnoj imovini

Član 17c

(1) Mjesto prometa usluga koje se odnose na pristup kulturnim, umjetničkim, naučnim, obrazovnim, sportskim, zabavnim i drugim sličnim događajima (sajmovi, izložbe i slično) uključujući i pomoćne usluge u vezi sa prisustvovanjem na tim događajima kao i usluge organizatora tih događaja je mjesto u kojem su ove usluge stvarno izvršene.

(2) U slučaju da se usluge iz stava 1 ovog člana pružaju preko interneta ili na drugi način u virtuelnom obliku licu koje nije poreski obveznik, mjesto prometa usluga je mjesto u kojem to lice ima prebivalište odnosno uobičajeno boravište.

(3) Mjesto prometa usluga pomoćnih usluga prevoza (utovar, istovar, pretovar i slično), odnosno pružanja stručnih mišljenja u vezi procjene vrijednosti pokretnih stvari i radova na pokretnoj imovini koje se pružaju licu koje nije poreski obveznik je mjesto u kojem su ove usluge stvarno izvršene.

Mjesto prometa usluga pripremanja i usluživanja hrane, pića i napitaka

Član 17e

Mjesto prometa usluga pripremanja i usluživanja hrane, pića i napitaka je mjesto gdje su ove usluge stvarno izvršene, osim ako se te usluge pružaju na plovnim objektima, vazduhoplovima i vozovima, u kom slučaju se mjestom pružanja ove usluge smatra mjesto početka prevoza putnika.

Mjesto prometa usluga iznajmljivanja prevoznog sredstva

Član 17f

(1) Mjesto prometa usluga kratkoročnog iznajmljivanja prevoznog sredstva je mjesto gdje se to prevozno sredstvo daje na raspolaganje.

(2) Kratkoročnim iznajmljivanjem prevoznog sredstva iz stava 1 ovog člana smatra se iznajmljivanje koje se vrši u periodu do 30 dana, odnosno u slučaju plovnih objekata do 90 dana.

(3) Mjesto prometa usluga iznajmljivanja prevoznog sredstva (osim kratkoročnog iznajmljivanja) licu koje nije poreski obveznik je mjesto u kojem to lice ima prebivalište, odnosno uobičajeno boravište.

(4) Izuzetno od stava 3 ovog člana, u slučaju iznajmljivanja (osim kratkoročnog iznajmljivanja) plovnih objekata namijenjenih za rekreaciju licu koje nije poreski obveznik, mjesto prometa usluga je mjesto gdje se ovaj plovni objekat daje na raspolaganje, odnosno mjesto u kojem pružalac usluga ima sjedište ili stalnu poslovnu jedinicu, ako se promet usluga vrši iz stalne poslovne jedinice koja se ne nalazi u mjestu sjedišta pružaoca usluga, odnosno mjesto u kojem pružalac usluga ima prebivalište ili boravište.

Mjesto prometa telekomunikacionih usluga, usluga emitovanja i elektronskih usluga, licima koja nijesu poreski obveznici

Član 17g

(1) Mjesto prometa telekomunikacionih usluga, usluga emitovanja i elektronskih usluga licu koje nije poreski obveznik je mjesto u kojem primalac usluga koji nije poreski obveznik ima sjedište, prebivalište ili boravište.

(2) Telekomunikacionim uslugama, u smislu ovog zakona, smatraju se usluge koje se odnose na prenos, emitovanje ili prijem signala, riječi, slike i zvuka ili drugih informacija putem žice, radija, optičkih ili drugih elektromagnetnih sistema, prenos prava za korišćenje kapaciteta prenosnih sistema, kao usluge koje omogućavaju pristup informacionoj mreži drugih država.

(3) Elektronskim uslugama u smislu ovog zakona, smatraju se usluge koje se odnose na isporuku web sadržaja, smještaj web sadržaja, daljinsko održavanje programa i opreme, računarskih programa i njihovo ažuriranje, slika, tekstova i informacija te omogućavanje pristupa bazama podataka, muzike, filmova i igara, uključujući igre na sreću kao i emitovanje političkih, kulturnih, umjetničkih, sportskih, naučnih i zabavnih programa i priredbi i učenje na daljinu.

Mjesto prometa usluga posredovanja koje se pružaju licu koje nije poreski obveznik

Član 17h

Mjesto prometa usluga posredovanja koje se pružaju licu koje nije poreski obveznik je mjesto u kojem je ova usluga stvarno izvršena, osim za usluge posredovanja vezanih za promet nepokretnosti iz člana 17a ovog zakona.

