Na osnovu člana 62 stav 2 Zakona o bezbjednosti hrane („Službeni list CG“, broj 59/26), Vlada Crne Gore, na sjednici od 9. jula 2026. godine, donijela je
Montenegro · Сельское, лесное и водное хозяйство
Постановление о пищевых продуктах и пищевых ингредиентах, обработанных ионизирующим излучением
Član 1
Ovom uredbom propisuju se zahtjevi za hranu i sastojke hrane tretirane jonizujućim zračenjem.
Član 2
Ova uredba primjenjuje se na proizvodnju, stavljanje na tržište i uvoz hrane i sastojaka hrane (u daljem tekstu: hrana) podvrgnutih jonizujućem zračenju.
Član 3
Ova uredba ne primjenjuje se na:
1) hranu podvrgnutu jonizujućem zračenju koje potiče iz mjernih instrumenata ili kontrolnih uređaja pod uslovom da je apsorbovana doza manja ili jednaka 0,01 Gy za kontrolne uređaje u kojima se primjenjuju neutroni i 0,5 Gy u drugim slučajevima, kod maksimalne energije zračenja od 10 MeV u slučaju rendgenskih zraka, 14 MeV u slučaju neutrona i 5 MeV u ostalim slučajevima;
2) ozračavanja hrane koja je pripremljena za pacijente koji moraju konzumirati sterilne obroke pod ljekarskim nadzorom.
Član 4
Hrana podvrgnuta jonizujućem zračenju može da se stavlja na tržište samo ako ispunjava zahtjeve propisane ovom uredbom.
Član 5
(1) Zahtjevi koji moraju biti ispunjeni za dobijanje ovlašćenja za podvrgavanje hrane jonizujućem zračenju dati su u Prilogu 1 i takva hrana mora da bude zdravstveno ispravna kada se podvrgava zračenju.
(2) Ozračavanje, odnosno tretiranje hrane jonizujućim zračenjem se mora sprovoditi korišćenjem izvora datih u Prilogu 2 i u skladu sa zahtjevima Kodeksa prakse iz člana 8 stav 2 ove uredbe.
(3) Ukupna prosječna apsorbovana doza izračunava se u skladu sa Prilogom 3.
Član 6
(1) Najveća doza zračenja za hranu može biti data u podijeljenim dozama, ali se ne smije preći najveća dozvoljena doza zračenja iz člana 5 ove uredbe.
(2) Podvrgavanje hrane jonizujućem zračenju ne smije se primjenjivati u kombinaciji sa hemijskim sredstvima kojima se postiže ista svrha kao i jonizujućim zračenjem.
Član 7
(1) Označavanje hrane podvrgnute jonizujućem zračenju u slučaju proizvoda namijenjenih krajnjem potrošaču i ugostiteljskim objektima vrši se na sljedeći način:
1) ako se proizvodi prodaju pojedinačno, riječi „ozračeno“ ili „podvrgnuto jonizujućem zračenju“ moraju biti navedene na oznaci, a u slučaju proizvoda koji se prodaju u rasutom
stanju, te riječi moraju biti navedene uz naziv proizvoda na oznaci ili obavještenju iznad ili na kontejneru u kojem se nalaze proizvodi;
2) ako se ozračeni proizvod koristi kao sastojak, riječi „ozračeno“ ili „podvrgnuto jonizujućem zračenju“ prate njegovu oznaku na spisku sastojaka, a u slučaju proizvoda koji se prodaju u rasutom stanju, te riječi moraju biti navedene uz naziv proizvoda na oznaci ili obavještenju iznad ili na kontejneru u kojem se nalaze proizvodi;
3) riječi „ozračeno“ ili „podvrgnuto jonizujućem zračenju“ se moraju koristiti za označavanje sastojaka podvrgnutih jonizujućem zračenju koji se koriste u mješavinama sastojaka u hrani, ako su zastupljeni sa najmanje 25 % u gotovom proizvodu.
