Руководящие принципы риск-ориентированного подхода и разработки анализа рисков отмывания денег и финансирования терроризма для участников рынка капитала

U skladu sa ćlanom 2 Zakona o sprećavanju pranja novca i finansiranje terorizma ("Sluŷbeni list Crne Gore", br. 110/23 od 12.12.2023, 065/24 od 05.07.2024, 024/25 od 12.03.2025) (u daljem tekstu: ZSPNFT), smatra se:

- konverzija ili prenos novca ili druge imovine, sa znanjem da su taj novac ili druga imovina stećeni kriminalnom djelatnošću ili ućestvovanjem u toj djelatnosti u svrhu prikrivanja ili laŷnog prikazivanja nezakonitog porijekla imovine ili pomaganja bilo kom licu koje ućestvuje u vršenju te djelatnosti u izbjegavanju pravnih posljedica djelovanja tog lica;

- prikrivanje ili laŷno prikazivanje prirode, porijekla, mjesta na kojem se nalazi, kretanja, raspolaganja ili vlasništva nad novcem ili drugom imovinom, prava povezanih sa novcem ili drugom imovinom, sa znanjem da su taj novac ili druga imovina stećeni kriminalnom djelatnošću ili ućestvovanjem u toj djelatnosti;

- sticanje, posjedovanje ili upotreba novca ili druge imovine ako se u vrijeme prijema zna da su taj novac ili druga imovina stećeni kriminalnom djelatnošću ili ućestvovanjem u toj djelatnosti;

- ućestvovanje u izvršenju, udruŷivanje radi izvršenja, pokušaj izvršenja i pomaganje, podsticanje, olakšavanje i savjetovanje u vezi sa gore navedenim radnjama.

Prihodi od kriminalne aktivnosti kroz razne mehanizme ulaze u ekonomski sistem i na kraju procesa se pojavljuju kao naizgled legitimni. Ovi procesi mogu biti različitog stepena složenosti i mogu biti zloupotrijebljeni privredni subjekti iz različitih oblasti privrednog života, pa i oni koji pripadaju finansijskom sistemu.

Na svjetskom tržištu novi proizvodi i usluge se stalno razvijaju, kao reakcija na potražnju investitora, tržišne uslove i napredak tehnologija. Na globalnom nivou ponuda proizvoda je ogromna, a mnogi su složeni usled čega je njihovo praćenje otežano, posebno što se brojne transakcije obavljaju elektronski i preko međunarodnih granica.

Bilo da je tržište kapitala malo ili razvijeno, pranje novca ima jedinstvene tri faze, i ponekad imaju drugačiji redosled ili se preklapaju.

I faza je faza plasmana. Plasman je proces gdje se prljavi novac unosi u finansijski sistem. Način plasmana može biti različit, ali najučestaliji je onaj gdje se velike količine gotovine (novca) razbijaju na manje upadljive sume za deponovanje direktno na bankovnom računu, koji se prikupljaju i transferišu na račune na drugim lokacijama.

II faza je faza raslojavanja. Raslojavanje je proces sakrivanja traga odnosno prikrivanje lokacije gdje je novac stečen nelegalnim putem. Postupak obuhvata premještanje novca kroz niz transakcija sa ciljem da oteža pronalaženje originalnog izvora.

III faza je faza integracije. Ovo je ujedno poslednja faza kada se gotovi novac integriše u legalne tokove. Navedena sredstva se koriste za kupovinu nekretnina, automobila ili pak hartija od vrijednosti. Uobičajene tehnike integracije su lažni zaposleni, kojima se novac plaća a zatim preuzima u gotovini, pozajmice direktorima koje nikad neće biti vraćene itd. Često se na mjesta izvršnih direktora, stvarnih vlasnika postavljaju lica koja nemaju iskustva i koja za navedenu funkciju dobijaju naknadu sa ciljem prikrivanja stvarnog vlasnika i realizaciju poslova u njegovo ime.

