Решение Конституционного суда Черногории об отмене положения статьи 98.a пункта 2 закона о гражданском процессе

I UKIDA SE odredba člana 98.a stav 2., u dijelu koji glasi: „u postupcima koji nastaju povodom stečajnog postupka kao i u postupcima koji su tekli prije otvaranja stečajnog postupka, a nastavljeni nakon otvaranja tih postupaka“, Zakona o parničnom postupku ("Službeni list Republike Crne Gore", br. 22/04. i 76/06. i "Službeni list Crne Gore", br. 48/15. i 51/17.) i prestaje da važi danom objavljivanja ove odluke.

II Ova odluka objaviće se u "Službenom listu Crne Gore".

1. Rješenjem Ustavnog suda U-I br. 1/16, od 26. februara 2018. godine, po inicijativi Senje Radović, iz Podgorice, pokrenut je postupak za ocjenu ustavnosti odredaba člana 98.a Zakona, označenog u izreci.

2. Skupština Crne Gore nije dostavila odgovor na stavove Ustavnog suda sadržane u Rješenju o pokretanju postupka.

3. Osporenom odredbom Zakona propisano je:

“Član 98.a stav 2.

Po otvaranju postupka stečaja ili likvidacije u postupcima koji nastaju povodom stečajnog postupka, kao i u postupcima koji su tekli prije otvaranja stečajnog postupka, a nastavljeni nakon otvaranja tih postupaka, punomoćnici moraju da imaju punomoćje koje je izdao stečajni upravnik, odnosno likvidator.”

4. Ustavni sud je, nakon razmatranja sadržine osporene odredbe člana 98.a stav 2. Zakona, u dijelu koji glasi: „u postupcima koji nastaju povodom stečajnog postupka, kao i u postupcima koji su tekli prije otvaranja stečajnog postupka, a nastavljeni nakon otvaranja tih postupaka“ utvrdio da nije u saglasnosti s Ustavom i da su se stekli uslovi za njeno ukidanje.

5. Za odlučivanje u ovom predmetu pravno relevantne su sljedeće odredbe:

Ustava Crne Gore:

»Član 1. stav 2.

Crna Gora je građanska, demokratska, ekološka i država socijalne pravde, zasnovana na vladavini prava.

Član 16.tač. 3. i 5.

Zakonom se, u skladu sa Ustavom, uređuju:

3) način osnivanja, organizacija i nadležnost organa vlasti i postupak pred tim organima, ako je to neophodno za njihovo funkcionisanje;

5) druga pitanja od interesa za Crnu Goru.

Član 20.

Svako ima pravo na pravni lijek protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu.

Član 118. stav 2.

Sud sudi na osnovu Ustava, zakona i potvrđenih i objavljenih međunarodnih ugovora.

Član 145.

Zakon mora biti saglasan sa Ustavom i potvrđenim međunarodnim ugovorima, a drugi propis mora biti saglasan sa Ustavom i zakonom.

Član 149. stav 1. tačka 1.

Ustavni sud odlučuje:

1) o saglasnosti zakona sa Ustavom i potvrđenim i objavljenim međunarodnim ugovorima.«

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda(»Službeni list SCG -Međunarodni ugovori«, br. 9/03. i 5/05.):

»Član 13.

Pravo na djelotvorni pravni lijek

Svako kome su povrijeđena prava i slobode predviđeni u ovoj Konvenciji ima pravo na djelotvoran pravni lijek pred nacionalnim vlastima, bez obzira jesu li povredu izvršila lica koja su postupala u službenom svojstvu.«

