Na osnovu člana 82 stav 1 tačka 2 Ustava Crne Gore i Amandmana IV stav 1 na Ustav Crne Gore, Skupština Crne Gore 28. saziva, na Četrnaestoj sjednici Prvog redovnog (proljećnjeg) zasijedanja u 2026. godini, dana 9. jula 2026. godine, donijela je
Montenegro · Государственные финансы
Закон о налоге на добавленную стоимость
I. OSNOVNE ODREDBE
Član 1
(1) Ovim zakonom se uređuje sistem i uvodi obaveza plaćanja poreza na dodatu vrijednost u Crnoj Gori.
Član 2
Prihodi od PDV pripadaju budžetu Crne Gore.
Član 3
(1) Načelo sistema poreza na dodatu vrijednost (u daljem tekstu: PDV) sastoji se u primjeni na dobra i usluge opšteg poreza na potrošnju, koji je proporcionalan cijeni tih dobara i usluga, bez obzira na broj transakcija obavljenih u procesu proizvodnje i distribucije prije faze u kojoj se naplaćuje porez.
(2) Kod svake transakcije PDV, obračunat na cijenu dobara ili usluga po stopi koja se primjenjuje na ta dobra ili usluge, naplativ je nakon odbitka ulaznog iznosa PDV-a koji je sadržan u troškovima za primljene isporuke.
(3) Zajednički sistem PDV-a primjenjuje se do, zaključno sa fazom maloprodaje.
II. TERITORIJALNA PRIMJENA
Član 4
Izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sledeća značenja:
1) teritorija Crne Gore je teritorija pod suverenitetom Crne Gore;
2) Unija, teritorija Unije, država članica i teritorija države članice je teritorija država članica i teritorija Evropske unije koje je kao takvo takvo određeno Ugovorom o osnivanju Evropske unije, osim teritorija iz člana 5 ovog zakona;
3) treća teritorija, je dio teritorije države članice koje je izuzev iz teritorija Unije u smislu tačke 2) ovog člana i označava teritorije navedene u članu 5 ovog zakona;
4) treća zemlja označava bilo koju državu ili teritoriju na koje se ne primjenjuje Ugovor.
Član 5
Treće teritorije iz člana 4 tačka 3 ovog zakona su:
1) Teritorije koje su dio carinske Unije:
a) Planina Athos,
b) Kanarska ostrva,
c) francuska teritorija navedena u članu 349. i članu 355. stavu 1. Ugovora o funkcionisanju Evropske unije,
d) Alandska ostrva,
e) Kanalska ostrva,
f) Campione d'Italia,
g) italijanske vode Luganskog jezera.
2) Teritorije koja nijesu dio carinske Unije:
a) ostrvo Heligoland,
b) teritorija Büsingena,
c) Ceutu,
d) Melillu,
e) Livigno.
Član 6
(1) Transakcije u Kneževinu Monako i iz nje u smislu ovog zakona smatraju se transakcijama obavljenima u Republici Francuskoj i iz nje.
(2) Transakcije na ostrvu Man i sa njega u smislu ovog zakona smatraju se transakcijama obavljenima u Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske i iz nje.
(3) Transakcije u Suverenoj bazi Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske, Akrotiria i Dhekelia i iz njih smatraju u smislu ovog zakona se transakcijama obavljenima na Cipar i sa njega.
III. PREDMET OPOREZIVANJA
Član 7
(1) Predmet oporezivanja PDV je:
1) promet dobara koja poreski obveznik u okviru obavljanja svoje djelatnosti vrši uz naknadu na teritoriji Crne Gore;
2) sticanje dobara, uz naknadu, unutar Unije koje na teritoriji Crne Gore vrši:
a) poreski obveznik koji obavlja svoju privrednu djelatnost ili pravno lice koje nije poreski obveznik, ako je prodavac poreski obveznik u drugoj državi članici koji, prema zakonu te države članice, nije oslobođen PDV-a kao mali poreski obveznik iz člana 145 ovog zakona i koji nije obuhvaćen članom 32 stav 3 ili 5 ovog zakona,
b) u slučaju sticanja novih prevoznih sredstava, poreski obveznik ili pravno lice koja nije poreski obveznik, čija ostala sticanja ne podliježu PDV-u u skladu s članom 10 stav 1 ovog zakona, ili bilo koja druga lica koja nijesu poreski obveznik;
c) u slučaju sticanja dobara koja podliježu akcizama, ako se akcize na sticanje unutar Unije, u skladu s zakonom koji uređuje akcize, naplaćuje na teritoriji Crne Gore, poreski obveznik ili pravno lice koja nije poreski obveznik i čija ostala sticanja nijesu predmet oporezivanja PDV-a, u skladu s članom 10 stav 1 ovog zakona.
3) promet usluga koji poreski obveznik u okviru obavljanja svoje djelatnosti vrši uz naknadu na teritoriji Crne Gore;
4) uvoz dobara.
(2) Zajednički sistem PDV-a primjenjuje se zaključno sa fazom maloprodaje.
Član 8
(1) U skladu sa članom 7 stav 1 tačka 2 podtačka b ovog zakona „prevoznim sredstvima“, smatraju se sljedeća prevozna sredstva namijenjena prevozu lica ili dobara:
1) motorna drumska vozila kapaciteta iznad 48 centimetara kubnih ili snage preko 7,2 kilovata;
2) plovila dužine veće od 7,5 metara, osim plovila koja se koriste u navigaciji na otvorenom moru i za prevoz putnika uz plaćanje i plovila koja se koriste u komercijalne ili industrijske ili ribolovne aktivnosti, ili za spašavanje ili pomoć na moru, ili za priobalni ribolov;
3) vazduhoplovi čija težina pri polijetanju prelazi 1.550 kilograma, sa izuzetkom vazduhoplova kojima se koriste vazdušni prevoznici koji posluju uz plaćanje uglavnom na međunarodnim linijama.
(2) Prevozna sredstva iz stava 1 ovog člana smatraju se novima, u slučaju:
a) motornih drumskih vozila, ako se isporuka obavi u roku od šest mjeseci od datuma prvog korišćenja, ili ako vozilo nije prošlo više od 6.000 kilometara;
b) plovila, ako se isporuka obavi u roku od tri mjeseca od datuma prvog korišćenja ili ako plovilo nije bilo u prometu duže od 100 sati;
c) vazduhoplova, ako se isporuka obavi u roku od tri mjeseca od datuma prvog korišćenja ili ako vazduhoplov nije letio duže od 40 sati.
(3) Organ državne uprave nadležan za poslove finansija (u daljem tekstu:Ministarstvo) propisuje sprovođenje ovog člana u vezi s prevoznim sredstvima.