Na osnovu člana 31 stav 3 Zakona o Vojsci Crne Gore („Službeni list CG", br. 51/17 i 34/19), Ministarstvo odbrane donijelo je
Montenegro · Odbrana I Spoljna Bezbjednost
Pravilnik o zdravstvenoj zaštiti i vojnom sanitetu u Vojsci Crne Gore
I. OSNOVNE ODREDBE
Član 1
Ovim pravilnikom propisuje se bliži sadržaj i način vršenja zdravstvene zaštite i vojnog saniteta u Vojsci Crne Gore (u daljem tekstu: Vojska).
Član 2
Izrazi koji se u ovom pravilniku koriste za fizička lica u muškom rodu podrazumijevaju iste izraze u ženskom rodu.
II. ZDRAVSTVENA ZAŠTITA
Član 3
Zdravstvena zaštita lica u službi u Vojsci, u smislu ovog pravilnika, podrazumijeva:
- zdravstvenu zaštitu na primarnom nivou,
- mjere specifične zdravstvene zaštite.
Član 4
Zdravstvena zaštita lica u službi u Vojsci na primarnom nivou, obuhvata:
- aktivnosti na unapređenju zdravlja,
- promovisanje zdravih stilova života, uključujući i zdravu ishranu i fizičku aktivnost lica u službi u Vojsci,
- prevenciju, otkrivanje i kontrolu zaraznih i nezaraznih bolesti,
- imunizaciju protiv zaraznih bolesti, u skladu sa programom imunizacije,
- laboratorijsku i radiološku dijagnostiku,
- preventivne preglede,
- sprečavanje, otkrivanje i liječenje bolesti usta i zuba,
- procjenu epidemiološke situacije u zemlji i inostranstvu,
- sanitetski prevoz,
- obezbjeđivanje potrebnih ljekova,
- utvrđivanje privremene spriječenosti za rad,
- upućivanje na ljekarsku i invalidsku komisiju,
- kućne posjete,
- zdravstvenu zaštitu žena,
- planiranje, organizaciju i sprovođenje mjera i postupaka dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije objekata radi poboljšanja uslova životne i radne sredine i higijenskih uslova za život i rad lica u službi u Vojsci.
Član 5
Mjere specifične zdravstvene zaštite lica u službi u Vojsci su:
- ljekarski pregledi radi utvrđivanja radne sposobnosti, u skladu sa zakonom,
- zaštita zdravlja lica u službi u Vojsci koja su na formacijskom mjestu izložena povećanom riziku po zdravlje, a na osnovu zaključka specijaliste medicine rada,
- otkrivanje i suzbijanje faktora rizika za nastanak hroničnih nezaraznih bolesti,
- sprečavanje povreda na radu,
- sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti,
- očuvanje i unapređenje zdravlja,
- redovni sistematski pregledi profesionalnih vojnih lica,
- vanredni sistematski pregledi profesionalnih vojnih lica, nakon korišćenja privremene spriječenosti za rad u trajanju od najmanje šest mjeseci,
- sistematski pregledi kandidata za upućivanje u međunarodne snage ili na obrazovanje ili usavršavanje.
Redovni i vanredni sistematski pregledi iz stava 1 al. 7 i 8 ovog člana se ne sprovode za profesionalna vojna lica koja nijesu postavljena.
Mjere specifične zaštite iz stava 1 al. 1, 2, 7, 8 i 9 ovog člana sprovode se u skladu sa Spiskom bolesti, rana, povreda, ozljeda, tjelesnih mana, stanja i nedostataka prema kome se ocjenjuje zdravstvena sposobnost za službu u Vojsci (Prilog 1).
III. NAČIN VRŠENJA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE
Član 6
Radi vršenja zdravstvene zaštite lica u službi u Vojsci, u skladu sa Formacijom Vojske, osnivaju se ambulante za izabranog doktora medicine, izabranog ginekologa, stomatologiju, medicinu rada, internu medicinu, oftalmologiju, otorinolaringologiju, psihijatriju-psihologiju, epidemiologiju, radiološku i laboratorijsku dijagnostiku.
Član 7
Zdravstvenu zaštitu na primarnom nivou lice u službi u Vojsci ostvaruje preko izabranog doktora medicine ili izabranog tima doktora medicine koji su zaposleni u Vojsci.
Izbor izabranog doktora medicine lice u službi u Vojsci vrši u skladu sa propisom kojim se bliže propisuju uslovi u pogledu standarda, normativa i načina ostvarivanja zdravstvene zaštite na primarnom nivou.
Izabrani tim iz stava 1 ovog člana čine doktor opšte medicine, stomatolog, specijalista opšte/urgentne medicine, specijalista porodične medicine, izabrani ginekolog i drugi zdravstveni radnici sa VII1, VI, V ili IV nivoom kvalifikacije obrazovanja.
Član 8
Lica u službi u Vojsci zdravstvenu zaštitu iz člana 4 ovog pravilnika ostvaruju u vojnoj ambulanti koja je udaljena najviše 20 km od mjesta njihovog stanovanja.
U slučaju da lica u službi u Vojsci stanuju dalje od 20 km od najbliže vojne ambulante, zdravstvenu zaštitu ostvaruju preko izabranog doktora medicine u zdravstvenim ustanovama javnog zdravstvenog sistema.
Vojnici na obuci i lica u rezervnom sastavu dok su u službi u Vojsci zdravstvenu zaštitu ostvaruju u skladu sa ovim pravilnikom.