6. Iz citirane odredbe člana 145. Ustava proizilazi da se pravni poredak države temelji na hijerarhiji pravnih akata, čiju osnovu čini Ustav kao pravni akt najviše pravne snage. Načelom saglasnosti pravnih propisa utvrđena je suprematija Ustava i potvrđenih međunarodnih ugovora u odnosu na zakon i Ustava i zakona u odnosu na druge propise. Ovaj princip omogućava jedinstvenost i djelotvornost pravnog sistema i predstavlja jedan od bitnih elemenata ostvarivanja vladavine prava. Iz navedenih odredaba Ustava, takođe, proizilazi da je država zasnovana na vladavini prava (član 1. stav 2.), da Crna Gora jemči i štiti ljudska prava i slobode, da se zakonom, u skladu s Ustavom,uređuje nadležnost organa vlasti i postupak pred tim organima, ako je to neophodno za njihovo funkcionisanje, pa i postupci pred sudovima, među kojima je i parnični postupak. To ovlašćenje daje mogućnost zakonodavcu da mijenja i dopunjava već postojeće zakonska rješenja, odnosno da ih, zavisno od različitih okolnosti, uredi na različite načine, pri tom ne zadirući u suštinu samog prava. Sloboda izbora normativnog okvira ili zakonodavnog modela parničnog postupka, po ocjeni Ustavnog suda, u isključivoj je nadležnosti zakonodavca. U tom smislu, isključivo je ovlašćenje zakonodavca da pojedine institute parničnog postupka propiše, zadrži ili promijeni. To ovlašćenje je usmjereno na donošenje objektivnih pravnih normi zakonske snage koje, po pravilu, pro futuro, od stupanja na snagu zakona, određuju sadržaj prava i njegove granice. Drugim riječima, uređenje tog postupka uvijek mora biti takvo da obezbjeđuje ostvarenje legitimnih ciljeva parničnog postupka, pravnu sigurnost objektivnog pravnog poretka, određenost, pristupačnost, predvidljivost i pravnu izvjesnost normi. S ustavnopravnog aspekta obaveza je zakonodavca da pri uređivanju pojedinih instituta tog postupka uvaži zahtjeve koje pred njega postavlja Ustav, a posebno one koji proizlaze iz načela vladavine prava i one kojima se štite određena ustavna dobra i vrijednosti.

6.1. Saglasno ustavnim ovlašćenjima, zakonodavac je donio Zakon o parničnom postupku, kojim je uredio pravila postupka na osnovu kojih sud raspravlja i odlučuje u sporovima iz ličnih i porodičnih odnosa, iz radnih odnosa, kao i iz imovinskih i drugih građanskopravnih odnosa fizičkih i pravnih lica, osim ako su neki od navedenih sporova posebnim zakonom stavljeni u nadležnost drugog državnog organa (član 1.). Stranke mogu da preduzimaju radnje u postupku lično ili preko punomoćnika, ali sud može pozvati stranku koja ima punomoćnika da se pred sudom lično izjasni o činjenicama koje treba utvrditi u parnici (član 88. stav 1. Zakona). Punomoćnik može biti lice koje je potpuno poslovno sposobno, osim lica koja se bave nadripisarstvom (član 89. stav 1. Zakona). Radnje u postupku koje punomoćnik preduzima u granicama punomoćja imaju isto pravno dejstvo kao da ih je preduzela sama stranka (član 90. Zakona). Prema odredbama člana 92. Zakona, obim punomoćja određuje stranka, a stranka može ovlastiti punomoćnika da preduzima samo određene radnje ili da preduzima sve radnje u postupku. Odredbom člana 95. stav 1. Zakona propisano je da stranka izdaje punomoćje u pisanoj formi ili usmeno na zapisnik kod suda. Saglasno odredbama člana 97. st. 1. i 2. Zakona, stranka može u svako vrijeme da opozove punomoćje, a punomoćnik ga može u svako vrijeme otkazati, s tim što se opozivanje, odnosno otkaz punomoćja mora saopštiti sudu pred kojim se vodi postupak, pisano ili usmeno na zapisnik. Osporenim odredbama čl. 98. a Zakona propisano je da punomoćje koje je izdalo pravno lice prestaje prestankom tog pravnog lica ili nastupanjem pravnih

posljedica otvaranja stečajnog postupka ili postupka likvidacije i da po otvaranju postupka stečaja ili likvidacije u postupcima koji nastaju povodom stečajnog postupka, kao i u postupcima koji su tekli prije otvaranja stečajnog postupka, a nastavljeni nakon otvaranja tih postupaka, punomoćnici moraju da imaju punomoćje koje je izdao stečajni upravnik, odnosno likvidator.

