Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja nad ženama

Zaštita od nasilja u porodici i nasilja nad ženama (u daljem tekstu: zaštita) ostvaruje se u skladu sa ovim zakonom i potvrđenim i objavljenim međunarodnim ugovorima.

Nasilje u porodici, u smislu ovog zakona, je činjenje ili nečinjenje člana porodice kojim se ugrožava ili povređuje fizički, psihički ili ekonomski integritet, mentalno zdravlje i spokojstvo drugog člana porodice, bez obzira na mjesto gdje je učinjeno i da li učinilac nasilja živi ili je živio u istom porodičnom domaćinstvu sa žrtvom nasilja.

Članovima porodice, u smislu ovog zakona, smatraju se:

1) bračni ili vanbračni supružnici, njihova djeca i djeca svakog od njih;

2) partneri u zajednici života lica istog pola;

3) krvni srodnici i srodnici iz usvojenja u pravoj liniji bez ograničenja, a u pobočnoj liniji zaključno sa četvrtim stepenom srodstva;

4) tazbinski srodnici zaključno sa drugim stepenom srodstva u bračnoj ili vanbračnoj zajednici;

5) partneri u intimnoj vezi;

6) lica koja žive u istom porodičnom domaćinstvu, bez obzira na srodstvo;

7) lica koja imaju zajedničko dijete ili je dijete na putu da bude rođeno i u slučaju da nikad nijesu živjela u istom porodičnom domaćinstvu;

8) bivši bračni ili vanbračni supružnici i bivši partneri u zajednici života lica istog pola;

9) bivši tazbinski srodnici zaključno sa drugim stepenom srodstva i bivši partneri u intimnoj vezi.

Dijete je lice koje nije navršilo 18 godina života.

Nasilje nad ženama, u smislu ovog zakona, predstavlja svaku radnju rodno zasnovanog nasilja usmjerenu protiv žene ili ženskog djeteta zato što je žena ili žensko dijete ili koja nesrazmjerno pogađa žene ili žensku djecu, kojom se ugrožava ili povređuje fizički, psihički ili ekonomski integritet, mentalno zdravlje ili spokojstvo, uključujući i prijetnje takvim radnjama, prinudu ili proizvoljno lišenje slobode, bez obzira na to da li se vrši u javnom ili privatnom životu.

Žrtvom, u smislu ovog zakona, smatra se svako lice koje je pretrpjelo štetu neposredno prouzrokovanu nasiljem u porodici ili nasiljem nad ženama (u daljem tekstu: nasilje), uključujući i dijete koje je pretrpjelo štetu usljed prisustvovanja nasilju u porodici, odnosno nasilju nad ženama.

Žrtva nasilja (u daljem tekstu: žrtva) ima pravo na psihosocijalnu i pravnu pomoć i socijalnu i medicinsku zaštitu, u skladu sa zakonom.

Zaštita žrtve obezbjeđuje se i izricanjem zaštitnih mjera.

Posebnu pomoć i zaštitu uživa žrtva koja je dijete, starije lice, lice sa invaliditetom ili drugo lice sa poteškoćama i smetnjama u razvoju i lice koje nije sposobno da se o sebi stara, u skladu sa zakonom.

Na prava djeteta kao žrtve, oštećenog ili svjedoka u postupku zaštite od nasilja u porodici, odnosno nasilja nad ženama primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje postupanje prema maloljetnicima u krivičnom postupku, ako ovim zakonom nije drukčije propisano.

Organizaciona jedinica organa državne uprave nadležnog za unutrašnje poslove koja vrši policijske poslove (u daljem tekstu: policija), sud za prekršaje, Državno tužilaštvo, centar za socijalni rad ili druga ustanova socijalne i dječje zaštite, zdravstvena ustanova, kao i drugi organ i ustanova koji se bave zaštitom dužni su da u okviru svojih ovlašćenja pruže potpunu i koordiniranu zaštitu koja je neophodna za zaštitu žrtve u zavisnosti od stepena njene ugroženosti.

Nevladina organizacija, drugo pravno i fizičko lice mogu pružiti zaštitu u skladu sa zakonom.

Organi i ustanove iz stava 1 ovog člana dužni su da u skladu sa zakonom daju prioritet rješavanju slučajeva nasilja i obezbijede međusobno obavještavanje i pomoć radi sprečavanja i otkrivanja nasilja, otklanjanja uzroka i pružanja pomoći žrtvi u uspostavljanju uslova za bezbjedan život.

Organi i ustanove iz stava 1 ovog člana dužni su da žrtvi iz člana 6 stav 3 ovog zakona pruže zaštitu u skladu sa individualnim potrebama žrtve.

Prilikom pružanja zaštite organi i ustanove iz stava 1 ovog člana dužni su da štite dostojanstvo žrtve.

U postupcima koji se odnose na zaštitu, organi i ustanove iz člana 8 stav 1 ovog zakona dužni su da postupaju hitno, vodeći računa da su interes i dobrobit žrtve, a naročito žrtve iz člana 6 stav 3 ovog zakona, prioritet u tim postupcima.

Izrazi koji se u ovom zakonu koriste za fizička lica u muškom rodu podrazumijevaju iste izraze u ženskom rodu.