U skladu sa članom 3 ZSPNFT, finansiranjem terorizma smatra se:

- obezbjeđivanje, stavljanje na raspolaganje ili prikupljanje novčanih sredstava ili imovine, na bilo koji način, neposredno ili posredno, sa namjerom da se upotrijebe ili ako se zna da će se u cjelosti ili djelimično upotrijebiti za izvršenje terorističkog akta, odnosno pokušaj njihovog obezbjeđivanja, stavljanja na raspolaganje ili prikupljanja na bilo koji način, neposredno ili posredno, sa namjerom da se upotrijebe ili uz saznanje da mogu biti upotrijebljeni u cjelosti ili djelimično:

- za pripremanje ili izvršenje terorističkog akta u smislu ovog zakona;- za finansiranje organizacija koje za cilj imaju vršenje terorističkog akta ili pripadnika tih organizacija ili pojedinca koji za cilj ima vršenje tih djela;

- od strane terorista ili terorističkih organizacija u bilo koju svrhu;

- podstrekavanje ili pomaganje u obezbjeđivanju ili prikupljanju novčanih sredstava ili imovine .

Sredstva za finansiranje terorizma mogu poticati iz legalnih ili iz kriminalnih aktivnosti. Teroristima je potreban novac za oružje, putovanja, smještaj i planiranje, obuku i izvođenje terorističkih napada. Nedostatak sredstava ograničava njihovu obuku da pripreme odnosno da izvedu napade i da se razviju kao organizacija. Dakle, sredstva za finansiranje terorizma mogu doći iz legalnih izvora kao što su zakoniti poslovi, vjerske ili kulturne organizacije, ali mogu doći i iz ilegalnih poslova kao što su trgovina drogom, oružjem, korupcija, itd.

Postoje tri faze finansiranja terorizma.

Prva faza je faza prikupljanja, odnosi se na prikupljanje sredstava namijenjenih teroristi ili terorističkoj organizaciji. Sredstva mogu poticati iz različitih izvora, a tipičan primjer je prikupljanje sredstava preko donacija pojedinaca ili organizacija, korišćenje dobrotvornih ili neprofitnih organizacija, ali i iz kriminalnih aktivnosti.

Druga faza je faza čuvanja. Čuvanje sredstava može se ostvariti preko bankovnih računa, pripejd kartica i robe visoke vrijednosti (nafta, umjetnička djela, antikviteti, plemeniti metali, hartije od vrijednosti, luksuzna vozila itd). Čest je primjer i čuvanje sredstava u obliku kriptovalute.

Treća faza je premještanje sredstava. Kada teroristička grupa ima onoliko sredstava koliko je potrebno, oni prebacuju sredstva velike vrijednosti na pojedince kako bi ih iskoristila za terorističko djelovanje. Takođe su česti transferi novca preko sumnjivih platnih provajdera kao što je Hawala sistem i drugi.

Hawala sistem je prepoznatljiv po lakom transferu novca, jer sam sistem ne zahtijeva birokratsko opterećenje, detaljnu registraciju kao i dokumentaciju za pravdanje transfera.

Sumnjiva transakcija je svaka transakcija ili pokušaj izvršenja transakcije sa sredstvima ili imovinom za koje se procijeni, na osnovu indikatora za prepoznavanje sumnjivih klijenata i transakcija u skladu sa ZSPNFT-om, podzakonskim aktima donijetim na osnovu ovog zakona i internim aktima obveznika ili na osnovu drugih objektivnih okolnosti i činjenica, da postoje razlozi za sumnju da predstavljaju imovinsku korist stečenu kriminalnom djelatnošću ili da su predmet pranja novca ili namijenjeni za finansiranje terorizma.

Sumnjiva transakcija može uključivati nekoliko faktora koji sami po sebi mogu izgledati beznačajni, ali sagledani zajedno izazivaju sumnju da je transakcija povezana sa izvršenjem krivičnog djela pranja novca i finansiranje terorizma.