6.1.1. Iz navedenih odredaba Zakona o parničnom postupku proizilazi da je u dispoziciji stranke da, ukoliko sama ne preduzima radnje u postupku, može izabrati lice koje će je zastupati u postupku kao punomoćnik i da određuje obim punomoćja. Stranka može ovlastiti punomoćnika da preduzima samo određene radnje ili da preduzima sve radnje u postupku. Radnje u postupku koje punomoćnik preduzima u granicama punomoćja imaju isto pravno dejstvo kao da ih je preduzela sama stranka. Stranke mogu da preduzimaju radnje u postupku lično ili preko punomoćnika koji mora biti lice koje je potpuno poslovno sposobno, osim lica koja se bave nadripisarstvom. Stranka u svako vrijeme može opozvati punomoćje, a punomoćnik ga može u svako vrijeme otkazati. Opozivanje, odnosno otkaz punomoćja mora se saopštiti sudu pred kojim se vodi postupak, pismeno ili usmeno na zapisnik. Punomoćje prestaje, između ostalog, ostvarenjem cilja za koji je izdato (parnično punomoćje prestaje okončanjem parnice), voljom stanke (opozivom) ili voljom punomoćnika (otkazom), smrću fizičkog lica koje je izdalo punomoćje, proglašenjem tog lica za umrlo ili gubitkom poslovne sposobnosti, prestankom zastupane stranke koja je pravno lice, kao i otvaranjem stečaja ili likvidacije.

6.1.2. Prilikom meritornog odlučivanja o navodima podnosilaca predloga u ovom predmetu, Ustavni sud je imao u vidu i ustavno načelo jedinstva pravnog poretka utvrđeno odredbom člana 145. Ustava, s obzirom na to da je pravni režim sprovođenja stečajnog postupka sistemski uređen Zakonom o stečaju¹.

6.1.2.1. U tom smislu, Zakonom o stečaju uređeni su: uslovi, način pokretanja i sprovođenja stečaja (član 1. stav 1.). Odredbom člana 2. stav 1. Zakona propisano je da se stečajni postupak sprovodi radi kolektivnog namirenja povjerilaca stečajnog dužnika, ako ima imovine stečajnog dužnika za njihovo namirenje, unovčenjem te imovine i podjelom prikupljenih sredstava povjeriocima. Odredbom člana 9. Zakona propisano da je stečajni postupak dvostepen, osim ako je ovim zakonom isključen pravni lijek. Odredbom člana 19. tačka 1. Zakona propisano je da se protiv rješenja u stečajnom postupku može izjaviti žalba nadležnom sudu, u roku od osam dana. Prema odredbama člana 20. st. 1. i 2. Zakona, stečajni dužnik, povjerilac ili lice koje ima pravni interes može, u roku od osam dana od dana saznanja za radnju stečajnog upravnika, ako ovim zakonom nije drukčije određeno, da podnese sudu prigovor na svaku radnju koju izvrši stečajni upravnik ili da podnese zahtjev za prinudno izvršenje radnje koju je na osnovu ovog zakona trebao da preduzme, a nije je preduzeo. Odredbom člana 76. stav 1. Zakona propisano je da danom otvaranja stečajnog postupka prestaju zastupnička i upravljačka prava izvršnog direktora, zastupnika i punomoćnika, kao i organa upravljanja stečajnog dužnika i da ta prava prelaze na stečajnog upravnika, osim prava na podnošenje žalbe na rješenje o otvaranju stečajnog postupka kao i pravo na podnošenje izjave o reorganizaciji. Saglasno odredbi člana 90. Zakona, u trenutku nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka prekidaju se svi sudski i upravni postupci u odnosu na stečajnog dužnika i njegovu imovinu.

