Na osnovu člana 82 stav 1 tačka 2 i člana 91 stav 1 Ustava Crne Gore, Skupština Crne Gore 28. saziva, na Četrnaestoj sjednici Prvog redovnog (proljećnjeg) zasijedanja u 2026. godini, dana 9. jula 2026. godine, donijela je
Montenegro · Государственные финансы
Закон о механизмах разрешения налоговых споров в Европейском союзе
I. OPŠTE ODREDBE
Predmet
Ovim zakonom se utvrđuju pravila o mehanizmima rješavanja sporova između Crne Gore i drugih država članica Evropske unije (u daljem tekstu: države članice) kada ti sporovi proizlaze iz tumačenja i primjene ugovora, sporazuma i konvencija kojima je predviđeno otklanjanje dvostrukog oporezivanja dohotka i imovine, kao i prava i obaveze poreskih obveznika u slučaju nastanka sporova.
Izrazi
(1) Izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:
1) nadležni organ je organ države članice koji je odredila ta država članica;
2) nadležni organ iz Crne Gore je organ nadležan za poslove finansija - poreski organ;
3) nadležni sud je sud, tribunal ili drugo tijelo države članice koji je odredila ta država članica;
4) dvostruko oporezivanje je kada dvije ili više država članica propisuju poreze obuhvaćene ugovorom, sporazumom ili konvencijom iz člana 1 ovog zakona u pogledu istog oporezivog dohotka ili imovine ako to dovodi do:
a) stvaranja dodatne poreske obaveze;
b) povećanja poreske obaveze, ili
c) poništenja ili smanjenja gubitaka radi smanjenja poreske osnovice;
5) predmet spora je svako pitanje iz kojeg je spor proistekao;
6) poreski obveznik je pravno ili fizičko lice, koji je rezident za potrebe oporezivanja u državi članici, na čije oporezivanje direktno utiče predmet spora.
(2) Izraz koji nije definisan u ovom zakonu ima značenje u skladu sa relevantnim ugovorom, sporazumom ili konvencijom iz člana 1 ovog zakona koji se primjenjuju na dan prijema prvog obavještenja o postupcima koji za poreskog obveznika imaju ili će imati posljedice koje nijesu u skladu sa međunarodnim ugovorom, sporazumom ili konvencijom iz člana 1 ovog zakona.
(3) Izraz koji nije definisan ni ugovorom, sporazumom ili konvencijom iz člana 1 ovog zakona ima značenje u skladu sa crnogorskim pravom za potrebe poreza na koje se primjenjuje navedeni ugovor, sporazum ili konvencija, a bilo koje značenje u skladu sa primjenjivim poreskim zakonodavstvom Crne Gore ima prednost u primjeni u odnosu na druge propise Crne Gore.
Shodna primjena drugih propisa
Ako ovim zakonom nije drugačije uređeno, shodno se primjenjuje zakon kojim se uređuje poreski postupak, kao i zakon kojim se uređuje upravni postupak.
II. PODNOŠENJE PRIGOVORA
Prigovor
(1) Svaki poreski obveznik ovlašćen je podnijeti prigovor u vezi sa predmetom spora koji se podnosi nadležnim organima država članica radi njegovog rješavanja.
(2) Prigovor se podnosi u roku od tri godine od prijema prvog obavještenja o postupcima koji za poreskog obveznika imaju ili će imati posljedice koje nijesu u skladu sa međunarodnim ugovorom, sporazumom ili konvencijom iz člana 1 ovog zakona, bez obzira na to ima li taj poreski obveznik pristup pravnim sredstvima predviđenima nacionalnim pravom te države članice.
(3) Poreski obveznik istovremeno podnosi prigovor sa istim informacijama svakom nadležnom organu i u prigovoru navodi na koje se države članice odnosi.
(4) Nadležnom organu iz Crne Gore prigovor se podnosi na crnogorskom i engleskom jeziku, a priložena dokumenta sastavljena na stranom jeziku moraju biti ovjerena i prevedena na crnogorski i engleski jezik od strane ovlašćenog sudskog tumača.
(5) Nadležni organ iz Crne Gore u roku od dva mjeseca od primanja prigovora potvrđuje njegov prijem poreskom obvezniku, a u istom roku izvještava nadležne organe drugih država članica o prijemu prigovora.
(6) Nadležni organ iz Crne Gore izvještava nadležne organe drugih država članica o jeziku ili jezicima koje će upotrebljavati za komunikaciju tokom relevantnih postupaka i čeka odgovor drugih država članica.