Ugrožavanjem fizičkog, psihičkog ili ekonomskog integriteta, mentalnog zdravlja i spokojstva drugog člana porodice smatra se posebno ako član porodice:

1) upotrijebi fizičku silu usljed koje nije nastupila tjelesna povreda drugog člana porodice;

2) prijeti napadom ili izaziva opasnost koja može prouzrokovati osjećaj lične nesigurnosti ili psihički bol drugog člana porodice;

3) verbalno napada, psuje, naziva pogrdnim imenom ili na drugi način vrijeđa drugog člana porodice;

4) ograničava drugom članu porodice slobodu komuniciranja sa trećim licima;

5) iscrpljuje radom ili uskraćuje san ili drugu vrstu odmora, prijeti izbacivanjem iz stana ili drugog prostora za stanovanje i/ili oduzimanjem djece;

6) uhodi ili na drugi način grubo uznemirava drugog člana porodice;

7) oštećuje ili uništava zajedničku imovinu ili imovinu drugog člana porodice ili pokušava da to učini;

8) uskraćuje osnovna sredstva za egzistenciju drugom članu porodice;

9) drskim ponašanjem ugrožava porodični mir drugog člana porodice; ili

10) uskraćuje, ograničava kretanje ili uništava pomagala ili opremu članu porodice koji je lice sa invaliditetom.

Ugrožavanjem fizičkog, psihičkog ili ekonomskog integriteta, mentalnog zdravlja i spokojstva drugog člana porodice smatra se i ako član porodice ne vodi dovoljno brigu o:

1) ishrani, higijeni, odijevanju, medicinskoj zaštiti ili redovnom pohađanju škole ili ne sprečava dijete u štetnom druženju, skitnji, prosjačenju ili krađi ili na drugi način u većoj mjeri zanemaruje podizanje i vaspitanje djeteta;

2) ishrani, higijeni, odijevanju ili medicinskoj zaštiti drugog člana porodice o kome je dužan da se stara, a kome je potrebna posebna pomoć zbog bolesti, invaliditeta, starosti ili drugih ličnih svojstava zbog kojih nije sposoban da se stara o sebi.

Težim oblikom nasilja u porodici smatra se prikrivanje člana porodice koji je lice sa invaliditetom ili drugo lice sa poteškoćama i smetnjama u razvoju.

Ugrožavanjem fizičkog, psihičkog ili ekonomskog integriteta, mentalnog zdravlja i spokojstva žene ili ženskog djeteta smatra se posebno ako lice:

1) upotrijebi fizičku silu usljed koje nije nastupila tjelesna povreda žene ili ženskog djeteta;

2) prijeti napadom ili izaziva opasnost koja može prouzrokovati osjećaj lične nesigurnosti ili psihički bol kod žene ili ženskog djeteta;

3) verbalno napada, psuje, naziva pogrdnim imenom ili na drugi način vrijeđa ženu ili žensko dijete;

4) ograničava ženi ili ženskom djetetu slobodu komuniciranja sa trećim licima;

5) iscrpljuje ženu ili žensko dijete radom ili uskraćuje san ili drugu vrstu odmora, prijeti izbacivanjem iz stana ili drugog prostora za stanovanje i/ili oduzimanjem djece;

6) uhodi ili na drugi način grubo uznemirava ženu ili žensko dijete;

7) oštećuje ili uništava zajedničku imovinu ili imovinu žene ili ženskog djeteta ili pokušava da to učini;

8) uskraćuje osnovna sredstva za egzistenciju žene ili ženskog djeteta;

9) drskim ponašanjem ugrožava mir žene ili ženskog djeteta;

10) uskraćuje, ograničava kretanje ili uništava pomagala ili opremu ženi ili ženskom djetetu koje je lice sa invaliditetom.

Državni organ, organ državne uprave, zdravstvena, obrazovna i druga ustanova dužni su da prijave policiji učinjeno nasilje za koje saznaju u vršenju poslova iz svoje nadležnosti, odnosno djelatnosti.

Prijavu o učinjenom nasilju dužno je da policiji podnese odgovorno lice u organu ili ustanovi iz stava 1 ovog člana, kao i zdravstveni i socijalni radnik, nastavnik, vaspitač i drugo lice koje sazna za učinjeno nasilje u vršenju svojih poslova.

Lice iz stava 2 ovog člana koje ima neposredno saznanje da je dijete svjedok nasilja u porodici, odnosno nasilja nad ženama u prijavi o učinjenom nasilju dužno je da to posebno naznači.

Sud za prekršaje i policija dužni su da obavijeste centar za socijalni rad o prijavljenom nasilju.

Nakon saznanja za nasilje, policija će bez odlaganja preduzeti radnje i mjere u cilju zaštite žrtve, u skladu sa ovim zakonom i zakonom kojim se uređuju unutrašnji poslovi, prekršajni postupak, krivični postupak i zaštita svjedoka.

Žrtva ima pravo da nakon podnošenja prijave bude ispitana bez neopravdanog odlaganja, kao i da se sva dalja saslušanja žrtve sprovode samo u mjeri u kojoj je to nužno za potrebe prekršajnog postupka.

Centar za socijalni rad, odnosno druga ustanova socijalne i dječje zaštite, zdravstvena ustanova, kao i drugi organ i ustanova koji se bave zaštitom dužni su da, bez odlaganja, pruže zaštitu i pomoć žrtvi u skladu sa svojim nadležnostima.

Organi i ustanove iz stava 3 ovog člana dužni su da vode brigu o svim potrebama žrtve i omoguće joj pristup svim oblicima pomoći i zaštite.

Žrtva ima pravo da bude obaviještena od strane policije i suda za prekršaje o mjerama i radnjama preduzetim povodom njene prijave, da podnese pritužbu zbog nepreduzimanja radnji, kao i da bude obaviještena o donošenju rješenja o zadržavanju učiniocu nasilja.