Закон о договорах перевозки в дорожном сообщении

Ovim zakonom uređuju se ugovorni i drugi obligacioni odnosi u oblasti prevoza putnika i tereta u unutrašnjem i međunarodnom drumskom saobraćaju.

Odnosi uređeni ovim zakonom mogu se ugovorom, odnosno opštim uslovima prevoza i drukčije urediti, ukoliko to nije u suprotnosti sa ovim zakonom i međunarodnim potvrđenim sporazumima.

(1) Opštim uslovima prevoza putnika ili ugovorom između prevoznika i putnika, odnosno pošiljaoca ne može se prevoznik, potpuno ili djelimično, osloboditi odgovornosti predviđene ovim zakonom, ne može se teret dokazivanja prebaciti sa prevoznika na drugo lice, niti se mogu predvidjeti ograničenja odgovornosti za prevoznika povoljnija od ograničenja predviđenih ovim zakonom.

(2) Prevoznik je dužan da zainteresovanom licu, na njegov zahtjev, stavi na uvid opšte uslove prevoza.

Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:

1) prevoznik je lice koje, na osnovu ugovora, prevozi putnike ili teret;

2) korisnik prevoza je lice koje, na osnovu ugovora s prevoznikom, stiče određena prava i preuzima određene obaveze;

3) putnik je lice koje, na osnovu ugovora, ima pravo na prevoz;

4) naručilac prevoza je lice koje, u svoje ime, a za račun drugog lica, zaključuje s prevoznikom ugovor o prevozu putnika;

5) pošiljalac je lice koje, na osnovu ugovora, predaje teret na prevoz;

6) primalac je lice ovlašćeno da u mjestu odredišta primi teret predat na prevoz;

7) imalac prava je lice koje, na osnovu ugovora, ima zahtjev prema prevozniku;

8) prtljag su stvari koje putnik ima pravo da ponese sa sobom na osnovu ugovora o prevozu prtljaga ili opštih uslova o prevozu putnika;

9) ručni prtljag su stvari koje se mogu unijeti u vozilo i smjestiti na određeno mjesto i koje putnik sam čuva;

10) mjesto polaska ili otpreme je mjesto u kojem započinje ugovoreni prevoz;

11) mjesto utovara je mjesto na kome se predaje teret prevozniku radi prevoza;

12) mjesto odredišta je mjesto završetka ugovorenog prevoza;

13) mjesto istovara je mjesto u kome primalac prima teret;

14) vozilo je svako motorno vozilo koje se koristi za izvršenje ugovora o prevozu, pri čemu priključno vozilo predstavlja sastavni dio vozila.

15) opasni tereti su svi oni tereti koji u toku proizvodnje, transporta, skladištenja ili rukovanja mogu da izazovu posljedice štetne po zdravlje i okolinu.

16) kašnjenje je razlika između vremena polaska autobusa utvrđenog redom vožnje i njegovog stvarnog polaska u linijskom prevozu putnika;

17) otkazivanje je neobavljanje prevoza putnika prema redu vožnje u linijskom prevozu putnika ;

18) karta sa otvorenim datumom putovanja je vozna karta koja omogućava da putnik naknadno rezerviše datum putovanja;

19) rezervacija je rezervacija određenog sjedišta u linijskom prevozu putnika autobusom u određeno vrijeme polaska;

20) autobuska stanica je saobraćajni objekat u kojem se vrši prijem i otprema autobusa, ukrcavanje i iskrcavanje putnika i prtljaga, prodaja i izdavanje voznih karata i drugih prevoznih isprava, davanje obavještenja o prevozu i pružanje drugih usluga u vezi sa prevozom;

21) autobusko stajalište je posebno izgrađen prostor, pored kolovoza ili dio površine kolovoza koji je obilježen saobraćajnim znakom, a namijenjen je zaustavljanju autobusa, radi ukrcaja i iskrcaja putnika;

22) lice koje upravlja autobuskom stanicom je pravno lice ili preduzetnik koji su registrovani za obavljanje djelatnosti pružanja usluga autobuske stanice i imaju licencu za pružanje usluga autobuske stanice.

Ugovorom o prevozu putnika prevoznik se obavezuje da putnika preveze do mjesta odredišta, a putnik da prevozniku plati naknadu za prevoz.

(1) Ugovor o prevozu putnika zaključuje se između prevoznika i putnika ili između prevoznika i naručioca prevoza.

(2) Ugovorom zaključenim između prevoznika i naručioca prevoza prevoznik se obavezuje da, pod uslovima utvrđenim ugovorom i opštim uslovima poslovanja prevoznika, preveze putnika koga odredi naručilac prevoza do mjesta odredišta.

(3) Odredba ugovora o prevozu putnika kojom se odgovorna lica oslobađaju, odriču ili se ograničavaju njihove obaveze prema putnicima iz ovog zakona, ništavna je.

(1) Prevoznik je dužan da se prema putniku ponaša pristojno i sa uvažavanjem i da putnika preveze prema objavljenom redu vožnje, pod uslovima u pogledu udobnosti i higijene koji su, obzirom na vrstu prevoza, vozila i dužinu putovanja, propisani opštim uslovima prevoza putnika.

(2) Ako redovna prevozna sredstva prevoznika nijesu dovoljna za izvršenje svih zahtijevanih prevoza, prvenstvo imaju lica sa prtljagom za koje je to posebnim propisima predviđeno, a dalje prvenstvo se određuje prema redu zahtjeva, s tim da se između istovremenih zahtjeva prvenstvo određuje prema većoj dužini prevoza.

(3) Prevoznik je dužan da putniku obezbijedi mjesto u vozilu označeno na voznoj karti ili prevoz određenim vozilom, ako je to posebno ugovoreno.

(4) Ako se za vrijeme prevoza kod putnika pojave znaci neke od zaraznih bolesti, prevoznik je dužan da putnika preveze do prvog mjesta u kome postoji mogućnost da mu se pruži potrebna zdravstvena pomoć.

(5) Prevoznik je dužan da putniku prije i u toku prevoza obezbijedi informacije o njegovom putovanju.

(6) Obaveza informisanja putnika o njegovom putovanju prije prevoza odnosi se i na lice koje upravlja autobuskom stanicom.

(7) Putnik ima pravo na naknadu štete prouzrokovane otkazivanjem ili kašnjenjem redovne usluge prevoza, u skladu sa posebnim zakonom, osim u slučaju objektivnih razloga.