(7) Poreski obveznik koji podnosi prigovor dužan je da:
1) dostavi ime, adresu, poreski identifikacioni broj u svakoj državi i sve druge informacije potrebne za identifikaciju poreskog obveznika ili poreskih obveznika koji su podnijeli prigovor nadležnim organima, kao i za identifikaciju svakog drugog relevantnog lica;
2) dostavi poreske periode na koje se prigovor odnosi;
3) dostavi pojedinosti o relevantnim činjenicama i okolnostima slučaja (uključujući pojedinosti o strukturi transakcije i odnosu između poreskog obveznika i drugih stranaka u relevantnim transakcijama, kao i činjenice utvrđene u uzajamno obavezujućem sporazumu između poreskog obveznika i poreskog organa), o prirodi i danu kada su mjere čija je posljedica predmet spora (uključujući, prema potrebi, informacije o istom dohotku ili imovini stečenoj u drugoj državi članici i o uključivanju dohotka ili imovine u oporezivi dohodak ili imovinu u drugoj državi članici i informacije o porezu koji je naplaćen ili će biti naplaćen u vezi sa tim dohotkom ili imovinom u drugoj državi članici), kao i s njima povezani iznosi u valutama tih država članica, sa kopijama svih propratnih dokumenata;
4) uputi na poreske propise u Crnoj Gori, na poreske propise drugih država članica, kao i na ugovor, sporazum ili konvenciju iz člana 1 ovog zakona, ali ako je primjenjivo više od jednog ugovora, sporazuma ili konvencije, poreski obveznik koji podnosi prigovor određuje koji se ugovor, sporazum ili konvencija tumači u odnosu na relevantni predmet spora i koji će se smatrati primjenjivim ugovorom, sporazumom ili konvencijom u smislu ovog zakona;
5) dostavi sljedeće informacije, zajedno sa kopijom svih propratnih dokumenata:
a) objašnjenje razloga zbog kojeg poreski obveznik smatra da postoji predmet spora;
b) pojedinosti o svim pravnim sredstvima i sporovima koje je pokrenuo poreski obveznik u pogledu relevantnih transakcija, kao i o svim sudskim odlukama u vezi sa predmetom spora;
c) izjavu poreskog obveznika u kojoj se obvezuje da će u što kraćem roku i u cjelosti odgovoriti na sve pisane zahtjeve nadležnog organa i da će na pisani zahtjev nadležnih organa dostaviti sva potrebna dokumenta;
d) kopiju poreskog rješenja kojim se utvrđuje iznos poreza, izvještaj o poreskom nadzoru ili kopiju drugog sličnog dokumenta koja se odnose na predmet spora, kao i kopiju svih drugih dokumenata koja su, prema potvrdi, izdata od strane poreskih organa u pogledu predmeta spora;
e) informacije o svim prigovorima koje je podnio poreski obveznik u skladu sa drugim postupkom zajedničkog dogovaranja ili postupkom rješavanja sporova kako je propisano u članu 17 st. 6 i 7 ovog zakona, kao i izjavu kojom se poreski obveznik obavezuje da će primjenjivati odredbe člana 17 st. 6 i 7 ovog zakona;
6) dostavi sve dodatne informacije koje zatraže nadležni organi, a koje se smatraju potrebnim za ispitivanje osnovanosti određenog slučaja.
(8) Nadležni organi država članica informacije iz stava 7 tačka 6 ovog člana mogu zatražiti u roku od tri mjeseca od primanja prigovora, dok se dodatni pisani zahtjevi za informacije mogu podnijeti tokom postupka zajedničkog dogovaranja u skladu sa članom 5 ovog zakona, ako nadležni organi smatraju da je isto potrebno.
(9) U odnosu na zaštitu informacija i zaštitu privrednih, poslovnih, proizvodnih ili profesionalnih tajni ili poslovnih procesa primjenjuje se nacionalno zakonodavstvo država članica.
(10) Poreski obveznik koji primi pisani zahtjev u skladu sa stavom 7 tačka 6 ovog člana u obavezi je da na isti odgovori u roku od tri mjeseca od prijema, dok se kopija tog odgovora istovremeno dostavlja nadležnim organima drugih država članica.
(11) Nadležni organ u Crnoj Gori donosi odluku o prihvatanju ili odbijanju prigovora u roku od šest mjeseci od prijema prigovora ili u roku od šest mjeseci od prijema informacija iz stava 7 tačka 6 ovog člana, u zavisnosti od roka koji otpočinje kasnije i bez odlaganja izvještava poreskog obveznika i nadležne organe drugih država članica o svojoj odluci.