6.2. Ustavni sud je utvrdio da je zakonodavac osporenom odredbom člana 98.a stav 2., Zakona u dijelu koji glasi:"u postupcima koji nastaju povodom stečajnog postupka, kao i u postupcima koji su tekli prije otvaranja stečajnog postupka, a nastavljeni nakon otvaranja tih postupaka, "prekoračio svoja ovlašćenja i povrijedio ustavni princip o jedinstvu pravnog poretka, iz odredbe člana 145. Ustava.

6.2.1. Naime, iz odredbe člana 76. stav 1. Zakona o stečaju, koji je sistemski u oblasti stečajnog postupka, pored ostalog, expressis verbis proizilazi da zastupnička prava (...) prestaju, odnosno prelaze na stečajnog upravnika danom otvaranja stečajnog postupka. Međutim, osporenom odredbom člana 98.a stav 2. Zakona o parničnom postupku zakonodavac je propisao da punomoćnici moraju da imaju punomoćje koje je izdao stečajni upravnik, odnosno likvidator "i u postupcima koji nastaju povodom stečajnog postupka, kao i u postupcima koji su tekli prije otvaranja stečajnog postupka, a nastavljeni nakon otvaranja tih postupaka", čime je, po ocjeni Ustavnog suda, prekoračio svoja ovlašćenja, odnosno drugačije uredio pitanje zastupničkih prava u toku stečajnog postupka od načina utvrđenog odredbom člana 76. stav 1. Zakona o stečaju, iz koje proizilazi da danom otvaranja stečajnog postupka prestaju zastupnička prava punomoćnika. Kako je, nasuprot toj odredbi Zakona o stečaju, osporenom odredbom člana 98.a stav 2. Zakona o parničnom postupku

izdavanje punomoćja u stečajnom postupku "vezano" za postupke koji nastaju: povodom stečajnog postupka, kao i za postupke koji su tekli prije otvaranja stečajnog postupka, a nastavljeni nakon otvaranja tih postupaka, zakonodavac je, po nalaženju Ustavnog suda, povrijedio i ustavni princip iz odredbe člana 145. Ustava, o jedinstvu pravnog poretka.

6.2.1.1. Ovlašćenje zakonodavca da, saglasno odredbi člana 16. tačka 3. Ustava, zakonom uredi način osnivanja, organizaciju i nadležnost organa vlasti i postupak pred tim organima, ako je to neophodno za njihovo funkcionisanje, pa i parnični postupak, po ocjeni Ustavnog suda, podrazumijeva donošenje zakona kojim se na generalan i apstraktan način određuju prava i obaveze subjekata na koje se zakon primjenjuje. Međutim, to ne znači da zakonodavac može na osnovu slobodne procjene donositi zakone po sopstvenom nahođenju, koji podrazumijevaju derogaciju načela i principa utvrđenih Ustavom i sistemskim zakonima za određenu oblast. Po nalaženju Ustavnog suda, jedinstvo pravnog poretka podrazumijeva međusobnu usklađenost svih pravnih propisa u Crnoj Gori, što načelno isključuje mogućnost da se zakonom kojim se uređuje jedna oblast derogiraju (ili dopunjavaju) pojedina zakonska rješenja sadržana u sistemskom zakonu koji uređuje tu oblast. Ustavni sud je, stoga, utvrdio da osporena odredba člana 98. a stav 2., u dijelu koji glasi:"u postupcima koji nastaju povodom stečajnog postupka, kao i u postupcima koji su tekli prije otvaranja stečajnog postupka, a nastavljeni nakon otvaranja tih postupaka", Zakona nije u saglasnosti s odredbom člana 145. Ustava i da su se stekli uslovi za njeno ukidanje.

7. Na osnovu iznijetih razloga, odlučeno je kao u izreci.

II1. Odluka o prestanku važenja odredbe člana 98.a stav 2. Zakona o parničnom postupku, u dijelu koji glasi:„u postupcima koji nastaju povodom stečajnog postupka kao i u postupcima koji su tekli prije otvaranja stečajnog postupka, a nastavljeni nakon otvaranja tih postupaka", i o objavljivanju ove odluke zasnovana je na odredbama člana 151. stav 2., člana 152. stav 1. Ustava Crne Gore i člana 51. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore.