Zakon o ugovorima o prevozu u drumskom saobraćaju

Ovim zakonom uređuju se ugovorni i drugi obligacioni odnosi u oblasti prevoza putnika i tereta u unutrašnjem i međunarodnom drumskom saobraćaju.

Odnosi uređeni ovim zakonom mogu se ugovorom, odnosno opštim uslovima prevoza i drukčije urediti, ukoliko to nije u suprotnosti sa ovim zakonom i međunarodnim potvrđenim sporazumima.

(1) Opštim uslovima prevoza putnika ili ugovorom između prevoznika i putnika, odnosno pošiljaoca ne može se prevoznik, potpuno ili djelimično, osloboditi odgovornosti predviđene ovim zakonom, ne može se teret dokazivanja prebaciti sa prevoznika na drugo lice, niti se mogu predvidjeti ograničenja odgovornosti za prevoznika povoljnija od ograničenja predviđenih ovim zakonom.

(2) Prevoznik je dužan da zainteresovanom licu, na njegov zahtjev, stavi na uvid opšte uslove prevoza.

Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:

1) prevoznik je lice koje, na osnovu ugovora, prevozi putnike ili teret;

2) korisnik prevoza je lice koje, na osnovu ugovora s prevoznikom, stiče određena prava i preuzima određene obaveze;

3) putnik je lice koje, na osnovu ugovora, ima pravo na prevoz;

4) naručilac prevoza je lice koje, u svoje ime, a za račun drugog lica, zaključuje s prevoznikom ugovor o prevozu putnika;

5) pošiljalac je lice koje, na osnovu ugovora, predaje teret na prevoz;

6) primalac je lice ovlašćeno da u mjestu odredišta primi teret predat na prevoz;

7) imalac prava je lice koje, na osnovu ugovora, ima zahtjev prema prevozniku;

8) prtljag su stvari koje putnik ima pravo da ponese sa sobom na osnovu ugovora o prevozu prtljaga ili opštih uslova o prevozu putnika;

9) ručni prtljag su stvari koje se mogu unijeti u vozilo i smjestiti na određeno mjesto i koje putnik sam čuva;

10) mjesto polaska ili otpreme je mjesto u kojem započinje ugovoreni prevoz;

11) mjesto utovara je mjesto na kome se predaje teret prevozniku radi prevoza;

12) mjesto odredišta je mjesto završetka ugovorenog prevoza;

13) mjesto istovara je mjesto u kome primalac prima teret;

14) vozilo je svako motorno vozilo koje se koristi za izvršenje ugovora o prevozu, pri čemu priključno vozilo predstavlja sastavni dio vozila.

15) opasni tereti su svi oni tereti koji u toku proizvodnje, transporta, skladištenja ili rukovanja mogu da izazovu posljedice štetne po zdravlje i okolinu.

16) kašnjenje je razlika između vremena polaska autobusa utvrđenog redom vožnje i njegovog stvarnog polaska u linijskom prevozu putnika;

17) otkazivanje je neobavljanje prevoza putnika prema redu vožnje u linijskom prevozu putnika ;

18) karta sa otvorenim datumom putovanja je vozna karta koja omogućava da putnik naknadno rezerviše datum putovanja;

19) rezervacija je rezervacija određenog sjedišta u linijskom prevozu putnika autobusom u određeno vrijeme polaska;

20) autobuska stanica je saobraćajni objekat u kojem se vrši prijem i otprema autobusa, ukrcavanje i iskrcavanje putnika i prtljaga, prodaja i izdavanje voznih karata i drugih prevoznih isprava, davanje obavještenja o prevozu i pružanje drugih usluga u vezi sa prevozom;

21) autobusko stajalište je posebno izgrađen prostor, pored kolovoza ili dio površine kolovoza koji je obilježen saobraćajnim znakom, a namijenjen je zaustavljanju autobusa, radi ukrcaja i iskrcaja putnika;

22) lice koje upravlja autobuskom stanicom je pravno lice ili preduzetnik koji su registrovani za obavljanje djelatnosti pružanja usluga autobuske stanice i imaju licencu za pružanje usluga autobuske stanice.

Ugovorom o prevozu putnika prevoznik se obavezuje da putnika preveze do mjesta odredišta, a putnik da prevozniku plati naknadu za prevoz.

(1) Ugovor o prevozu putnika zaključuje se između prevoznika i putnika ili između prevoznika i naručioca prevoza.

(2) Ugovorom zaključenim između prevoznika i naručioca prevoza prevoznik se obavezuje da, pod uslovima utvrđenim ugovorom i opštim uslovima poslovanja prevoznika, preveze putnika koga odredi naručilac prevoza do mjesta odredišta.

(3) Odredba ugovora o prevozu putnika kojom se odgovorna lica oslobađaju, odriču ili se ograničavaju njihove obaveze prema putnicima iz ovog zakona, ništavna je.

(1) Prevoznik je dužan da se prema putniku ponaša pristojno i sa uvažavanjem i da putnika preveze prema objavljenom redu vožnje, pod uslovima u pogledu udobnosti i higijene koji su, obzirom na vrstu prevoza, vozila i dužinu putovanja, propisani opštim uslovima prevoza putnika.

(2) Ako redovna prevozna sredstva prevoznika nijesu dovoljna za izvršenje svih zahtijevanih prevoza, prvenstvo imaju lica sa prtljagom za koje je to posebnim propisima predviđeno, a dalje prvenstvo se određuje prema redu zahtjeva, s tim da se između istovremenih zahtjeva prvenstvo određuje prema većoj dužini prevoza.

(3) Prevoznik je dužan da putniku obezbijedi mjesto u vozilu označeno na voznoj karti ili prevoz određenim vozilom, ako je to posebno ugovoreno.

(4) Ako se za vrijeme prevoza kod putnika pojave znaci neke od zaraznih bolesti, prevoznik je dužan da putnika preveze do prvog mjesta u kome postoji mogućnost da mu se pruži potrebna zdravstvena pomoć.

(5) Prevoznik je dužan da putniku prije i u toku prevoza obezbijedi informacije o njegovom putovanju.

(6) Obaveza informisanja putnika o njegovom putovanju prije prevoza odnosi se i na lice koje upravlja autobuskom stanicom.

(7) Putnik ima pravo na naknadu štete prouzrokovane otkazivanjem ili kašnjenjem redovne usluge prevoza, u skladu sa posebnim zakonom, osim u slučaju objektivnih razloga.

(1) Lice sa invaliditetom ili lice smanjene pokretljivosti je bilo koje lice čija je pokretljivost pri korišćenju prevoza smanjena radi fizičkog invaliditeta (senzornog ili motoričkog, trajnog ili privremenog), intelektualnog invaliditeta ili oštećenja, ili bilo kojeg drugog uzroka invaliditeta, ili radi starosti, i čiji položaj zahtijeva odgovarajuću pažnju i prilagođavanje njegovim posebnim potrebama kako bi dobila uslugu koja je dostupna svim putnicima.

(2) Prevoznik ne smije da odbije izdavanje rezervacije ili vozne karte, kao ni prevoz lica sa invaliditetom i lica smanjene pokretljivosti, niti da za to naplati dodatne naknade.

(3) Izuzetno od stava 2 ovog člana, prevoznik može da odbije da izda rezervaciju, voznu kartu i prevoz lica sa invaliditetom ili lica smanjene pokretljivosti, ako to nalažu zdravstveni i sigurnosni zahtjevi u skladu sa zakonom ili međunarodnim ugovorom, ili to zahtijeva nadležni organ, odnosno ako vozilo konstrukcijski nije pogodno za jednostavan i bezbjedan ulazak, izlazak i prevoz tih lica ili konstrukcija autobuske stanice i autobuskog stajališta to fizički onemogućava.