(2) Označavanje hrane podvrgnute jonizujućem zračenju u slučaju proizvoda koji nisu namijenjeni krajnjem potrošaču i ugostiteljskim objektima vrši se na sljedeći način:
1) riječi „ozračeno“ ili „podvrgnuto jonizujućem zračenju“ moraju da se koriste kako bi se označila hrana podvrgnuta jonizujućem zračenju i sastojci hrane podvrgnuti jonizujućem zračenju sadržani u hrani koja nije podvrgnuta jonizujućem zračenju;
2) mora se navesti naziv i adresa objekta u kojem je obavljeno ozračavanje, odnosno tretiranje hrane jonizujućem zračenjem ili njegov referentni broj iz člana 8 ove uredbe.
(3) Podaci o podvrgavanju hrane jonizujućem zračenju moraju se navesti u dokumentima koji prate ili koje se odnose na hranu podvrgnutu jonizujućem zračenjem.
Član 8
Hrana podvrgnuta jonizujućem zračenju ne smije se uvesti ako:
1) ne ispunjava zahtjeve koji se primjenjuju na tu hranu;
2) je ne prati dokumentacija koja sadrži:
- vrstu i količinu hrane tretirane jonizujućim zračenjem;
- broj šarže;
- podatke o licu koje je naručilo tretiranje jonizujućim zračenjem;
- primaoca hrane tretirane jonizujućim zračenjem;
- datum tretiranja jonizujućem zračenju;
- podatke o ambalaži u kojoj je bila hrana za vrijeme podvrgavanja jonizujućem zračenju;
- podatke za kontrolu postupka tretiranja hrane jonizujućim zračenjem iz Priloga 3, rezultate sprovedenih dozimetrijskih provjera, a posebno o najmanjoj i najvećoj apsorbovanoj dozi zračenja, kao i o vrsti primijenjenog jonizujućeg zračenja;
- mjerenja početne validacije doze zračenja.
3) nije podvrgnuta ozračavanju u objektu za ozračavanje, odnosno tretiranje hrane jonizujućim zračenjem koji je ovlašćen i koji se nalazi u dokumentaciji iz stava 2 ovog člana.-
Član 9
(1) Hrana koja se može tretirati jonizujućim zračenjem i maksimalno dozvoljena doza jonizujućeg zračenja koja se može koristiti dati su u Prilogu 4.
(2) Metode koje se koriste za otkrivanje tretmana hrane jonizujućim zračenjem moraju da budu validovane i standardizovane u skladu sa propisom kojim se uređuju službene kontrole hrane.
(3) Listu odobrene hrane i sastojaka hrane koji se mogu tretirati jonizujućim zračenjem u odobrenim državama propisuje organ državne uprave nadležan za bezbjednost hrane (u daljem tekstu: Ministarstvo).
Član 10
Listu odobrenih objekata za tretiranje hrane jonizujućim zračenjem propisuje Ministarstvo.
Član 11
Materijali koji se koriste za pakovanje hrane koja se podvrgava zračenju moraju biti odgovarajući za tu svrhu.
Član 12
Prilozi 1 do 4 čine sastavni dio ove uredbe.
Član 13
Danom stupanja na snagu ove uredbe prestaje da važi Uredba o tretiranju hrane jonizujućim zračenjem („Službeni list CG”, br. 73/18 i 79/20).
Član 14
Ova uredba stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom listu Crne Gore”.
PRILOG 1
ZAHTJEVI POD KOJIMA SE HRANA MOŽE TRETIRATI JONIZUJUĆIM ZRAČENJEM
(1) Hrana se smije tretirati jonizujućim zračenjem samo ako:
1) za to postoji stvarna tehnološka potreba;
2) se tretiranje hrane jonizujućim zračenjem ne ugrožava zdravlje i ako se ono sprovodi u skladu sa predloženim zahtjevima;
3) koristi krajnjem potrošaču;
4) se ne primjenjuje kao zamjena za uobičajenu dobru higijensku, proizvođačku ili poljoprivrednu praksu.
(2) Hrana se smije tretirati jonizujućim zračenjem samo u sljedeće svrhe:
1) zbog uništavanja patogenih organizama u svrhu smanjivanja pojavljivanja bolesti koje se prenose hranom;
2) zbog uništavanja organizama koji kvare hranu, a zbog smanjivanja kvarenja hrane usporavanjem ili zaustavljanjem procesa kvarenja;
3) zbog smanjivanja gubitka hrane zbog prijevremenog zrenja, klijanja i proklijavanja;
4) zbog uklanjanja iz hrane organizama opasnih za biljke ili biljne proizvode.