Zakon o nasljeđivanju

Pravo nasljeđivanja ostvaruje se u skladu sa ovim zakonom.

Nasljeđuje se zaostavština ostavioca.

Zaostavštinu čine sva imovinska prava podobna za nasljeđivanje koja su ostaviocu pripadala u trenutku njegove smrti.

Zaostavštinu ne čini dio kojim je uvećana ostaviočeva imovina nastao radom ili pomaganjem u privređivanju zakonskih nasljednika koji su živjeli u zajednici sa ostaviocem.

U zaostavštinu ne spadaju ni predmeti domaćinstva manje vrijednosti (pokućstvo, namještaj, posteljina i slično) koji služe svakodnevnim potrebama ostaviočevih zakonskih nasljednika koji su sa njim živjeli u istom domaćinstvu.

Vanbračni srodnici izjednačeni su u pogledu nasljeđivanja sa bračnim, a srodnici iz potpunog usvojenja sa srodnicima po krvi.

U slučaju potpunog usvojenja prestaju međusobna nasljedna prava usvojenika i njegovih potomaka sa njegovim srodnicima po krvi.

Stranci u Crnoj Gori imaju, pod uslovom uzajamnosti, ista nasljedna prava kao i crnogorski državljani, ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.

Uzajamnost se pretpostavlja, dok se suprotno ne utvrdi na zahtjev lica koje ima pravni interes.

Naslijediti se može na osnovu zakona (zakonski nasljednici) i na osnovu testamenta.

Zavještalac može testamentom raspolagati svojom imovinom na način i u granicama koji su određeni zakonom.

Zaostavština bez nasljednika postaje državna svojina.

Na osnovu zakona zaostavštinu ostavioca nasljeđuju: njegovi potomci, usvojenici i njihovi potomci, njegov supružnik, njegovi roditelji, njegovi usvojioci, njegova braća i sestre i njihovi potomci, njegovi djedovi i babe i njihovi potomci, njegovi pradjedovi i prababe.

Na osnovu zakona ostavioca nasljeđuje i njegov vanbračni supružnik koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim.

Vanbračnom zajednicom, u smislu ovog zakona, smatra se životna zajednica žene i muškarca koja je trajala duže vremena i u kojoj nije bilo smetnji za zaključenje punovažnog braka, a koja je prestala smrću ostavioca.

Zakonski nasljednici nasljeđuju po nasljednim redovima.

Nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz nasljedstva lica daljeg nasljednog reda.

Zaostavštinu ostavioca nasljeđuju njegova djeca i njegov supružnik.

Nasljednici ovog nasljednog reda nasljeđuju na jednake djelove.

Dio zaostavštine koji bi pripao ranije umrlom djetetu da je nadživjelo ostavioca nasljeđuju njegova djeca (unuci ostaviočevi) na jednake djelove, a ako je neki od unuka umro prije ostavioca, dio koji bi njemu pripao da je bio živ u trenutku smrti ostaviočeve nasljeđuju njegova djeca (praunuci ostaviočevi) na jednake djelove, i tako redom sve dok ima potomaka ostaviočevih.

Zaostavštinu ostavioca koji nije ostavio potomke nasljeđuju njegov supružnik i njegovi roditelji.

Roditelji ostavioca nasljeđuju jednu polovinu zaostavštine na jednake djelove, a drugu polovinu supružnik ostavioca.

Ako poslije ostavioca nije ostao supružnik, roditelji ostavioca nasljeđuju cijelu zaostavštinu na jednake djelove.

Ako je jedan roditelj ostaviočev umro prije ostavioca, dio zaostavštine koji bi mu pripao da je nadživio ostavioca nasljeđuju njegova djeca (braća i sestre ostaviočevi), njegovi unuci i praunuci i njegovi dalji potomci, po pravilima koja važe za slučaj kad ostavioca nasljeđuju njegova djeca i ostali potomci.

Ako su oba roditelja ostaviočeva umrla prije ostavioca, dio zaostavštine koji bi svakom od njih pripao da je nadživio ostavioca, nasljeđuju potomci, prema odredbi stava 1 ovog člana.

U svim slučajevima ostaviočeva braća i sestre samo po ocu nasljeđuju na jednake djelove očev dio zaostavštine, braća i sestre samo po majci nasljeđuju na jednake djelove majčin dio, a rođena braća i sestre nasljeđuju na jednake djelove sa braćom i sestrama po ocu očev dio, a sa braćom i sestrama po majci majčin dio.