Mjesto prometa određenih usluga koje se pružaju licu koje nije poreski obveznik

Član 17i

Mjesto prometa određenih usluga koje se pružaju licu koje nije poreski obveznik je mjesto u kojem ova lica imaju sjedište, prebivalište ili boravište, i to za usluge:

- prenosa, ustupanja i korišćenja autorskih prava, patenata, licenci, zaštitnih znakova i drugih prava intelektualne svojine;

- oglašavanja;

- koje pružaju savjetnici, inženjeri, advokati, revizori i slične usluge, kao i usluge prevodilaca za prevođenje, uključujući i prevođenje u pisanom obliku;

- preuzimanja obaveze da se u potpunosti ili djelimično odustane od obavljanja neke aktivnosti ili od korišćenja nekog prava;

- bankarskog i finansijskog poslovanja i poslovanja u oblasti osiguranja, uključujući reosiguranje, osim iznajmljivanja sefova;

- posredovanja u zapošljavanju;

- iznajmljivanja pokretnih stvari, osim prevoznih sredstava, i

- omogućavanja pristupa mreži prirodnog gasa, mreži za prenos električne energije i mreži za grijanje, odnosno hlađenje, transporta i distribucije putem tih mreža, kao i drugih usluga koje su neposredno povezane sa tim uslugama.

Član 17j

(1) Radi izbjegavanja dvostrukog oporezivanja, odnosno neoporezivanja, za usluge iz člana 17c stav 2, člana 17f st. 3 i 4, člana 17g stav 1 i člana 17i ovog zakona, mjestom prometa usluge smatra se mjesto u kojem se usluga stvarno koristi.

(2) Radi izbjegavanja dvostrukog oporezivanja, odnosno neoporezivanja, za usluge iz člana 17g st. 2 i 3 i člana 17i stav 1 alineja 2 ovog zakona, ako su pružene licima koje su poreski obveznici, mjestom prometa usluge smatra se mjesto u kojem se usluga stvarno koristi.”

Član 20a mijenja se i glasi:

„(1) Poreski obveznik može, zbog nemogućnosti naplate, ispraviti (smanjiti) iznos PDV, ako na osnovu pravosnažne sudske odluke o završenom stečajnom postupku, obustavljanju izvršnog postupka ili o uspješno završenom postupku prinudnog poravnanja ne bude isplaćen, odnosno ne bude isplaćen u cjelini, pod uslovom da su ta potraživanja bila utužena, prije pokretanja stečajnog postupka odnosno postupka prinudnog poravnanja.

(2) Odredba stava 1 ovog člana primjenjuje se i na poreskog obveznika čiji je dužnik izbrisan iz sudskog registra, odnosno drugih registara ili evidencija.

(3) Ako poreski obveznik naknadno primi uplatu ili djelimičnu uplatu za obavljeni promet proizvoda,odnosno usluga u vezi sa kojim je ostvario ispravku poreske osnovice, dužan je da od primljenog iznosa obračuna PDV.”

U članu 25 stav 1 tačka 8 podtačka c poslije riječi „porodica” dodaju se riječi: „uz uslov uzajamnosti”.

U stavu 2 riječi: „tač. 8, 10, 12 i 12a“ zamjenjuju se riječima: „tač. 8, 10, 12, 12a i 12b”.

U članu 28 stav 1 tačka 34 riječi: „posebno podešena,“ brišu se.

U članu 32 stav 7 mijenja se i glasi:

„(7) Pored podataka iz st. 1 i 2 ovog člana, poreski obveznik koji vrši promet usluga za koje u skladu sa čl. 17 do 17j ovog zakona mjestom prometa usluga nije određena Crna Gora na računu treba da navede i podatak: „prenos poreske obaveze”.

Poslije stava 7 dodaje se novi stav koji glasi:

„(8) Poreski obveznik koji vrši promet prirodnog gasa, električne energije i energije za grijanje ili hlađenje poreskom obvezniku koji nije krajnji potrašač, na računu treba da navede i podatak: „prenos poreske obaveze”.”

Dosadašnji stav 8 postaje stav 9.

U članu 37 stav 4 tačka 1 riječi: „tačka 7)“ zamjenjuju se riječima: „tačka 5”.

U članu 39 stav 2 mijenja se i glasi:

„(2) Ako su u toku perioda od pet godina od kalendarske godine u kojoj je počela da se koristi oprema izmijene uslovi koji su u toj godini bili opredjeljujući za odbitak ulaznog PDV, ispravka ulaznog PDV se vrši za period od izmjene okolnosti.”

