Law on treatment of minors in criminal proceedings

Ovim zakonom uređuje se postupanje prema maloljetniku kao učiniocu krivičnog djela, djetetu kao žrtvi, oštećenom, svjedoku ili drugom učesniku u postupku, koje se zasniva na poštovanju ljudskih prava i osnovnih sloboda uz uvažavanje najboljih interesa djece, vodeći računa o njihovoj zrelosti, stepenu razvoja, sposobnostima i ličnim svojstvima, kao i težini krivičnog djela, odnosno stepenu pretrpljene posljedice, a u cilju njihove rehabilitacije i socijalne reintegracije.

Dijete je lice koje nije navršilo 18 godina života.

Prema djetetu koje u vrijeme izvršenja protivpravnog djela određenog u zakonu kao krivično djelo nije navršilo 14 godina života ne može se voditi krivični postupak, niti se mogu primijeniti sankcije i mjere propisane ovim zakonom.

(1) Maloljetnik je dijete koje je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršilo 14, a nije navršilo 18 godina života (u daljem tekstu: maloljetnik).

(2) Mlađi maloljetnik je dijete koje je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršilo 14, a nije navršilo 16 godina života (u daljem tekstu: mlađi maloljetnik).

(3) Stariji maloljetnik je dijete koje je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršilo 16, a nije navršilo 18 godina života (u daljem tekstu: stariji maloljetnik).

(4) Mlađe punoljetno lice je lice koje je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršilo 18, a nije navršilo 21 godinu života.

Postupanje prema maloljetniku kao učiniocu krivičnog djela zasniva se na:

1) poštovanju ljudskih prava i osnovnih sloboda;

2) uvažavanju najboljeg interesa maloljetnika;

3) zabrani diskriminacije po bilo kom osnovu;

4) razumljivosti jezika,upotrebi tehnologije prilagođene uzrastu i stepenu razvijenosti maloljetnika;

5) poštovanju prava na privatnost maloljetnika u svim fazama postupka;

6) uvažavanju prava maloljetnika da slobodno izraze svoje mišljenje;

7) što većem izbjegavanju ograničenja lične slobode maloljetnika;

8) podsticanju primjene alternativnih mjera i načina postupanja prema maloljetnicima;

9) davanju prednosti krivičnim sankcijama koje se ne izvršavaju u institucionalnim uslovima;

10) davanju posebnog značaja obuci i specijalizaciji kroz multidisciplinarni pristup i institucionalnu saradnju.

(2) Postupanje prema djetetu kao žrtvi, oštećenom, svjedoku ili drugom učesniku u postupku zasniva se na načelima iz stava 1 ovog člana, kao i pravu na pristup nadležnim organima i informacijama, zaštiti od zastrašivanja i pravu na posebne mjere zaštite djeteta kao žrtve, oštećenog ili svjedoka, u skladu sa ovim zakonom.

(1) Postupak prema maloljetniku i postupak u kojem je dijete oštećeno krivičnim djelom je hitan.

(2) Organi koji učestvuju u postupku prema maloljetniku i u postupku u kojem je dijete oštećeno krivičnim djelom, kao i drugi organi i ustanove od kojih se traže obavještenja, izvještaji ili mišljenja dužni su da postupaju hitno.

Ovaj zakon primjenjuje se i na punoljetna lica kad im se sudi za krivična djela koja su učinila kao maloljetnici, a u određenim slučajevima odredbe ovog zakona primjenjuju se i na lica koja su učinila krivično djelo kao mlađa punoljetna lica.

Na pitanja koja nijesu uređena ovim zakonom primjenjuje se Krivični zakonik, Zakonik o krivičnom postupku i zakon kojim se uređuje izvršenje kazni zatvora, novčane kazne i mjera bezbjednosti.

Izrazi koji se u ovom zakonu koriste za fizička lica u muškom rodu podrazumijevaju iste izraze u ženskom rodu.