(4) U slučaju iz stava 3 ovog člana, prevoznik je dužan da lice sa invaliditetom i lice smanjene pokretljivosti obavijesti o razlozima za odbijanje prihvatanja rezervacije, vozne karte i prevoza, kao i da ponudi prihvatljivu alternativnu uslugu koju obavlja taj prevoznik.

(5) U slučaju iz stava 4 ovog člana, prevoznik je dužan da na zahtjev lica sa invaliditetom ili lica smanjene pokretljivosti dostavi pisano obavještenje u roku od pet radnih dana od dana dostavljanja zahtjeva.

(6) Obaveze iz st. 2 do 5 ovog člana odnose se i na turističku agenciju.

(1) Prevoznik i lice koje upravlja autobuskom stanicom dužni su da, u saradnji sa organizacijama koje zastupaju lica sa invaliditetom ili lica sa smanjenom pokretljivošću, obezbijede nediskriminatorne uslove pristupa prevozu za lica sa invaliditetom i lica sa smanjenom pokretljivošću.

(2) Lice koje upravlja autobuskom stanicom dužno je da opšti akt autobuske stanice, donijet u skladu sa zakonom kojim se uređuje drumski saobraćaj, istakne na vidnom mjestu i objavi ga na svojoj veb stranici, na crnogorskom i engleskom jeziku.

(3) Prevoznik i lice koje upravlja autobuskom stanicom dužni su da obezbijede da su opšte informacije o prevozu i uslovima prevoza dostupne u pristupačnim formatima za lica sa invaliditetom i lica sa smanjenom pokretljivošću.

(4) Obaveza iz stava 3 ovog člana odnosi se i na turističke agencije.

(5) Na zahtjev, informacije o prevozu i uslovima prevoza, kao i opšti akt iz stava 2 ovog člana, dostavlja se putnicima u pisanom (papirnom) obliku.

(6) Prevoznik i lice koje upravlja autobuskom stanicom moraju besplatno da obezbijede pomoć licima sa invaliditetom i licima smanjene pokretljivosti, na autobuskoj stanici, odnosno u autobusima.

(7) Bliže uslove i način pružanja pomoći licima sa invaliditetom i licima smanjene pokretljivosti propisuje organ državne uprave nadležan za poslove saobraćaja (u daljem tekstu: Ministarstvo).

(1) Prevoznik, lice koje upravlja autobuskom stanicom i turistička agencija sarađuju kako bi obezbijedili pomoć licima sa invaliditetom i licima smanjene pokretljivosti, pod uslovom da lice sa invaliditetom ili lice smanjene pokretljivosti:

1) obavijesti prevoznika, odnosno lice koje upravlja autobuskom stanicom da je ta pomoć potrebna, najmanje 36 sati prije pružanja pomoći; i

2) da se pojavi na označenom mjestu i u vrijeme koje unaprijed odredi prevoznik, a koje može biti najkasnije 60 minuta prije objavljenog vremena polaska, osim ako prevoznik i taj putnik ne dogovore kraći vremenski period, a ako prevoznik ne odredi vrijeme, najkasnije 30 minuta prije objavljenog vremena polaska.

(2) Lice sa invaliditetom i lice smanjene pokretljivosti mora da obavijesti prevoznika ili turističku agenciju o posebnim potrebama u vezi sa sjedenjem i to u vrijeme rezervacije ili ranije kupovine vozne karte, ako je posebna potreba u to vrijeme poznata.

(3) Prevoznik, lice koje upravlja autobuskom stanicom i turistička agencija dužni su da preduzmu sve potrebne mjere za lakši prijem obavještenja iz stava 2 ovog člana.

(4) Odredba stava 3 ovog člana odnosi se na sve autobuske stanice, poslovnice turističkih agencija i prevoznika, i prilikom prodaje putem interneta.

(5) Ako lice sa invaliditetom, odnosno lice smanjene pokretljivosti ne pošalje obavještenje u skladu sa stavom 2 ovog člana, prevoznik, lice koje upravlja autobuskom stanicom i turistička agencija dužni su da preduzmu sve razumne napore kako bi tim licima koji imaju kupljenu kartu, obezbijedili pomoć pri korišćenju usluge prevoza autobusom.