Poslije stava 2 dodaju se dva nova stava koji glase:

„(3) Izuzetno od stava 2 ovog člana za nepokretnosti se uzima u obzir period od deset godina (promjena uslova za oporezivanje).

(4) Pod promjenom uslova mjerodavnih za oporezivanje smatra se:

- prelazak poreskog obveznika sa redovnog oporezivanja na oporezivanje u skladu sa članom 42 ovog zakona;

- prestanak obavljanja djelatnosti od strane poreskog obveznika;

- promet opreme prije isteka roka iz stava 2 ovog člana, ako taj promet ranije nije bio predmet oporezivanja PDV;

- promet nepokretnosti prije isteka roka iz stava 2 ovog člana, osim prometa novoizgrađenih objekata iz člana 4 stav 2 tačka 4 ovog zakona.”

Dosadašnji st. 3, 4 i 5 postaju st. 5, 6 i 7.

Član 55 mijenja se i glasi:

„(1) Lice koje u posljednjih 12 mjeseci ili u kraćem periodu izvrši promet proizvoda, odnosno usluga, iznad iznosa od 30.000 eura, dužno je izvršiti registraciju za PDV, podnošenjem prijave za registraciju poreskom organu, najkasnije do 20. dana kalendarskog mjeseca koji slijedi mjesecu u kojem je izvršilo promet.

(2) Po osnovu prijave za registraciju, poreski organ donosi rješenje o upisu u registar za PDV.

(3) Svojstvo poreskog obveznika se stiče danom koji poreski organ utvrdi u rješenju o registraciji za PDV, koje se izdaje u roku od sedam dana od dana prijema prijave za registraciju.

(4) Ako lice iz stava 1 ovog člana ne podnese prijavu za registraciju u roku iz stava 1 ovog člana, poreski organ će izvršiti registraciju po službenoj dužnosti.

(5) Poreski obveznik je dužan da obavijesti poreski organ o početku, izmjeni i prestanku obavljanja djelatnosti za koju je obavezan da obračunava i plaća PDV, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

(6) Poreski organ dodjeljuje PDV registracioni broj.

(7) PDV registracioni broj je poreski identifikacioni broj (PIB) kojem se dodaje predznak „ME”.

(8) Poreski organ uspostavlja i vodi Registar obveznika za PDV.

(9) Oblik i sadržinu prijave za registraciju za PDV propisuje Ministarstvo finansija.”

Član 58 mijenja se i glasi:

„(1) Novčanom kaznom od 3.000 eura do 10.000 eura kazniće se za prekršaj pravno lice,ako:

1) je mjesto prometa usluga utvrđeno u skladu sa članom 17 st. 2 do 5 i čl. 17c do 17j ovog zakona, mjesto u kojem primalac usluga koji nije poreski obveznik ima sjedište, prebivalište ili boravište, a ne osnuje stalnu poslovnu jedinicu ili imenuje zastupnika u Crnoj Gori (član 12 stav 2);

2) kupcu proizvoda, odnosno naručiocu usluga ne izda račun bez obzira da li je to kupac, odnosno naručilac zahtijevao (član 32 stav 5);

3) na svakom prodajnom mjestu vidno ne istakne obavještenje o obavezi izdavanja i uzimanja računa (član 32 stav 9);

4) poreski obveznik koji nema sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, odnosno prebivalište ili boravište u Crnoj Gori nadležnom poreskom organu, preko internet stranice tog organa ne podnese prijavu za usluge međunarodnog drumskog prevoza putnika (član 35a stav 1);

5) ne podnese ili u propisanom roku ne podnese obračun PDV (član 35 i član 35b stav 1);

6) poreskom organu ne podnese prijavu za oporezivanje po posebnom postupku na svakih 15 dana prije početka mjeseca u kojem namjerava otpočeti obračunavati PDV po tom postupku (član 45 stav 7);

7) poreskom organu ne podnese prijavu za registraciju najkasnije do 20. dana kalendarskog mjeseca koji slijedi mjesec u kojem je izvršilo promet proizvoda, odnosno usluga u visini koja prelazi iznos od 30.000 eura (član 55 stav 1);

8) ne obavijesti poreski organ o početku, izmjeni ili prestanku obavljanja djelatnosti za koju je obavezan da obračunava i plaća PDV (član 55 stav 5);

(2) Za prekršaj iz stava 1 ovog člana kazniće se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom od 800 eura do 2.000 eura.

(3) Za prekršaj iz stava 1 ovog člana kazniće se preduzetnik novčanom kaznom od 1.000 eura do 4.000 eura."