Tržište kapitala Crne Gore obuhvata trgovanje hartijama od vrijednosti u uslovima relativno malog i nedovoljnog razvijenog tržišta. U takvim uslovima, rizik od pranja novca i finansiranja terorizma je u ovom sektoru prisutan, ali u manjem obimu. Na navedenu ocjenu su uticale okolnosti malog učešća tržišta kapitala u strukturi finansijskog sistema Crne Gore, nelikvidno tržište i činjenice da obveznici ne primaju gotovinske uplate, već se sva plaćanja vrše posredstvom računa otvorenim u bankama. Svi finansijski instrumenti su dematerijalizovani i glase na ime, što ujedno smanjuje mogućnost skrivanja vlasništva i od izuzetnog je značaja sa aspekta pokušaja pranja novca i finansiranja terorizma.

Postoje različite mogućnosti investiranja na tržištu kapitala, kupovinom i prodajom finansijskih instrumenata, a time i mogućnost plasiranja nezakonito stečenog kapitala u legalne tokove. Za razliku od drugih sektora, rizici se uglavnom ne odnose na fazu ulaganja novca, već na faze raslojavanja i integracije. Tipične šeme pranja novca , često uključuju čitav niz transakcija koje ne odgovaraju profilu investitora i ne obavljaju sa namjerom da pruže povrat ulaganja (ekonomski neopravdane transakcije).

• Investitor u kratkom vremenskom periodu na namjenski račun za kupovinu hartija od vrijednosti kod banke, uplaćuje nelegalno stečena novčana sredstva u gotovini, ispod zakonskog minimuma za prijavljivanje. Odmah nakon uplate na račun, posredstvom više investicionih društava, investitor iz dana u dan kupuje likvidne akcije (akcije za koje postoji konstantna ponuda i tražnja). Nakon kupovine, investitor prodaje portfelj istih akcija, iako cijena iz dana u dan raste na berzi. Prihod od prodaje akcija se usmjerava na novčani račun sa koga se sukcesivno podižu sredstva.

• Model ponašanja u trgovanju hartijama od vrijednosti na berzi može se primijeniti i u segmentu tržišta kapitala, koji se odnosi na investicione fondove odnosno na kupovinu i prodaju investicionih jedinica otvorenih investicionih fondova. Ono što pruža još veće mogućnosti za zloupotrebu tržišta investicionih fondova za "perače" novca, jeste činjenica da se prodaja investicionih jedinica može

relativno lako ostvariti u svakom trenutku, bez obzira na vrstu otvorenog fonda. Prepoznati indikatori koji ukazuju na sumnju pranja novca su:

- kupovina investicionih jedinica se obavlja sredstvima uplaćenim na više računa kod različitih depozitara, a naročito ako su sredstva u iznosu nešto ispod iznosa za prijavljivanje;

- klijent se raspituje o tome koliko brzo bi mogao da realizuje otkup investicionih jedinica i da likvidira račun ne objašnjavajući zašto to namjerava;

- klijent kupuje investicione jedinice za veći iznos novca, a ne pokazuje interesovanje za prinose i poslovanje fonda, provizije i druge troškove;

Investitori, povezana lica (od kojih jedan ima značajan paket akcija koje su kotirane na berzi, ali za kojima nema interesovanja za kupovinu i prodaju), u prethodno dogovorenim, manipulativnim aktivnostima, međusobno daju naloge za kupovinu i prodaju malih količina, podižu cijene akcija i stvaraju likvidnost. Nakon izvjesnog vremenskog perioda, kada je cijena akcija značajno porasla, kao i njena likvidnost, prodaje se značajan paket akcija po uvećanoj cijeni, i na osnovu preduzetih manipulativnih radnji ostvaruje se imovinska korist.

Stečena sredstva iz predikatnog krivičnog djela manipulacije na tržištu kapitala, se dalje plasiraju u kupovinu akcija drugog javnog društva na berzi, i tako stečene akcije se unose kao osnivački ulog u privredno društvo, najčešće registrovano kao društvo sa ograničenom odgovornošću. Posle kratkog vremena, investitor prodaje udjele, izlazi iz vlasništva u privrednom društvu i ponovo raspolaže svojim nezakonitim stečenim novčanim sredstvima, sada već legalizovanim.

