Odluka o izradi prostornog plana područja posebne namjene Nacionalni park „Biogradska gora“

Pristupa se izradi Prostornog plana područja posebne namjene Nacionalni park „Biogradska gora“ (u daljem tekstu: Plan).

Plan se izrađuje u granicama definisanim Zakonom o nacionalnim parkovima („Službeni list CG” br. 28/14 i 39/16) za Nacionalni park „Biogradska gora“.

Za Plan će se raditi strateška procjena uticaja na životnu sredinu u skladu sa zakonom kojim se uređuje strateška procjena uticaja određenih planova i programa na životnu sredinu.

Plan se donosi na period do 2040. godine.

Plan će izrađivati DOO „Agencija za planiranje prostora Crne Gore“.

Rok za izradu Plana je 20 mjeseci od dana dostavljanja ove odluke DOO „Agenciji za planiranje prostora Crne Gore”.

Finansijska sredstva potrebna za izradu Plana obezbijediće se iz budžeta Crne Gore sa pozicije organa državne uprave nadležnog za prostorno planiranje, urbanizam i državnu imovinu, u iznosu od 200.000,00 eura.

Plan se izrađuje na osnovu Programskog zadatka koji čini sastavni dio ove odluke.

Ova odluka stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom listu Crne Gore”.

Prostorni plan područja posebne namjene Nacionalni park „Biogradska gora“. je osnovni dokument kojim se usmjerava prostorni razvoj područja Nacionalnog parka, ostvaruju zajednički interesi i ciljevi subjekata planiranja, usmjerava organizacija, uređenje i korišćenje prostora i osigurava zaštita i unaprjeđenje životne sredine na obuhvaćenoj teritoriji.

Zaštićeno područje Biogradska gora pripada II kategoriji po nacionalnoj kategorizaciji zaštićenih područja, kao i II kategoriji IUCN zaštićenog područja.

S obzirom na vrijednosti i značaj Nacionalnog parka „Biogradska gora“. kao specifičnog i autentičnog ekosistema sa izuzetno bogatim biodiverzitetom i rastućeg interesa za njegovo posjećivanje i korišćenje, kroz izradu novog Prostornog plana područja posebne namjene Nacionalnog parka „Biogradska gora“. (u daljem tekstu Plan) će se osigurati preduslovi za očuvanje vrijednosti i održivo korišćenje prostora Parka.

Pravni osnov za izradu i donošenje Plana sadržan je u članu 141 stav 1 Zakona o uređenju prostora („Službeni list CG“, broj 19/25), kojim je propisano da je Vlada dužna da državne planske dokumente predviđene ovim zakonom, kojima je prostor planski uređen po ranijim propisima, donese u roku od 20 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Odredbom člana 22 stav 2 Zakona definisano je da je donošenje Prostornog plana Crne Gore, prostornog plana područja posebne namjene za obalno područje i prostornog plana područja posebne namjene za nacionalne parkove, obavezno.

Članom 24 stav 1 propisano je da se prostorni plan područja posebne namjene izrađuje i donosi za teritoriju ili djelove teritorije jedne ili više lokalnih samouprava sa zajedničkim prirodnim, regionalnim ili drugim obilježjima koja su od posebnog značaja za Crnu Goru i koja zahtijevaju poseban režim organizacije, uređenja, korišćenja i zaštite prostora (nacionalni park, obalno područje, prirodni rezervat, rekreaciono-turističko područje, kulturno-istorijsko područje, eksploataciono polje na kome se vrši površinsko iskorišćavanje mineralnih sirovina i sl.).

Programski zadatak za izradu Plana izrađuje se u skladu sa članom 33 Zakona o uređenju prostora, budući da je isti sastavni dio Odluke o izradi planskog dokumenta.

Granica Nacionalnog parka „Biogradska gora“. definisana je Zakonom o nacionalnim parkovima („Službeni list CG” br. 28/14 i 39/16). Nacionalni park „Biogradska gora“. (u daljem tekstu Park) obuhvata djelove teritorije opština: Kolašin, Mojkovac i Berane, u granicama utvrđenim ovim zakonom.