(12) Nadležni organ u Crnoj Gori može donijeti odluku o rješavanju spora u roku od šest mjeseci od primanja prigovora ili u roku od šest mjeseci od primanja informacija iz stava 7 tačka 6 ovog člana, u zavisnosti od roka koji otpočinje kasnije, bez uključivanja drugih nadležnih organa država članica.
(13) U odnosu na stav 12 ovog člana, nadležni organ u Crnoj Gori, bez odlaganja, o istom izvještava poreskog obveznika i druge nadležne organe država članica, poslije čega će se završiti postupci započeti u skladu sa ovim zakonom, dok se isti mogu završiti i ako nadležni organ druge države članice obavijesti nadležni organ u Crnoj Gori da je odlučilo riješiti spor na jednostranoj osnovi.
(14) Poreski obveznik koji želi povući prigovor istovremeno dostavlja obavještenje o povlačenju svim nadležnim organima država članica, kojim će se završiti svi postupci u skladu sa ovim zakonom, a kada nadležni organ u Crnoj Gori primi to obavještenje, u obavezi je da bez odlaganja izvjesti druge nadležne organe država članica o okončanju postupaka.
(15) Ako predmet spora prestane postojati iz bilo kojeg razloga, svi postupci će biti završeni u skladu sa ovim zakonom, a nadležni organ u Crnoj Gori je u obavezi da bez odlaganja izvijesti poreskog obveznika o stanju stvari i opštim razlozima u vezi sa tim.
(16) Poreski obveznik ne može podnijeti prigovor u vezi sa predmetom spora o kojem je već donesena pravosnažna presuda u upravnom sporu.
Postupak zajedničkog dogovaranja
(1) U slučaju da nadležni organi država članica prihvate prigovor, u roku od dvije godine od zadnjeg obavještenja o odluci jedne od država članica o prihvatanju prigovora, pokušaće da riješe predmet spora postupkom zajedničkog dogovaranja.
(2) Na pisani zahtjev koji nadležni organ države članice podnese svim drugim nadležnim organima država članica, period iz stava 1 ovog člana može se produžiti za najviše jednu godinu ako nadležni organ koji podnosi pisani zahtjev dostavi pismeno obrazloženje.
(3) Kada nadležni organi država članica postignu sporazum o načinu rješavanja predmeta spora u periodu iz stava 1 ovog člana, nadležni organi država članica o tom sporazumu bez odlaganja izvještavaju poreskog obveznika, uz objašnjenje da se radi o odluci koja je obavezujuća za organ i izvršna za poreskog obveznika, pod uslovom da poreski obveznik prihvati odluku i odustane od prava na svako drugo pravno sredstvo.
(4) Ako su postupci u pogledu drugih pravnih sredstava već započeti, odluka postaje obavezujuća i izvršna kada poreski obveznik dostavi dokaz nadležnim organima država članica da su preduzete mjere za okončanje tih postupaka, a dokazi se dostavljaju u roku od 60 dana od dana izvještavanja poreskog obveznika o toj odluci koja se realizuje bez odlaganja, bez obzira na rokove propisane crnogorskim nacionalnim pravom.
(5) Ako nadležni organi država članica ne postignu sporazum o načinu rješavanja predmeta spora u periodu iz stava 1 ovog člana, nadležni organi država članica o tome izvještavaju poreskog obveznika uz navođenje razloga zbog kojih sporazum nije postignut.
Odluka nadležnog organa u vezi sa prigovorom
(1) Nadležni organ u Crnoj Gori može odlučiti da odbije prigovor unutar perioda predviđenog u članu 4 stav 11 ovog zakona ako:
1) prigovor ne sadrži informacije iz člana 4 stav 7 ovog zakona;
2) nema predmeta spora;
3) prigovor nije podnesen u roku od tri godine iz člana 4 st. 1 i 2 ovog zakona; ili
4) se prigovor odnosi na dohodak ili imovinu ostvarene prije fiskalne godine koja počinje 1. januara 2018. godine.
(2) Prilikom izvještavanja poreskog obveznika u skladu sa odredbama člana 4 stav 11 ovog zakona nadležni organ u Crnoj Gori dostavlja razloge za odbijanje prigovora u skladu sa stavom 1 ovog člana.
(3) Ako nadležni organ u Crnoj Gori ne donese odluku o prigovoru u roku predviđenom u članu 4 stav 11 ovog zakona, smatra se da je prihvatio isti.