Ukoliko investitori obavljaju svoje aktivnosti preko kastodi računa (gdje se direktno ne vidi ko je vlasnik računa), ako se nalazi za trgovanje daju elektronski, posredstvom više brokerskih kuća, ako se koriste novčani računi otvoreni kod više banaka, ako su učesnici u trgovanju visokorizični klijenti, i ako privredno društvo u koje su unijete akcije ima veze sa of-shore destinacijama, navedeni model ponašanja u velikoj mjeri usložnjava sve okolnosti, i znatno otežava utvrđivanje svih elemenata sumnjive i sporne transakcije.

Insajder (npr: član upravnog odbora društva, čije su akcije kotirane na berzi) raspolaže informacijama koje nijesu javno objavljene - insajderskim informacijama (npr. da će biti potpisan ugovor o zajedničkom ulaganju sa stranom kompanijom) što bi, nakon objavljivanja informacije, moglo imati povoljan uticaj na cijenu akcija društva na berzi.

Insajder to znanje koristi za kupovinu značajnog paketa akcija posredno preko novoosnovanog društva koje obično nema zaposlenih i čiji je stvarni vlasnik insajder.

Kada je potpisivanje ugovora o zajedničkom ulaganju i javno objavljeno, cijena akcija društva naglo raste i pravno lice odmah prodaje sve akcije iz svog portfelja, uz visoku dobit. Tako stečena sredstva, pravno lice dalje investira u kupovinu visoko likvidnih akcija nekoliko javnih društava na berzi. Nakon kratkog perioda, s obzirom na to da se radi o akcijama za kojima postoji konstantna ponuda i tražnja na tržištu, pravno lice brzo prodaje sve akcije davanjem tržišnih naloga za prodaju. Kao takav, novac stečenzahvaljujući insajderskoj informaciji je infiltriran u legalne tokove.

Vaš režim usklađenosti sa ZSPNFT-om naročito podrazumijeva:

• Identifikaciju rizika i procjenu rizika od pranja novca i finansiranje terorizma, uspostavljanje politika, kontrola i procedura i preduzimanje radnji za umanjenje rizika od pranja novca i finansiranja terorizma;

• Identifikaciju klijenata, praćenje poslovnog odnosa i kontrolu transakcija klijenata;

• Uspostavljanje odgovarajućeg informacionog sistema kojim će se obezbijediti automatizovana podrška za procjenu rizika od pranja novca i finansiranja terorizma u odnosu na klijente, stalno praćenje poslovnog odnosa klijenata, kontrola transakcija i automatsko prepoznavanje sumnjivih klijenata ili sumnjivih transakcija;

• Blagovremeno dostavljanje informacija, podataka i dokumentacije finansijsko-obavještajnoj jedinici (u daljem tekstu:FOJ);

• Imenovanje ovlašćenog lica i njegovog zamjenika za obavljanje poslova iz oblasti sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma;

• Redovni program obuke za zaposlene, zastupnike ili druga lica ovlašćena da vas zastupaju (program obuka treba da bude sačinjen u pisanom obliku, a podatke o obukama treba dokumentovati); i

• Sačinjavanje i redovno ažuriranje svopstvene liste indikatora za prepoznavanje sumnjivih klijenata i transakcija;

• Vođenje evidencije u skladu sa članom 117 ZSPNFT i obezbjeđivanje zaštite i čuvanje podataka i dokumentacije pribavljene u skladu sa ZSPNFT;

• Uspostavljanje sistema koji omogućava da u potpunosti i blagovremeno odgovori na zahtjeve FOJ-a i nadležnim državnim organima u skladu sa ZSPNFT;

• Sprovođenje mjera za sprečavanje i otkrivanje pranja novca i finansiranja terorizma u poslovnim jedinicama i društvima u većinskom vlasništvu obveznika u drugoj državi;

• Uspostavljanje nezavisne revizorske funkcije ili imenovanje lica za kontinuirano praćenje ili nadzor nad utvrđenim rizicima od pranja novca i finansiranja terorizma, kao i provjere internih akata i poslovanja obveznika.