(1) Prema maloljetniku kao učiniocu krivičnog djela, pod uslovima propisanim ovim zakonom, će se izreći alternativne mjere čija je svrha da se prema njemu ne pokreće postupak ili da se postupak obustavi, a da se primjenom tih mjera utiče na pravilan razvoj maloljetnika i jačanje njegove lične odgovornosti kako ubuduće ne bi činio krivična djela.

(2) Alternativne mjere su opomena i vaspitni nalog.

(1) Opomena se može izreći, odnosno odrediti prema maloljetniku kao učiniocu krivičnog djela za krivična djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, ako:

1) postoje dokazi iz kojih proizilazi osnovana sumnja da je maloljetnik učinio krivično djelo;

2) maloljetnik da svoj pristanak uz saglasnost zakonskog zastupnika;

3) prema maloljetniku nije ranije primijenjen vaspitni nalog ili izrečena kivična sankcija.

(2) Opomenu izriče državni tužilac za maloljetnike ili određuje ovlašćeni policijski službenik sa posebnim znanjima iz oblasti prava djeteta i o pravilima postupanja sa maloljetnicima kao učiniocima krivičnih djela i djecom kao učesnicima u krivičnom postupku (u daljem tekstu: policajac za maloljetnike), uz pisano odobrenje državnog tužioca.

(3) Prilikom izricanja, odnosno određivanja opomene naročito će se cijeniti odnos maloljetnika prema krivičnom djelu i oštećenom.

(1) Za krivično djelo za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do deset godina prema maloljetniku kao učiniocu krivičnog djela može se izreći jedan ili više vaspitnih naloga, ako:

1) postoje dokazi iz kojih proizilazi osnovana sumnja da je maloljetnik učinio krivično djelo;

2) maloljetnik da svoj pristanak uz saglasnost zakonskog zastupnika.

(2) Vaspitni nalog prema maloljetniku izriče nadležni državni tužilac za maloljetnike.

(3) Prilikom izricanja vaspitnog naloga naročito će se cijeniti odnos maloljetnika prema krivičnom djelu i oštećenom.

Vaspitni nalozi su:

1) poravnanje sa oštećenim;

2) redovno pohađanje škole ili redovno odlaženje na posao;

3) uključivanje u određene sportske aktivnosti;

4) obavljanje društveno korisnog ili humanitarnog rada;

5) plaćanje novčanog iznosa u korist humanitarne organizacije, fonda ili javne ustanove;

6) podvrgavanje odgovarajućem ispitivanju i odvikavanju od zavisnosti izazvane upotrebom alkohola ili droge;

7) uključivanje u pojedinačni ili grupni tretman u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi, savjetovalištu ili drugoj odgovarajućoj organizaciji;

8) pohađanje kurseva za stručno osposobljavanje ili priprema i polaganje ispita;

9) uzdržavanje od posjećivanja određenog mjesta ili kontakta sa određenim licima.

(1) Prilikom izbora vaspitnog naloga državni tužilac za maloljetnike uzeće u obzir interes maloljetnika i oštećenog, vodeći računa o spremnosti maloljetnika da sarađuje u ispunjavanju vaspitnog naloga, da vaspitni nalog bude prilagođen njemu i uslovima u kojima živi i da se primjenom vaspitnog naloga ne ometa školovanje ili zaposlenje maloljetnika.

(2) Primjena vaspitnog naloga može da traje najduže šest mjeseci, a u tom roku može se zamijeniti drugim vaspitnim nalogom ili ukinuti.

(3) Izbor i primjena vaspitnog naloga vrši se u saradnji sa roditeljima, usvojiocem ili staraocem maloljetnika (u daljem tekstu: zakonski zastupnik).

(4) Prilikom izbora i primjene vaspitnog naloga državni tužilac za maloljetnike sarađuje sa organom starateljstva, odgovarajućom ustanovom ili organizacijom, medijatorom, defektologom - specijalnim pedagogom, psihologom ili drugim stručnim licem koji mogu pružiti odgovarajuća obavještenja o maloljetniku, odnosno primjeni vaspitnog naloga.

(5) Pribavljanje obavještenja iz stava 4 ovog člana, državni tužilac za maloljetnike može povjeriti stručnoj službi iz člana 46a ovog zakona.