(4) Poreski obveznik ima pravo pokretanja upravnog spora na odluku nadležnog organa u Crnoj Gori i/ili odgovarajućeg pravnog sredstva na odluku nadležnih organa drugih država članica, u skladu sa njihovim nacionalnim pravilima, ako su svi nadležni organi država članica odbili prigovor.
(5) Poreskom obvezniku koji koristi pravo iz stava 4 ovog člana ne dozvoljava se podnošenje pisanog zahtjeva u skladu sa članom 7 stav 1 tačka 1 ovog zakona:
1) dok je odluka o odbijanju prigovora još predmet upravnog spora i/ili odgovarajućeg pravnog sredstva na odluku nadležnih organa drugih država članica u skladu sa njihovim nacionalnim pravilima;
2) ako se na odluku o odbijanju tužbe u upravnom sporu, i/ili odluku o odbijanju u postupku povodom odgovarajućeg pravnog sredstva na odluku nadležnih organa drugih država članica u skladu sa njihovim nacionalnim pravilima još uvijek mogu koristiti pravni ljekovi; ili
3) kada je odluka o odbijanju potvrđena u postupku iz tačke 1 ovog stava, ali nije moguće odstupiti od odluke nadležnog suda u bilo kojoj državi članici.
(6) U slučaju korišćenja prava na pokretanje upravnog spora i/ili odgovarajućeg pravnog sredstva na odluku nadležnih organa drugih država članica u skladu sa njihovim nacionalnim pravilima, za potrebe člana 7 stav 1 tačka 1 ovog zakona, uvažava se odluka nadležnog suda države članice.
III. RJEŠAVANJE SPOROVA
Rješavanje sporova osnivanjem savjetodavne komisije
(1) Na pisani zahtjev poreskog obveznika koji je podnesen nadležnim organima država članica, nadležni organi osnivaju savjetodavnu komisiju u skladu sa članom 9 ovog zakona ako:
1) prigovor koji podnese poreski obveznik je odbijen od strane barem jednog nadležnog organa država članica, ali ne i od svih nadležnih organa, u skladu sa članom 6 stav 1 ovog zakona; ili
2) nadležni organi država članica su prihvatili prigovor koji je podnio poreski obveznik, ali nijesu postigli i sporazum o načinu rješavanja predmeta spora zajedničkim dogovaranjem u roku propisanom u članu 5 st. 1 i 2 ovog zakona.
(2) Poreski obveznik može podnijeti pisani zahtjev samo ako, u skladu sa nacionalnim pravilima protiv odbijanja prigovora iz člana 6 stav 1 ovog zakona, nije moguće pokrenuti upravni spor i/ili odgovarajuće pravno sredstvo na odluku nadležnih organa drugih država članica u skladu sa njihovim nacionalnim pravilima, postupak nije u toku ili se poreski obveznik službeno odrekao prava na pokretanje postupka u skladu sa nacionalnim pravilima države članice, a pisani zahtjev u tom smislu sadrži izjavu.
(3) Poreski obveznik podnosi pisani zahtjev za osnivanje savjetodavne komisije, najkasnije 50 dana od dana prijema obavještenja u skladu sa članom 4 stav 11 ovog zakona ili članom 5 stav 5 ovog zakona ili 50 dana od dana kada je nadležni sud dostavio odluku na osnovu člana 6 st. 4 i 5 ovog zakona, u zavisnosti od slučaja.
(4) Savjetodavna komisija osniva se najkasnije 120 dana od prijema pisanog zahtjeva i njegov predsjednik bez odlaganja izvještava poreskog obveznika o tome kada je osnovano.
(5) Savjetodavna komisija, koja se osniva u slučaju stava 1 tačka 1 ovog člana, donosi odluku o prihvatanju prigovora u roku od šest mjeseci od dana osnivanja, a o svojoj odluci izvještava nadležne organe u roku od 30 dana od dana donošenja odluke.
(6) U slučaju da savjetodavna komisija potvrdi da su ispunjeni svi uslovi iz člana 4 ovog zakona, na pisani zahtjev jednog od nadležnih organa, pokreće se postupak zajedničkog dogovaranja u skladu sa članom 5 ovog zakona.
(7) Savjetodavna komisija izvještava o pisanom zahtjevu iz stava 6 ovog člana sve nadležne organe poreskog obveznika.
(8) Period iz člana 5 stav 1 ovog zakona otpočinje od dana objave obavještenja o odluci kojom se prihvata i dozvoljava prigovor koji je donijela savjetodavna komisija.