Granica Nacionalnog parka iz stava 1 ovog člana počinje sa ušća Bjelojevićke rijeke u rijeku Taru kota 832, preko Jarčevih strana izbija na poligon 2032, a odatle na kotu 2005. Granica zatim skreće u pravcu istoka i izlazi na greben iznad Šiškog jezera, pa u luku skreće i izlazi na Veliku Ostrovicu na kotu 1907, zahvatajući Veliki Ursulovac izlazi na Crnu Glavu - kota 2137. Odatle granica produžava u pravcu zapada izlazeći na kotu 1898, izlazi na Troglav, zatim produžava na katun Vranjak - kota 1787, skreće na sjevero-zapad na kotu 1890, katune Goleš i Crvenu gredu, izlazi na Donji lumer-kota 1728 i spušta se do Lumerskog potoka. Potom granica produžava do ušća Lumerskog potoka u Taru, skreće u pravcu sjevera i ide lijevom obalom rijeke Tare do početne tačke.

Slika 1. Prikaz obuhvata planskog dokumenta

Prostor Crne Gore je osnova za razvoj cjelokupnog stanovništva države, jačanje suštinske osmišljene upotrebe prostornih potencijala, kao i očuvanje raznolikosti predjela i biodiverziteta. Regionalne posebnosti su osnova za postizanje lokalnog, regionalnog i međunarodnog identiteta Crne Gore i njenih sastavnih područja.

Sa aspekta prirodne baštine, izdvojeni su sljedeći opšti ciljevi prostornog razvoja Crne Gore:

- Koncept prirodne baštine zasniva se na modelu održivog razvoja koji treba da bude specifičan za pojedine oblasti u Crnoj Gori, u skladu sa lokalnim uslovima i zasnovan na osnovnim karakteristikama prostora;

- Razvoj mora da bude kompatibilan sa održivim karakteristikama prostora i mora da ih promoviše, a prostorni planovi moraju biti zasnovani na održivom razvoju i promovisanju kvaliteta životne sredine;

- Upotreba i degradacija zemljišta moraju da se smanje utvrđivanjem i primjenom efikasnih kontrolnih mehanizama i procedura;

Crna Gora je potpisnica značajnih međunarodnih sporazuma i konvencija iz oblasti životne sredine i zaštite prirode. Ratifikovani i publikovani međunarodni ugovori, shodno članu 9. Ustava Crne Gore („Službeni list CG", broj 1/07) predstavljaju integralni dio zakonodavstva i imaju primat u odnosu na nacionalno zakonodavstvo.

Među najvažnijim međunarodnim dokumentima relevantnim za ovu oblast kao i sporazumima i konvencijama čija je Crna Gora potpisnica su:

Agenda Ujedinjenih Nacija za održivi razvoj do 2030.g. - globalni strateški dokument koji određuje pravac razvoja svih država svijeta za narednih 15 godina. Agenda 2030 sadrži 17 ciljeva i 169 potciljeva, a uključuje tri dimenzije održivog razvoja: ekonomski rast, socijalnu inkluziju i zaštitu životne sredine. Daje indikatore ciljeva održivog razvoja.

Evropska povelja o prostornom planiranju - Vizija gradova i regija - evropskih teritorija u 21 vijeku (Povelja iz Barselone) - prihvaćena je 2013. godine i ističe očuvanje kvaliteta života, kulturnog bogatstva, očuvanje raznolikosti, konkurentnosti i saradnje, integraciju izgrađene sredine sa prirodnim ekosistemima, očuvanje biodiverziteta, rješavanje problema klimatskih promjena, ekonomske integracije i socijalne kohezije. Posebno se ističe i koordiniranje planske vizije kroz efikasan proces prostornog planiranja.

Evropska povelja o ljudskim pravima (2000.) - predstavlja važan dokument koji inkorporira određena politička, socijalna i ekonomska prava građana i stanovnika Evropske Unije u pravni okvir EU. Sva nova legislativa država članica mora biti usklađena sa Poveljom.

Direktiva o staništima (1992. - Direktiva Savjeta 92/43/EEC) - uvodi mjere zaštite evropske flore i faune, ali i stanišnih tipova. Radi ocjenjivanja prijedloga pojedinih država u pogledu zaštite staništa, EU je podijeljena u devet biogeografskih regija koje su svaka za sebe karakteristične po vegetaciji, klimi, topografiji i geologiji. Granice regija su utvrđene tako da omogućavaju praćenje trendova očuvanja vrsta i staništa u sličnim uslovima, ne vodeći računa o državnim granicama.