(6) Turistička agencija koja primi obavještenje iz stava 1 tačka 1 ovog člana, dužna je da prenese te informacije prevozniku ili licu koje upravlja autobuskom stanicom, tokom radnog vremena.

(7) Lice koje upravlja autobuskom stanicom određuje mjesto na kojem lica sa invaliditetom i lica smanjene pokretljivosti mogu da prijave svoj dolazak i zatraže pomoć.

(1) Ako se licu sa invaliditetom ili licu smanjene pokretljivosti koje ima rezervaciju ili kartu i koje ispuni zahtjev iz člana 7c stav 1 tačka 2 ovog zakona, uskrati usluga prevoza na osnovu invalidnosti ili smanjene pokretljivosti, to lice i lice koje ga prati, u smislu stava 2 ovog člana, ima pravo:

1) na povraćaj iznosa kupljene karte, i prema potrebi, što raniji besplatan povratni prevoz do mjesta polaska, kako je utvrđeno u ugovoru o prevozu; ili

2) nastavka ili preusmjeravanja putovanja razumnim alternativnim prevozom do mjesta odredišta utvrđenog u ugovoru o prevozu, ako je to moguće.

(2) Ako prevoznik ili turistička agencija iz razloga utvrđenih članom 7a stav 3 ovog zakona licu sa invaliditetom ili licu smanjene pokretljivosti odbije da prihvati rezervaciju, da izda ili na drugi način obezbijedi voznu kartu ili ukrcaj u vozilo, to lice može da zahtijeva pratnju lica koje samo izabere i koje može da mu obezbijedi potrebnu pomoć.

(3) U slučaju angažovanja lica u pratnji iz stava 2 ovog člana, razlozi iz člana 7a stav 3 ovog zakona ne mogu se primijeniti.

(4) Za lice u pratnji iz stava 2 ovog člana, prevoz je besplatan i obezbjeđuje mu se mjesto pored lica sa invaliditetom, odnosno lica smanjene pokretljivosti, ako to omogućava konstrukcija vozila.

(1) Za gubitak ili oštećenje invalidskih kolica, pomoćnih naprava ili druge opreme za kretanje odgovoran je prevoznik ili lice koje upravlja autobuskom stanicom, ako je šteta nastala njihovim postupanjem ili propustom.

(2) Lica iz stava 1 ovog člana dužna su da isplate naknadu štete zbog gubitka ili oštećenja invalidskih kolica, pomoćnih naprava ili druge opreme za kretanje u visini troška njihove nabavke ili popravke.

(3) Lica iz stava 1 ovog člana dužna su da preduzmu razumne napore kako bi se u što kraćem roku obezbijedila privremena zamjenska oprema, po mogućnosti sličnih tehničkih i funkcionalnih karakteristika.

(1) Prevoznik i lice koje upravlja autobuskom stanicom dužni su da obezbijede stručno osposobljavanje svojih zaposlenih koji imaju kontakt sa putnicima u vezi prava lica sa invaliditetom i lica smanjene pokretljivosti utvrđenih ovim zakonom.

(2) Program osposobljavanja kojim se obezbjeđuje podizanje svijesti o potrebama lica sa invaliditetom i lica smanjene pokretljivosti, kao i pružanje pomoći tim licima propisuje Ministarstvo.

(1) Prevoznik nije dužan da primi na prevoz lice za koje se može opravdano pretpostaviti da će onemogućiti prevoznika u izvršenju njegovih obaveza prema drugim putnicima (lica pod dejstvom alkohola, psiho-aktivnih supstanci, lica koja se nedolično ponašaju i sl).

(2) Prevoznik može, bez obaveze vraćanja naknade za prevoz, uskratiti prevoz putniku koji svojim ponašanjem uznemirava druge putnike ili koji se ne pridržava propisa o javnom redu u vozilu za vrijeme putovanja.