(9) U slučaju da ni jedan nadležni organ u roku od 60 dana od dana dostave obavještenja o odluci savjetodavne komisije ne zatraži pokretanje postupka zajedničkog dogovaranja, komisija dostavlja mišljenje o načinu rješavanja predmeta spora u skladu sa članom 15 st. 1 i 2 ovog zakona.
(10) U smislu člana 15 st. 1 i 2 ovog zakona, savjetodavna komisija smatra se osnovanom danom kojim ističe rok od 60 dana.
(11) U odnosu na stav 1 tačka 2 ovog člana, savjetodavna komisija dostavlja mišljenje o načinu rješavanja predmeta spora u skladu sa članom 15 st. 1 i 2 ovog zakona.
Imenovanja od strane nadležnih organa
(1) U slučaju da se savjetodavna komisija ne osnuje u periodu propisanim članom 7 st. 3 i 4 ovog zakona, poreski obveznik se može pisanim zahtjevom obratiti organu državne uprave nadležnom za poslove finansija (u daljem tekstu: Ministarstvo) u cilju osnivanja savjetodavne komisije u skladu sa ostalim stavovima ovog člana.
(2) U slučaju da nadležni organ u Crnoj Gori ne imenuje najmanje jedno nezavisno ugledno lice i njegovog zamjenika, poreski obveznik može pisanim zahtjevom zatražiti od Ministarstva da imenuje nezavisno ugledno lice i njegovog zamjenika, sa liste propisane članom 10 ovog zakona.
(3) U slučaju da nadležni organi svih država članica ne imenuju nezavisna ugledna lica, poreski obveznik može pisanim zahtjevom zatražiti od nadležnih organa svake države članice da imenuju dva nezavisna ugledna lica sa liste propisane članom 10 ovog zakona, koji imenuju predsjednika metodom slučajnog odabira sa liste nezavisnih uglednih lica u skladu sa članom 9 stav 4 ovog zakona.
(4) Poreski obveznici podnose pisani zahtjev za imenovanje nezavisnih uglednih lica i njihovih zamjenika svim državama u kojima su rezidenti, ako je u postupak uključen najmanje jedan poreski obveznik, ili državama članicama čiji nadležni organi nijesu imenovali najmanje jedno nezavisno ugledno lice i njegovog zamjenika ako je uključen samo jedan poreski obveznik.
(5) Pisani zahtjev za imenovanje nezavisnih uglednih lica i njihovih zamjenika u skladu sa st. 1 do 4 ovog člana upućuje se Ministarstvu nakon isteka perioda od 120 dana iz člana 7 st. 3 i 4 ovog zakona i u roku od 30 dana od isteka tog perioda.
(6) Ministarstvo u roku od 30 dana od dana prijema pisanog zahtjeva donosi odluku iz st. 2 i 3 ovog člana metodom slučajnog odabira i o istoj izvještava podnosioca pisanog zahtjeva i nadležni organ u Crnoj Gori koji bez odlaganja izvještava nadležni organ druge države članice.
(7) Poreski obveznik može uložiti žalbu na odluku iz st. 2 i 3 ovog člana iz razloga propisanih u članu 9 stav 5 ovog zakona, kao i žalbu na odluku iz stava 6 ovog člana.
Savjetodavna komisija
(1) Savjetodavnu komisiju iz člana 7 ovog zakona čine:
1) predsjednik;
2) po jedan ili dva predstavnika svakog nadležnog organa država članica ako su isti saglasni;
3) po jedan ili dva nezavisna ugledna lica koja imenuje svaki nadležni organ država članica sa liste propisane članom 10 ovog zakona, ako su isti saglasni.
(2) Nadležni organi država članica dogovaraju pravila za imenovanje nezavisnih uglednih lica.
(3) Nakon imenovanja nezavisnih uglednih lica, u skladu sa pravilima za imenovanje nezavisnih uglednih lica, imenuje se zamjenik za svako nezavisno ugledno lice u slučaju kada su nezavisna ugledna lica spriječena u obavljanju svojih dužnosti.
(4) U slučaju da pravila za imenovanje nezavisnih uglednih lica nijesu usaglašena sa st. 2 i 3 ovog člana, lica se biraju metodom slučajnog odabira.