CORINE Land Cover - je evropski program koordinacije podataka o životnoj sredini. U sklopu ovog programa urađena je inventarizacija zemljišta na nivou EU, sa ciljem obezbjeđivanja dostupnosti podataka i obuhvata 44 klase namjene i korišćenja zemljišta. Prva analiza urađena je 1980. godine, a baze su ažurirane 1990, 2000, 2006, 2012, 2018. godine kako bi se pratile promjene u prostoru.

Konvencija o pristupu informacijama o životnoj sredini, učešću javnosti u donošenju odluka i pristupu pravdi (Arhuska konvencija, 1998.) – daje doprinos zaštiti prava svakog lica sadašnjih i budućih generacija da žive u životnoj sredini adekvatnoj svom zdravlju i blagostanju, svaka strana će garantovati pravo pristupa informacijama, učešće javnosti u donošenju odluka i pristup pravdi po pitanjima životne sredine, u skladu sa odredbama ove konvencije.

Konvencija o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija) - je obavezujući međunarodni pravni instrument u području zaštite prirode s ciljem očuvanja divljih životinja, biljaka i njihovih prirodnih staništa, a posebno ugroženih, osjetljivih i migratornih vrsta i njihovih staništa obavezujući države da integrišu zaštitu prirode u nacionalne politike i planiranje. U okviru Bernske konvencije uspostavljena je Emerald mreža, evropska mreža područja od posebnog značaja za očuvanje prirode koja predstavlja osnovu za dalju integraciju u evropsku mrežu zaštićenih područja Natura 2000. Nacionalni park „Biogradska gora“. je obuhvaćen predloženim EMERALD područjem „Bjelasica“ sa kodom ME0000007.

Konvencija o očuvanju migratornih vrsta divljih životinja (Bonska konvencija - CMS) - je jedan od temeljnih propisa iz područja zaštite prirode, nastao s ciljem očuvanja migratornih vrsta divljih životinja i staništa u čitavom području njihovog rasprostranjenja, a posebno vrsta koje imaju nepovoljan konzervacijski status, kao i preduzimanje pojedinačnih ili odgovarajućih i potrebnih koraka u saradnji sa drugim potpisnicama kako bi se očuvale takve vrste i njihova staništa.

Konvencija o vlažnim područjima (Ramsarska konvencija) - je međunarodni ugovor formiran sa ciljem očuvanja i održivog korišćenja vlažnih područja širom svijeta. Cilj ovog je očuvanje onih područja na Zemlji koja su od presudne važnosti za opstanak biljnih i životinjskih vrsta i njihovih zajednica na vlažnim područjima, od kojih mnoge čovjek koristi i u određenoj mjeri zavisi o njima.

Konvencije o biološkoj raznovrsnosti - ova Konvencija je globalni sporazum koji ima tri glavna cilja:

- očuvanje biološke raznolikosti,

- održivo korišćenje njenih komponenti i

- pravednu raspodjelu koristi od genetskih resursa.

Kroz promovisanje ekosistemskog pristupa, konvencija daje poseban značaj međusobnim odnosima između očuvanja i održivog korišćenja prirodnih resursa i održivog razvoja ljudskih zajednica.

Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore (CITES) - je međunarodni sporazum koji reguliše međunarodnu trgovinu ugroženim divljim vrstama. Njen cilj je da spriječi da međunarodna trgovina ugrozi opstanak tih vrsta, kontrolišući uvoz, izvoz i reizvoz zaštićenih vrsta kroz sistem dozvola.

Konvencija o predjelima (Savjet Evrope, 2000) - označava identifikaciju pejzaža/predjela kao izraza raznolikosti zajedničkog kulturnog, ekološkog i društveno-ekonomskog nasljeđa i temelja lokalnog identiteta, analizu njihovih karakteristika i uzroka promjena, procjenu kvaliteta i vrijednosti.

Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine (UNESCO, 1972.) - kulturna i prirodna baština predstavlja neprocjenjivo i nezamjenljivo bogatstvo, ne samo za svaku zemlju pojedinačno, već za čitavo čovječanstvo. Gubitak, usljed propadanja ili nestanka, bilo kog od tih vrijednih bogatstava predstavlja osiromašenje baštine svih naroda svijeta. Zbog njihovih izuzetnih karakteristika, može se smatrati da su dijelovi te baštine od „izuzetne univerzalne vrijednosti“ i kao takvi zaslužuju posebnu zaštitu od opasnosti koje im sve više prijete.

