Zakon o prevozu opasnih materija

Prevoz opasnih materija u drumskom, željezničkom, pomorskom i vazdušnom saobraćaju vrši se u skladu sa ovim zakonom i potvrđenim međunarodnim ugovorima kojima se uređuje prevoz opasnih materija (u daljem tekstu: međunarodni ugovor).

Prevoz opasnih materija, u smislu ovog zakona, podrazumijeva i utovar i istovar opasnih materija, promjenu vrste prevoznog sredstva, kao i zaustavljanje koje je prouzrokovano nezgodom ili saobraćajnim udesom.

Odredbe ovog zakona ne primjenjuju se na prevoz opasnih materija:

1) koji privredno društvo, drugo pravno lice ili preduzetnik obavlja za potrebe svoje djelatnosti u jednoj tehničko-tehnološkoj cjelini (fabrički krug i sl.);

2) prevoznim sredstvima organizacione jedinice organa državne uprave nadležnog za unutrašnje poslove koja vrši policijske poslove (u daljem tekstu: policija), Vojske Crne Gore, kao i vojnih snaga drugih država i organizacija koje, u skladu sa posebnim međunarodnim ugovorima, koriste saobraćajnu infrastrukturu u Crnoj Gori i vojnim vazduhoplovima;

3) prevoznim sredstvima organa državne uprave nadležnog za poslove zaštite i spašavanja (u daljem tekstu: Ministarstvo) prilikom prevoza neeksplodiranih ubojnih sredstava.

Opasne materije, u smislu ovog zakona, su:

- klasa 1. eksplozivne materije i predmeti;

- klasa 2. gasovi;

- klasa 3. zapaljive tečnosti;

- klasa 4.1 zapaljive čvrste materije;

- klasa 4.2 samozapaljive materije;

- klasa 4.3 materije koje u dodiru sa vodom oslobađaju zapaljive gasove;

- klasa 5.1 oksidirajuće materije;

- klasa 5.2 organski peroksidi;

- klasa 6.1 otrovi;

- klasa 6.2 infektivne materije;

- klasa 7. radioaktivni materijali;

- klasa 8. korozivne (nagrizajuće) materije;

- klasa 9. ostale opasne materije.

Izrazi koji se u ovom zakonu koriste za fizička lica u muškom rodu podrazumijevaju iste izraze u ženskom rodu.

Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:

1) ambalaža je posuda ili više posuda ili teretni prostor namijenjen pakovanju ili punjenju opasnim materijama (kutije, bačve, vreće, kanistri, kombinovana ambalaža, posude, cistijerne, IBC-i, kontejneri i ostale jedinice ambalaže);

2) pakovanje je jedinica ambalaže u koju je zapakovana ili napunjena opasna materija i kao takva cjelina pripremljena za prevoz;

3) vozilo je svako motorno vozilo namijenjeno za vožnju drumom, opremljeno sa najmanje četiri točka, čija najveća konstrukcijska brzina prelazi 25 km/h, kojem je dodato priključno vozilo, osim vozila koja se kreću šinama, traktora za poljoprivredu i šumarstvo, kao i svih pokretnih mašina čija brzina ne prelazi 40 km/h;

4) vozač je lice koje upravlja vozilom koje prevozi opasnu materiju u drumskom saobraćaju;

5) vagon je željezničko vozilo bez sopstvenog pogona koje se kreće sopstvenim točkovima željezničkim šinama i namijenjeno je za prevoz opasnih materija;

6) pošiljalac je privredno društvo, drugo pravno lice ili preduzetnik koje predaje opasnu materiju na prevoz;

7) prevoznik je privredno društvo, drugo pravno lice ili preduzetnik koje prevozi opasnu materiju;

8) organizator prevoza opasne materije (špediter) je privredno društvo, drugo pravno lice ili preduzetnik koje organizuje prevoz ili obavlja druge poslove u vezi sa prevozom opasne materije;

9) primalac je privredno društvo, drugo pravno lice ili preduzetnik koje preuzima opasnu materiju;

10) ambalažer (paker) je lice zaposleno kod pošiljaoca koje pakuje, puni ili priprema pakovanja za prevoz;

11) punilac je lice zaposleno kod pošiljaoca, koje opasnu materiju u tečnom, gasovitom, praškastom ili rasutom stanju puni u teretne prostore prevoznog sredstva namijenjene za prevoz opasnih materija, odnosno priprema napunjene teretne prostore i prevozna sredstva za prevoz;