(5) U slučaju kada je nezavisna ugledna lica imenovao nadležni organ za imenovanje, u skladu sa članom 8 st. 2 i 3 ovog zakona, nadležni organ bilo koje države članice može uložiti prigovor na imenovanje bilo kojeg nezavisnog uglednog lica iz bilo kojeg razloga koji je unaprijed dogovoren između nadležnih organa ili iz sljedećih razloga:
1) to lice je zaposleno u poreskom organu ili radi u njeno ime, ili je to bio tokom prethodne tri godine;
2) to lice ima ili je imalo znatan udio ili glasačko pravo kod poreskog obveznika ili je (ili je bio) zaposleni ili savjetnik poreskog obveznika u bilo kojem trenutku tokom posljednjih pet godina prije dana njegovog imenovanja;
3) to lice ne može biti nepristrasno prilikom rješavanja spora ili sporova o kojima treba odlučivati;
4) to lice je zaposleno u društvu koje pruža poreske savjete ili se na drugi način profesionalno bavi poreskim savjetovanjem, ili je to bilo tokom perioda od najmanje tri godine prije dana njegovog imenovanja.
(6) Nadležni organ države članice može zatražiti da nezavisno ugledno lice koje je imenovano u skladu sa st. 2, 3 ili 4 ovog člana ili njegov zamjenik otkriju svaki interes, odnos ili bilo koju drugu informaciju koja može uticati na nezavisnost ili nepristranost tog lica ili koja bi sa razlogom mogla stvoriti utisak pristranosti u postupku.
(7) U periodu od 12 mjeseci nakon dostavljanja mišljenja savjetodavne komisije, nezavisno ugledno lice koje je član savjetodavne komisije ne smije biti u situaciji zbog koje bi u trenutku imenovanja, nadležni organ mogao uložiti prigovor na njegovo imenovanje, u skladu sa ovim članom.
(8) Predstavnici nadležnih organa i nezavisna ugledna lica imenovani u skladu sa stavom 1 ovog člana biraju predsjednika sa liste lica iz člana 10 stav 1 ovog zakona, dok u slučaju da navedeni predstavnici svakog nadležnog organa i nezavisna ugledna lica dogovore drugačije, predsjednik je lice koje obavlja dužnost sudije bilo kojeg suda države članice Evropske unije.
Popis nezavisnih uglednih lica
(1) Lista nezavisnih uglednih lica sastoji se od svih nezavisnih uglednih lica koje predlože države članice, pri čemu svaka država članica imenuje najmanje tri fizička lica koja su kompetentna i nezavisna i mogu djelovati nepristrasno i pošteno.
(2) Nezavisna ugledna lica koje imenuje Crna Gora u skladu sa stavom 1 ovog člana imenuje i razrješava Ministarstvo.
(3) Nadležni organ u Crnoj Gori izvještava Evropsku komisiju o imenima nezavisnih uglednih lica koje je predložio i dostavlja potpune i ažurirane informacije o profesionalnom i akademskom obrazovanju, sposobnosti, stručnosti i mogućem sukobu interesa tih lica.
(4) Nadležni organ u Crnoj Gori u izvještaju iz stava 3 ovog člana može navesti koje od tih lica može biti predsjednik.
(5) Nadležni organ u Crnoj Gori bez odlaganja izvještava Evropsku komisiju o svim promjenama liste nezavisnih uglednih lica.
(6) Ako nadležni organ u Crnoj Gori ima opravdan razlog za prigovor za lice koje je na listi nezavisnih uglednih lica zbog nedostatka nezavisnosti, o tome izvještava Evropsku komisiju i pruža odgovarajuće dokaze kojima obrazlaže razlog za prigovor.
(7) Na osnovu prigovora zbog nedostatka nezavisnosti i pruženih dokaza druge države članice o nezavisnom uglednom licu koje je imenovala Crna Gora, nadležni organ u Crnoj Gori preduzima potrebne korake u roku od šest mjeseci kako bi istražio prigovor i obavještava Evropsku komisiju o zadržavanju ili uklanjanju tog lica sa liste.
(8) Biži način utvrđivanja kriterijuma imenovanja i razrješenja nezavisnih uglednih lica propisuje Ministarstvo.
Alternativno savjetodavna komisija za rješavanje sporova
(1) Nadležni organi država članica mogu se dogovoriti da umjesto savjetodavne komisije osnuju alternativno savjetodavnu komisiju za rješavanje sporova koja će donijeti mišljenje o načinu rješavanja predmeta spora u skladu sa članom 15 ovog zakona.
(2) Nadležni organi država članica istovremeno mogu postići dogovor o osnivanju alternativno savjetodavne komisije za rješavanje sporova u formi odbora koji je trajne prirode (stalni odbor).
(3) Pored pravila o nezavisnosti njegovih članova utvrđenih u članu 9 st. 5 i 6 ovog zakona, alternativno savjetodavna komisija za rješavanje sporova može se razlikovati po sastavu i obliku od savjetodavne komisije.