ICOMOS-IFLA - principi o ruralnim pejzažima kao baštini Usvojeni na 19. Generalnoj skupštini ICOMOS-a, Nju Delhi, Indija, 15. decembar 2017. Definiše principe o ruralnim pejzažima kao važnom elemntu kulturne baštine. Ruralni pejzaži obezbjeđuju višestruke ekonomske i društvene koristi, multifunkcionalnost, kulturnu podršku i funkcije ekosistema. Ukazuje se na potrebu održive transformacije sistema ruralnih pejzaža.

Okvirna konvencija UN o klimatskim promjenama (UNFCC, 1992.) - ukazuje na stabilizaciju koncentracije gasova staklene bašte u atmosferi na nivou koji bi sprečio opasne

antropogene uticaje na klimatski sistem. Takav nivo bi trebalo da bude postignut u roku koji je dovoljan da omogući ekosistemima da se prirodno adaptiraju na klimatske promene, kako se ne bi ugrozila proizvodnja hrane i omogućio nastavak ekonomskog razvoja.

Okvirna strategija smanjenja katastrofa u svijetu – Sendai Framework 2015-2030 (UN, 2015) - Sendai okvir za smanjenje rizika od katastrofa ima za cilj da postigne značajno smanjenje rizika od katastrofa i šteta, kao i ekonomskih, fizičkih, društvenih, kulturnih i ekoloških gubitaka lica, preduzeća, zajednica i država.

Sporazum o zaštiti šišmiša u Evropi (EUROBATS, „Službeni list CG“ – Međunarodni ugovori broj 16/10).

Nacionalna dokumenta relevantna za ovu oblast su:

Nacionalna strategija održivog razvoja Crne Gore do 2030. godine (NSOR) - prepoznaje zaštićena područja, uključujući nacionalne parkove, kao ključne komponente prirodnog kapitala i održivog razvoja države. Strategija ističe potrebu za očuvanjem biodiverziteta i ekosistema kroz unapređenje sistema upravljanja i integraciju sa širim nacionalnim i međunarodnim okvirima zaštite prirode. Takođe se naglašava značaj efikasnog upravljanja zaštićenim područjima, posebno kroz izradu i primjenu planova upravljanja, kao i jačanje institucionalnih kapaciteta. Ova Strategija predviđa uključivanje Crne Gore u mrežu Natura 2000 i razvoj nacionalne ekološke mreže, čime se dodatno podvlači važnost očuvanja vrijednosti nacionalnih parkova.

Nacionalna strategija biodiverziteta i akcioni plan (NBSAP) - urađena je za period 2016-2020. godina. Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera je pokrenulo izradu nove Nacionalne Strategije biodiverziteta sa Akcionim planom. Ovim dokumentom biće definisani nacionalni prioriteti u oblasti biodiverziteta, uz istovremeno ispunjavanje obaveza koje proizilaze iz međunarodnih sporazuma i procesa pristupanja EU, gdje je zaštita prirode jedan od ključnih elemenata Poglavlja 27.

Nacionalna strategija u oblasti klimatskih promjena do 2030. godine - predstavlja ključni dokument Crne Gore za usmjeravanje aktivnosti u domenu mitigacije i adaptacije na klimatske promjene. Dokument je izrađen u skladu sa nacionalnim razvojnim politikama i međunarodnim obavezama, uključujući ciljeve Pariskog sporazuma i usklađenost sa zakonodavstvom Evropske unije. Zaštićena prirodna područja su prepoznata kao osjetljiva područja izložena efektima klimatskih promjena.

Plan upravljanja za Nacionalni park „Biogradska gora“. za period 2026 - 2030. godine - Plan upravljanja Nacionalnim parkom Biogradska gora za period 2026–2030. predstavlja strateški dokument kojim se definišu ciljevi, prioriteti i mjere za zaštitu, očuvanje i održivo korišćenje prirodnih i kulturnih vrijednosti Parka. Njegovom izradom uspostavljen je sistemski okvir za dugoročno upravljanje ovim zaštićenim područjem, u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom i međunarodnim standardima zaštite prirode.