English
РусскийNa osnovu člana 82 stav 1 tačka 2 i člana 91 stav 2 Ustava Crne Gore, Skupština Crne Gore 24. saziva, na sedmoj sjednici drugog redovnog (jesenjeg) zasijedanja u 2011. godini, dana 20. decembra 2011. godine, donijela je
Montenegro · Судебная система
Закон об обращении с несовершеннолетними в уголовном судопроизводстве
GLAVA PRVA OSNOVNE ODREDBE
Član 1
Ovim zakonom uređuje se postupanje prema maloljetniku kao učiniocu krivičnog djela, djetetu kao žrtvi, oštećenom, svjedoku ili drugom učesniku u postupku, koje se zasniva na poštovanju ljudskih prava i osnovnih sloboda uz uvažavanje najboljih interesa djece, vodeći računa o njihovoj zrelosti, stepenu razvoja, sposobnostima i ličnim svojstvima, kao i težini krivičnog djela, odnosno stepenu pretrpljene posljedice, a u cilju njihove rehabilitacije i socijalne reintegracije.
Član 1a
Dijete je lice koje nije navršilo 18 godina života.
Član 2
Prema djetetu koje u vrijeme izvršenja protivpravnog djela određenog u zakonu kao krivično djelo nije navršilo 14 godina života ne može se voditi krivični postupak, niti se mogu primijeniti sankcije i mjere propisane ovim zakonom.
Član 3
(1) Maloljetnik je dijete koje je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršilo 14, a nije navršilo 18 godina života (u daljem tekstu: maloljetnik).
(2) Mlađi maloljetnik je dijete koje je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršilo 14, a nije navršilo 16 godina života (u daljem tekstu: mlađi maloljetnik).
(3) Stariji maloljetnik je dijete koje je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršilo 16, a nije navršilo 18 godina života (u daljem tekstu: stariji maloljetnik).
(4) Mlađe punoljetno lice je lice koje je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršilo 18, a nije navršilo 21 godinu života.
Član 4
Postupanje prema maloljetniku kao učiniocu krivičnog djela zasniva se na:
1) poštovanju ljudskih prava i osnovnih sloboda;
2) uvažavanju najboljeg interesa maloljetnika;
3) zabrani diskriminacije po bilo kom osnovu;
4) razumljivosti jezika,upotrebi tehnologije prilagođene uzrastu i stepenu razvijenosti maloljetnika;
5) poštovanju prava na privatnost maloljetnika u svim fazama postupka;
6) uvažavanju prava maloljetnika da slobodno izraze svoje mišljenje;
7) što većem izbjegavanju ograničenja lične slobode maloljetnika;
8) podsticanju primjene alternativnih mjera i načina postupanja prema maloljetnicima;
9) davanju prednosti krivičnim sankcijama koje se ne izvršavaju u institucionalnim uslovima;
10) davanju posebnog značaja obuci i specijalizaciji kroz multidisciplinarni pristup i institucionalnu saradnju.
(2) Postupanje prema djetetu kao žrtvi, oštećenom, svjedoku ili drugom učesniku u postupku zasniva se na načelima iz stava 1 ovog člana, kao i pravu na pristup nadležnim organima i informacijama, zaštiti od zastrašivanja i pravu na posebne mjere zaštite djeteta kao žrtve, oštećenog ili svjedoka, u skladu sa ovim zakonom.