Član 9
Lica u službi u Vojsci zdravstvenu zaštitu iz člana 5 ovog pravilnika ostvaruju preko doktora specijaliste, i to: medicine rada, interne medicine, oftalmologa, otorinolaringologa, radiologa, specijaliste medicinske biohemije, psihijatra i psihologa.
Kad se mjere zdravstvene zaštite iz člana 5 ovog pravilnika ne mogu sprovesti u ambulantama iz člana 8 stav 1 ovog pravilnika, sprovode se u zdravstvenim ustanovama javnog zdravstvenog sistema.
Član 10
Redovni sistematski pregledi profesionalnih vojnih lica organizuju se radi utvrđivanja njihove zdravstvene sposobnosti preko službe medicine rada.
Sistematski pregledi iz stava 1 ovog člana organizuju se svake parne godine za lica starija od 40 godina života, odnosno svake neparne godine za lica mlađa od 40 godina života.
Sistematski pregledi iz stava 1 ovog člana obuhvataju:
1) antropometrijska mjerenja;
2) pregled doktora medicine;
3) laboratorijska ispitivanja;
4) pregled radiologa;
5) pregled oftalmologa;
6) pregled otorinolaringologa;
7) pregled psihijatra;
8) pregled stomatologa;
9) pregled ginekologa;
10) psihološka ispitivanja;
11) pregled interniste.
Član 11
Antropometrijska mjerenja obuhvataju osnovna antropometrijska mjerenja (tjelesna težina, visina, indeks tjelesne mase (BMI), uhranjenost, obim struka i obim kukova).
Antropometrijska mjerenja iz stava 1 ovog člana vrše se u skladu sa:
- Normama fizičke razvijenosti (Prilog 2),
- Tabelom odstupanja stvarne od idealne tjelesne mase za procjenu uhranjenosti (Prilog 3).
Član 12
Pregled doktora medicine obuhvata:
1) uzimanje anamnestičkih podataka značajnih za ocjenu zdravstvene sposobnosti;
2) utvrđivanje opšteg fizičkog izgleda lica, pojedinačnim pregledom, radi utvrđivanja izgleda i reagovanja pojedinih djelova tijela pri stajanju, okretanju, sjedanju, ustajanju i hodanju, a naročito utvrđivanje nedostataka i deformacija;
3) procjenu fizičke razvijenosti i uhranjenosti koja se ocjenjuje vršenjem antropometrijskih mjerenja i određivanjem indeksa tjelesne mase (BMI);
4) pregled glave i vrata sa pripadajućim čulima;
5) utvrđivanje izgleda i boje kože, njenih adneksa i vidljivih sluzokoža;
6) ispitivanje funkcionalnog statusa koštano mišićnog sistema (stepen pokretljivosti ramenih zglobova, lakatnih zglobova, ručnih zglobova, kukova, koljena, skočnih zglobova, kičmenog stuba);
7) pregled grudnog koša i pluća;
8) mjerenje krvnog pritiska, pulsa i elektrokardiografsko snimanje;
9) pregled trbuha i trbušnih organa;
10) ispitivanje mokraćnog sistema i polnih organa;
11) grubi neurološki pregled:
- kranijalnih nerava,
- gornjih ekstremiteta (trofika, tonus, gruba motorna snaga, aktivna i pasivna pokretljivost i koordinacija, refleksi i senzibilitet),
- trupa (pokretljivost, senzibilitet i pokretljivost kičmenog stuba),
- donjih ekstremiteta (trofika, tonus, gruba motorna snaga, aktivna i pasivna pokretljivost i koordinacija, refleksi, senzibilitet, hod i stajanje);
12) pregled analne regije (pilonidalni sinus, fisure, fistule, teži slučajevi spoljnih hemoroida, polipa, prolaps rektuma, perianalna hernija i dr.).
Član 13
Laboratorijska ispitivanja obuhvataju ispitivanje krvi i urina.
Pored utvrđivanja brzine sedimentacije eritrocita i nivoa hemoglobina, utvrđuje se broj eritrocita i leukocita i vrše se neophodne serumske analize u koje spadaju bilirubin, šećer, urea, kreatinin, transiminaze (ALT, AST i GGT), holesterol, trigliceridi i acidum uricum.
Urin se analizira kvalitativno i kvantitativno.
Po indikaciji vrši se utvrđivanje prisutnosti psihoaktivnih supstanci (narkotika).
Član 14
Pregled radiologa obuhvata RTG pluća sa opisom snimka i ultrazvučni pregled abdomena i druga dopunska dijagnostika po indikacijama.
U slučaju otkrivanja specifičnih ili drugih promjena indikovano je dalje radiološko ispitivanje.
Član 15
Pregled oftalmologa obuhvata određivanje oštrine vida, kolornog i stereoskopskog vida. Ispitivanje kolornog vida vrši se ortoreterom, pomoću pseudoizokromatskih tablica po Ishihari ili Nagelovim anomaloskopom.
Centralni vid na daljinu ispituje se ortoreterom, bez korekcije ili sa korekcijom, odnosno pomoću optotipskih tablica koje se čitaju sa određene daljine. Vidno polje se ispituje u četiri osnovna pravca peritestom po Becku, koji je sastavni dio ortoretera. Stereoskopski vid se ispituje ortoreterom, a alternativno - ambulioskopom.
Radi utvrđivanja i ocjenjivanja stanja i funkcionalnih sposobnosti čula vida, u potrebnom obimu obavljaju se i drugi pregledi i ispitivanja prema medicinskim indikacijama i u posebnim indikacijama, kad se traži apsolutno isključivanje svih patoloških nalaza.