Ove Smjernice su prvenstveno usredsređene na procjenu i dokumentovanje rizika od PN/FT kod obveznika nad kojima KTK vrši nadzor, odnosno njihova osnovna uloga je da pomognu obveznicima da izrade sopstvenu analizu rizika.

Priroda pojedinih poslovnih aktivnosti i poslovnih odnosa koje imate sa određenim pojedincima izlaže vaš posao rizicima od pranja novca i finansiranja terorizma. U cilju ublažavanja ovih rizika i usklađenosti sa zakonskim obavezama, potrebno je da sprovedete procjenu rizika. Procjena rizika će vam omogućiti da uspostavite procedure i kontrole koje će vam pomoći u otkrivanju i ublažavanju mogućih rizika od PN/FT.

Važno je napomenuti da preduzimanje visokorizičnih aktivnosti ili postojanje visokorizičnih poslovnih odnosa nije nezakonito. Svrstavanje klijenata u kategoriju visokog rizika ne baca loše svjetlo na vaše poslovanje, već predstavlja procjenu koja vam omogućava da preduzimate kontrole i mjere za ublažavanje rizika i primjenu posebnih mjera propisanih zakonom u takvim slučajevima.

Rizik se može definisati kao vjerovatnoća nekog događaja i njegovih posljedica. Jednostavnije rečeno, rizik se može sagledati kao kombinacija šanse da se nešto može dogoditi i nivoa štete ili gubitka koji mogu nastati kao posljedica takve pojave. U kontekstu pranja novca/finansiranja terorizma (PN/FT) rizik se manifestuje na nacionalnom nivou i na nivou obveznika. Rizik na nacionalnom nivou podrazumijeva prijetnje i ranjivosti od PN/FT koji ugrožavaju integritet crnogorskog finansijskog sistema i bezbjednost državljana Crne Gore, dok rizik na nivou obveznika podrazumijeva prijetnje i ranjivosti koji obveznika dovode u opasnost da bude iskorišćen kako bi se olakšalo pranje novca i finansiranje terorizma.

Prijetnje: ovo može biti pojedinac (ili grupa), objekat koji može prouzrokovati štetu. U kontekstu PN/FT, prijetnja mogu biti kriminalci, njihovi pomagači, njihova sredstva ili terorističke grupe.

Ranjivosti: elementi posla koji mogu biti iskorišćeni od strane identifikovane prijetnje. U kontekstu PN/FT ranjivosti mogu biti slabi kontrolni mehanizmi unutar obveznika, nuđenje visokorizičnih proizvoda i/ili usluga itd.

Uticaj: ovo se odnosi na ozbiljnost štete koja bi se dogodila u slučaju materijalizacije rizika od pranja novca i finansiranja terorizma.

Upravljanje rizikom je proces široko korišćen u javnom i privatnom sektoru kao pomoć u odlučivanju. Kada se radi o PN/FT, to je proces koji uključuje prepoznavanje rizika od pranja novca i finansiranja

terorizma, procjenu ovih rizika i razvoj i primjenu metoda za upravljanje i ublažavanje identifikovanih rizika.

4.2.1 Inherentni rizik u kontekstu sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma odnosi se na osnovni, neizbježni nivo rizika prisutan u određenoj situaciji ili organizaciji, prije nego što se primjene bilo kakve kontrolne mjere ili mitigacione strategije. Ovo je osnovni nivo rizika koji proizlazi iz prirode poslovanja, proizvoda, usluga, klijenata i geografskih područja u kojima organizacija posluje.