(4) Alternativno savjetodavna komisija za rješavanje sporova može prema potrebi primjenjivati bilo koji drugi postupak ili tehniku rješavanja sporova kako bi predmet spora riješila na obavezujući način.
(5) Pored postupka rješavanja sporova koju primjenjuje savjetodavna komisija u skladu sa članom 9 ovog zakona odnosno postupka nezavisnog mišljenja, nadležni organi država članica mogu odabrati drugu vrstu postupka rješavanja sporova koje alternativno savjetodavna komisija za rješavanje sporova može primijeniti.
(6) Nadležni organi država članica dogovaraju se o pravilima postupanja u skladu sa članom 12 ovog zakona.
(7) Odredbe čl. 13 i 14 ovog zakona primjenjuju se na alternativno savjetodavnu komisiju za rješavanje sporova, osim ako je drugačije dogovoreno u pravilima postupanja iz člana 12 ovog zakona.
Pravila postupanja
(1) Nadležni organ svih država članica će u periodu od 120 dana obavijestiti poreskog obveznika o sljedećem:
1) o pravilima postupanja savjetodavne komisije ili alternativno savjetodavne komisije za rješavanje sporova;
2) o roku do kojeg će se donijeti mišljenje o rješavanju predmeta spora; i
3) o upućivanju na sve primjenjive zakonske odredbe nacionalnog prava država članica i sve primjenjive ugovore, sporazume ili konvencije.
(2) Nadležni organi država članica koje su uključene u spor propisuju pravila postupanja koja se posebno utvrđuju i to:
1) opis i karakteristike predmeta spora;
2) nadležnosti u vezi sa kojima se usaglašavaju nadležni organi država članica u pogledu pravnih i činjeničnih pitanja koja treba riješiti;
3) subjekat za rješavanje sporova, koji mora biti ili savjetodavna komisija ili alternativno savjetodavna komisija za rješavanje sporova, kao i vrstu postupka za alternativno rješavanje sporova, ako se postupak razlikuje od postupka nezavisnog mišljenja koji primjenjuje savjetodavna komisija;
4) vremenski okvir za postupak rješavanja sporova;
5) sastav savjetodavne komisije ili alternativno savjetodavne komisije za rješavanje sporova (između ostalog: broj i imena članova, pojedinosti o njihovim sposobnostima i kvalifikacijama, kao i otkrivanje svih sukoba interesa članova);
6) pravila kojima se uređuje učešće poreskog obveznika ili poreskih obveznika i trećih strana u postupku, razmjena dopisa, informacija i dokaza, troškovi, vrsta postupka rješavanja spora koja se koristi, kao i sva druga relevantna proceduralna ili organizaciona pitanja; i
7) logističko uređenje za postupke savjetodavne komisije i dostavljanje njenog mišljenja.
(3) U slučaju da se savjetodavna komisija osniva u cilju donošenja odluke u skladu sa članom 7 stav 1 tačka 1 ovog zakona, u pravilima postupanja utvrđuju se samo informacije iz stava 2 tač. 1, 4, 5 i 6 ovog člana.
(4) Evropska komisija aktima za postupanje uspostavlja standardna pravila postupanja na osnovu odredbi iz stava 2 ovog člana koja se primjenjuju u slučajevima kada su pravila postupanja nepotpuna ili poreski obveznik o njima nije bio obaviješten.
(5) U slučaju da nadležni organi nijesu obavijestili poreskog obveznika o pravilima postupanja u skladu sa st. 1 i 2 ovog člana, nezavisna ugledna lica i predsjednik sastavljaju pravila postupanja na osnovu standardnog obrasca predviđenog u stavu 4 ovog člana i dostavljaju ih poreskom obvezniku u roku od 14 dana od dana osnivanja te savjetodavne komisije ili alternativno savjetodavne komisije za rješavanje sporova.
(6) U slučaju da nezavisna ugledna lica ili predsjednik ne postignu dogovor o pravilima postupanja ili ne obavijeste o tim pravilima poreskog obveznika, poreski obveznik ili obveznici mogu se obratiti Ministarstvu ili jednom od nadležnih organa drugih država članica koji će naložiti donošenje pravila postupanja.