12) nezgoda je događaj u kojem je prekinut ili zaustavljen prevoz opasne materije zbog curenja, isticanja, prosipanja, ispadanja opasne materije, loma ambalaže ili požara;

13) učesnik u prevozu opasne materije je pošiljalac, prevoznik, primalac, utovarač, ambalažer (paker), punilac i davalac usluge pretovara prilikom promjene prevoznog sredstva u prevozu opasne materije;

14) utovar i istovar opasnih materija su radnje koje podrazumijevaju utovar, utakanje, pretovar, pretakanje, istovar, istakanje, čuvanje i druge radnje u vezi sa utovarom ili istovarom opasne materije;

15) UN broj je četvorocifreni identifikacioni broj opasne materije utvrđen Pravilnikom koji je prilog četrnaestog izmijenjenog izdanja Preporuka o prevozu opasnih materija, koje su objavile Ujedinjene nacije (ST/SG/AC.10/1/Rev.14).

Utovar i istovar opasnih materija može da se vrši samo na mjestima na kojima se ne ugrožavaju život i zdravlje ljudi, životna sredina ili materijalna dobra, u skladu sa propisima kojima se uređuje zaštita životne sredine.

Mjesta na kojima se vrši utovar ili istovar opasnih materija moraju da budu snabdjevena aparatima ili drugim uređajima za gašenje požara, na odgovarajući način obezbijeđena i na vidnom mjestu označena oznakama opasnosti.

Uređaji za utovar i istovar opasnih materija moraju da budu ispravni, tako da se prilikom njihove upotrebe isključi svaka mogućnost curenja, odnosno isticanja ili prosipanja opasne materije, kao i da se maksimalno smanji mogućnost emisije zagađujućih materija u vazduhu ili oštećenja ambalaže.

Pošiljalac ili primalac koji vrši utovar ili istovar opasne materije dužan je da kontroliše ispravnost uređaja i električnih instalacija na mjestima na kojima se vrši utovar ili istovar opasnih materija, da se stara o ispravnosti tehničkih uređaja, opreme i drugih sredstava za zaštitu od požara i eksplozija, kao i o zaštiti životne sredine i da o tome vodi odgovarajuću evidenciju.

Na mjestu na kojem se vrši utovar ili istovar opasne materije zabranjeno je:

1) držanje materija i uređaja koji mogu izazvati požar ili omogućiti njegovo širenje;

2) držanje otvorenog plamena ili rad sa otvorenim plamenom (zavarivanje i sl.);

3) pušenje i upotreba sredstava za paljenje (šibice, upaljači i sl.);

4) korišćenje uređaja ili sredstva koji imaju ložište;

5) korišćenje alata ili drugih uređaja koji varniče;

6) postavljanje nadzemnih električnih vodova bez obzira na napon;

7) stavljanje u rad motora vozila;

8) prisustvo lica koja neposredno ne učestvuju u utovaru ili istovaru tih materija.

Ukoliko se utovar i istovar opasnih materija na aerodromu vrši van posebnog mjesta određenog za utovar i istovar opasnih materija u skladu sa članom 10 ovog zakona, na mjestu

utovara i istovara mogu se nalaziti i lica koja obavljaju poslove prihvata i otpreme vazduhoplova, putnika, prtljaga, tereta i/ili pošte i pružanja drugih zemaljskih usluga.

Utovar i istovar opasnih materija vrši se, po pravilu, danju.

Ako se utovar ili istovar opasnih materija vrši noću, osvjetljenje na mjestu utovara i istovara mora da bude električno, a sve električne instalacije, uređaji i osvjetljenje izrađeni tako da ne mogu izazvati požar ili eksploziju.

Utovar i istovar opasnih materija na željezničkim stanicama, u lukama i pristaništima, kao i na aerodromima vrši se na posebnim mjestima koje određuje Ministarstvo, uz saglasnost organa državne uprave nadležnog za poslove saobraćaja i pomorstva i organa uprave nadležnog za poslove zaštite životne sredine.

Pošiljalac može predati opasnu materiju na prevoz, ako:

1) prevoz opasne materije nije zabranjen;

2) je izdato odobrenje za prevoz opasne materije u skladu sa zakonom;

3) je zapakovana ili punjena u ambalažu koja ispunjava uslove u skladu sa članom 21 ovog zakona;

4) pakovanja u kojima se nalazi opasna materija označi znakovima upozorenja, natpisima, oznakama i listicama za označavanje opasnosti, u skladu sa međunarodnim ugovorom;

5) su ispunjeni uslovi za prevoz, utovar, rukovanje, čuvanje, čišćenje i dekontaminaciju, kao i drugi uslovi u skladu sa ovim zakonom i međunarodnim ugovorom;

6) prevozniku preda transportni dokument i pisana uputstva iz člana 12 ovog zakona;

7) su primijenjene i druge mjere bezbjednosti, u skladu sa ovim zakonom i međunarodnim ugovorom.