U cilju bolje procjene inherentnih rizika možete podijeliti postupak procjene rizika na dva dijela:

• Procjena rizika od pranja novca i finansiranja terorizma u odnosu na cjelokupno poslovanje obveznika: vaši proizvodi, usluge i distributivni kanali, geografski položaj vašeg mjesta poslovanja i drugi relevantni faktori;

• Procjena rizika od pranja novca i finansiranja terorizma pojedinog klijenta, grupe klijenata, države ili geografskog položaja, poslovnog odnosa, transakcije, usluge i distributivnog kanala koje obveznik pruža klijentu u okviru svoje djelatnosti.

Procjena inherentnog rizika je prvi korak u procesu upravljanja rizicima i uključuje identifikaciju i analizu potencijalnih izvora rizika, bez uzimanja u obzir postojećih kontrola ili mitigacionih mjera. Nakon što se inherentni rizik procijeni, organizacija može odrediti odgovarajuće kontrolne mjere kako bi smanjila ukupni rizik na prihvatljiv nivo.

4.2.2 Rezidualni rizik sa aspekta sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma predstavlja preostali nivo rizika nakon primjene svih preventivnih mjera i kontrola koje su finansijske institucije usvojile kako bi se suprotstavile ovim nezakonitim aktivnostima. Drugim riječima, to je rizik koji ostaje i koji nije eliminisan ili sveden na minimalni nivo uprkos implementaciji svih mjera upravljanja rizicima.

Ključni elementi rezidualnog rizika uključuju:

1. Kompleksnost rizika: Neke situacije ili transakcije mogu biti izuzetno složene i teške za identifikaciju ili procjenu, što može povećati rezidualni rizik.

2. Promjene u okruženju: Okolnosti se mogu promijeniti s vremenom, uključujući nove tehnologije, zakonske promjene ili promjene u strategijama kriminalnih grupa, što može uticati na rezidualni rizik.

3. Ljudski faktor: Greške, nedostatak svijesti o rizicima ili nedovoljna obuka osoblja mogu doprinijeti povećanju rezidualnog rizika.

4. Eksterni uticaji: Promjene na tržištu, geopolitički događaji ili globalne ekonomske promjene mogu imati uticaj na rizike s kojima se finansijske institucije suočavaju.

5. Neefikasnost kontrola: Ponekad implementirane kontrole i mjere možda nisu dovoljno efikasne ili relevantne za suzbijanje određenih vrsta rizika.

Važno je napomenuti da se cilj finansijskih institucija ne svodi na potpuno eliminisanje rizika, jer to može biti neostvarivo. Umjesto toga, fokus je na smanjenju rizika na prihvatljiv nivo u skladu s poslovnim modelom i regulatornim zahtjevima. Procjena rezidualnog rizika pomaže institucijama da identifikuju oblasti gdje su potrebne dodatne mjere ili unapređenja kako bi se dalje smanjio rizik od pranja novca i finansiranja terorizma. Ovo uključuje kontinuirano praćenje, reviziju i prilagođavanje strategija za upravljanje rizicima.

U kontekstu PN/FT pristup zasnovan na riziku (PZR) je proces koji obuhvata:

• procjenu rizika vaših poslovnih aktivnosti i klijenata korišćenjem određenih propisanih kriterijuma/faktora kao što su:

– proizvodi, usluge i distributivni kanali;

– geografija;

– klijenti i poslovni odnosi; i

– drugi relevantni faktori.

• ublažavanje rizika kroz primjenu kontrola i mjera prilagođenih identifikovanim rizicima;

• ažuriranje podataka o identifikaciji klijenta i, ako je potrebno, o stvarnom vlasništvu u poslovnom odnosu u skladu sa procijenjenim nivoom rizika; i

• redovno praćenje transakcija i poslovnih odnosa u skladu sa procijenjenim nivoom rizika.

Posebno je važno istaći da procjena i ublažavanje rizika od pranja novca i finansiranja terorizma ima dinamički karakter što znači da se identifikovani rizici mogu promijeniti ili evoluirati tokom vremena usljed pojave novih proizvoda ili novih prijetnji u kontekstu vašeg poslovanja. Posljedično, vaš pristup zasnovan na riziku je potrebno ponovo procijeniti i ažurirati kada se promijene faktori rizika.