Na osnovu člana 82 stav 1 tačka 2 i člana 91 stav 1 Ustava Crne Gore, Skupština Crne Gore 28. saziva, na sjednici Prvog vanrednog zasijedanja u 2025. godini, dana 12. februara 2025. godine, donijela je
Montenegro · Trade, Hospitality and Tourism
Law on consumer credits
I. OSNOVNE ODREDBE
Član 1
(1) Ovim zakonom uređuju se uslovi i način zaključivanja ugovora o potrošačkim kreditima (u daljem tekstu: ugovor o kreditu) i druga pitanja od značaja za potrošačko kreditiranje.
(2) Odredbe ovog zakona kojima se uređuje ugovor o kreditu primjenjuju se i na ugovor o potrošačkom stambenom kreditu (u daljem tekstu: ugovor o stambenom kreditu), ako ovim zakonom nije drugačije propisano.
Član 2
(1) Ugovor o kreditu u smislu ovog zakona, je ugovor kojim davalac kredita (u daljem tekstu: kreditor) odobrava ili daje obećanje da će potrošaču odobriti kredit u formi odloženog plaćanja, zajma ili slične finansijske pogodbe, osim ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke stvari iste vrste kada potrošač obročno plaća za te usluge ili stvari u periodu njihove isporuke.
(2) Ugovor o stambenom kreditu je ugovor o potrošačkom kreditu obezbijeđen hipotekom ili drugim sličnim sredstvom obezbjeđenja na stambenom objektu ili drugoj nepokretnosti potrošača (u daljem tekstu: nepokretnost) ili obezbijeđen pravom u vezi sa tom nepokretnošću kao i ugovor o kreditu čiji je cilj da se steknu ili zadrže imovinska prava nad zemljištem ili na postojećoj ili projektovanoj građevini.
(3) Potrošač, u smislu ovog zakona, je fizičko lice koje u transakcijama obuhvaćenim ovim zakonom djeluje u svrhe koje nijesu namijenjene njegovoj trgovinskoj, poslovnoj, zanatskoj ili profesionalnoj djelatnosti.
(4) Kreditor, u smislu ovog zakona, je svako lice koje odobrava ili obećava da će odobriti kredit u okviru svoje trgovinske, poslovne ili profesionalne djelatnosti.
(5) Kreditni posrednik, u smislu ovog zakona, je fizičko ili pravno lice, koje ne djeluje kao kreditor ili notar i koji u okviru svoje poslovne djelatnosti ili zanimanja uz naknadu u novcu ili u drugom dogovorenom finansijskom obliku predstavlja ili nudi ugovore o kreditu potrošačima, pomaže potrošačima preduzimanjem pripremnih radnji u vezi sa ugovorima o kreditu, ili zaključuje ugovore o kreditu sa potrošačima u ime kreditora.
Član 3
(1) Povezani ugovor o kreditu, u smislu ovog zakona, je ugovor kojim se isključivo finansira ugovor o prodaji određenih stvari ili o pružanju određenih usluga i koji čine poslovnu cjelinu.
(2) Poslovna cjelina iz stava 1 ovog člana, postoji kada dobavljač stvari ili pružalac usluga sam finansira kredit za potrošača ili ako kredit finansira treća strana, kada kreditor koristi usluge dobavljača stvari ili pružaoca usluga u vezi sa zaključivanjem ili pripremom ugovora o kreditu, ili kada su u ugovoru o kreditu izričito navedene određene stvari ili pružanje određenih usluga.
Član 4
(1) Ukupni troškovi kredita za potrošača su kamate, naknade, porezi i drugi troškovi koje je potrošač dužan da plati u vezi sa ugovorom o kreditu, uključujući trošak procjene vrijednosti nepokretnosti ako je ta procjena neophodna za odobravanje stambenog kredita, a koji su poznati kreditoru, osim troškova notara, kao i troškovi dodatnih usluga u vezi ugovora o kreditu, naročito premije osiguranja, ako je zaključivanje ugovora o pružanju dodatnih usluga uslov za odobravanje kredita odnosno odobravanje kredita u skladu sa tržišnim uslovima.
(2) Kamatna stopa je stopa izražena kao fiksni ili promjenljivi procenat koji se primjenjuje na godišnjem nivou na iznos dobijenog kredita.
(3) Fiksna kamatna stopa je kamatna stopa koju su kreditor i potrošač ugovorili za čitav period trajanja ugovora o kreditu ili više kamatnih stopa za određene periode, uz isključivo korišćenje određenog fiksnog procenta.
(4) Ako ugovorom o kreditu nijesu utvrđene sve kamatne stope za određene periode, kamatna stopa će se smatrati fiksnom samo za one periode za koje su ugovorom o kreditu visine kamatnih stopa određene u fiksnom procentu.
Član 5
(1) Zabranjena je primjena praksi vezanja za sve finansijske usluge.
(2) Izuzetno od stava 1 ovog člana, kreditor može da zahtijeva od potrošača da:
1) ugovori odgovarajuću polisu osiguranja povezanu sa ugovorom o potrošačkom kreditu, pri čemu je kreditor dužan da prihvati polisu osiguranja od osiguravača koji se razlikuje od osiguravača čije polise uobičajeno prihvata, ako ta polisa ima isti nivo obezbjeđenja kao i polisa koju je predložio kreditor;
2) on, njegov supružnik, roditelj ili punoljetno dijete otvori ili održava ulog na štednju, čija je jedina svrha prikupljanje kapitala za otplatu kredita, održavanje kredita, objedinjavanje sredstava za dobijanje kredita ili pružanje dodatnog sredstva obezbjeđenja za kreditora u slučaju neispunjenja obaveze potrošača;
3) kupi ili drži polisu životnog osiguranja ili polisu dodatnog penzijskog osiguranja koja mu daje prihod za vrijeme ostvarivanja prava na penziju pri čemu taj prihod služi kao dodatno sredstvo obezbjeđenja za kreditora u slučaju neispunjenja obaveze potrošača, kao i za prikupljanje kapitala za otplatu kredita, održavanje kredita ili objedinjavanje sredstava za dobijanje kredita.
(3) Kreditor može da sprovodi praksu objedinjavanja usluga.