Za svaku pošiljku opasne materije pošiljalac predaje prevozniku transportni dokument za prevoz opasne materije (u daljem tekstu: transportni dokument) i pisana uputstva za mjere u slučaju udesa ili vanredne situacije (u daljem tekstu: pisana uputstva).

Transportni dokument sadrži:

1) mjesto utovara;

2) vrstu pakovanja;

3) podatke o vrsti opasne materije (UN broj, klasa, hemijski, tehnički i trgovački naziv opasne materije, kao i identifikacioni broj u skladu sa međunarodnim ugovorima);

4) podatke o količini opasne materije (bruto i neto masa, broj komada i dr.);

5) izjavu da su ispunjeni propisani uslovi za prevoz opasne materije (u pogledu ambalaže, označavanja, pakovanja i sl.);

6) naziv i sjedište, odnosno ime i adresu pošiljaoca i primaoca;

7) izjavu da su uz transportni dokument prevozniku predata i pisana uputstva; i

8) potpis i pečat pošiljaoca.

Pored podataka iz stava 2 ovog člana, transportni dokument u vazdušnom saobraćaju sadrži i podatke o drugoj klasi opasnosti ukoliko postoji, grupi i broju pakovanja i druge podatke u skladu sa međunarodnim ugovorima.

Pošiljalac koji predaje opasnu materiju na prevoz u vazdušnom saobraćaju, predaje prevozniku dva primjerka transportnog dokumenta, a jedan primjerak tog dokumenta zadržava i čuva najmanje tri mjeseca.

Pisana uputstva sadrže:

1) podatke o vrsti opasnosti koju predstavlja i posljedice koje može da izazove opasna materija;

2) pregled posebnih mjera koje treba da se preduzmu prilikom prevoza opasne materije i mjera za sprječavanje, odnosno ublažavanje štetnih posljedica koje mogu da nastanu usljed nezgode ili kvara na prevoznom sredstvu;

3) postupanje sa licem koje dođe u dodir sa opasnom materijom; i

4) broj telefona operativno - komunikacionog centra 112 u Ministarstvu (OKC 112), koji mora da se obavijesti o nezgodi ili saobraćajnom udesu prilikom prevoza opasne materije.

Izuzetno, pošiljalac koji predaje opasnu materiju na prevoz u vazdušnom saobraćaju, čiji prevoz nije zabranjen međunarodnim ugovorom, nije obavezan da predaje pisana uputstva iz stava 5 ovog člana.

Ambalažer (paker) je dužan da prilikom pakovanja opasne materije primjenjuje mjere bjezbednosti i da pakovanje označi znacima upozorenja, natpisima, oznakama i listicama za označavanje opasnosti, u skladu sa ovim zakonom i međunarodnim ugovorom.

Punilac je dužan da:

1) prije punjenja opasne materije u teretni prostor prevoznog sredstva namijenjenog za prevoz opasnih materija (u daljem tekstu: teretni prostor) provjeri da li su teretni prostor i njegova oprema očišćeni i tehnički ispravni i da li je istekao rok za kontrolu njihove ispravnosti;

2) teretni prostor puni samo opasnom materijom koja se smije prevoziti u tom teretnom prostoru;

3) prilikom punjenja opasne materije u višedjelni teretni prostor namijenjen za prevoz različitih opasnih materija primjenjuje mjere bezbjednosti propisane ovim zakonom i međunarodnim ugovorom;

4) se prilikom punjenja opasne materije u teretni prostor pridržava propisanog stepena punjenja, odnosno mase punjenja po litru zapremine;

5) prije i nakon punjenja opasne materije u teretni prostor provjeri ispravnost uređaja za ispust;

6) obezbijedi da se na spoljašnjoj strani teretnog prostora koji se puni ne nalaze ostaci opasnih materija;

7) teretni prostor puni samo na određenom i posebno uređenom mjestu za punjenje;

8) primjenjuje i druge mjere bezbjednosti, u skladu sa ovim zakonom i međunarodnim ugovorima.