Administrativni troškovi
(1) U slučaju da nadležni organi država članica nijesu dogovorili da troškove snosi poreski obveznik, sljedeći troškovi se dijele na jednake iznose među državama članicama:
1) naknade troškova nezavisnih uglednih lica, čiji iznos odgovara prosječnom iznosu isplaćenom rukovodećim državnim službenicima država članica; i
2) naknade nezavisnih uglednih lica koje ne smiju biti veće od 1.000,00 eura po osobi po danu za svaki dan na koji se sastaje savjetodavna komisija ili alternativno savjetodavna komisija za rješavanje sporova.
(2) Visinu naknada iz stava 1 ovog člana utvrđuje Ministarstvo.
(3) Crna Gora ne snosi troškove poreskog obveznika vezane za primjenu ovog zakona.
(4) U slučaju da se nadležni organi država članica dogovore, sve troškove iz stava 1 ovog člana snosi poreski obveznik, ako je:
1) povukao prigovor u skladu sa članom 4 st. 14 i 15 ovog zakona; ili
2) podnio pisani zahtjev u skladu sa odredbama člana 7 st. 1 do 4 ovog zakona, nakon odbijanja u skladu sa članom 6 stav 1 ovog zakona i savjetodavna komisija je odlučila da su nadležni organi ispravno postupili odbijajući prigovor.
Informacije, dokazi i saslušanje
(1) Za potrebe postupka iz člana 7 ovog zakona, ako se nadležni organi država članica dogovore, poreski obveznik ili obveznici mogu savjetodavnoj komisiji ili alternativno savjetodavnoj komisiji za rješavanje sporova dostaviti sve informacije, dokaze ili dokumente koji mogu biti relevantni za donošenje odluke.
(2) Poreski obveznik ili obveznici i nadležni organi država članica dostavljaju informacije, dokaze ili dokumenta na pisani zahtjev savjetodavne komisije ili alternativno savjetodavne komisije za rješavanje sporova.
(3) Nadležni organi mogu odbiti dostavljanje informacija savjetodavnoj komisiji u sljedećim slučajevima:
1) za dobijanje informacija potrebno je sprovesti administrativne mjere koje su u suprotnosti sa crnogorskim nacionalnim pravom;
2) informacije se ne mogu pribaviti na osnovu crnogorskog nacionalnog prava;
3) informacije obuhvataju privredne, poslovne, proizvodne ili profesionalne tajne ili poslovne procese; ili
4) otkrivanje informacija u suprotnosti je sa javnim poretkom.
(4) Poreski obveznici na pisani zahtjev i uz dopuštenje nadležnih organa država članica mogu se pojaviti ili biti zastupani pred savjetodavnom komisijom ili alternativno savjetodavnom komisijom za rješavanje sporova ali se moraju pojaviti ili biti zastupljeni pred tim komisijama na njihov pisani zahtjev.
(5) Nezavisna ugledna lica ili bilo koji drugi član savjetodavne komisije ili alternativno savjetodavne komisije za rješavanje sporova dužni su da čuvaju profesionalne tajne prema nacionalnom zakonodavstvu svake države članice u odnosu na informacije koje saznaju kao članovi tih komisija.
(6) Poreski obveznici i, prema potrebi, njihovi predstavnici dužni su da sve informacije (uključujući i informacije o dokumentima) koje saznaju tokom tih postupaka tretiraju kao tajnu i o tome daju izjavu nadležnim organima država članica ako se to od njih zahtijeva tokom postupka.
Mišljenje savjetodavne komisije ili alternativno savjetodavne komisije za rješavanje sporova
(1) Savjetodavna komisija ili alternativno savjetodavna komisija za rješavanje sporova dostavlja svoje mišljenje nadležnim organima država članica najkasnije šest mjeseci od dana svog osnivanja.
(2) U slučaju da savjetodavna komisija ili alternativno savjetodavna komisija za rješavanje sporova smatra da je zbog složenosti spora potrebno više od šest mjeseci da se dostavi mišljenje, rok se može produžiti za tri mjeseca, o čemu obavještavaju nadležne organe država članica i poreske obveznike.
(3) Savjetodavna komisija ili alternativno savjetodavna komisija za rješavanje sporova zasnivaju svoje mišljenje na odredbama primjenjivog ugovora, sporazuma ili konvencije iz člana 1 ovog zakona, kao i na svim primjenjivim nacionalnim pravilima.
(4) Savjetodavna komisija ili alternativno savjetodavna komisija za rješavanje sporova donosi mišljenje većinom glasova svojih članova, a ako se ne može obezbijediti većina, o mišljenju odlučuje glas predsjednika koji mišljenje savjetodavne komisije ili alternativno savjetodavne komisije za rješavanje sporova saopštava nadležnim organima.