Montenegro · Pravosuđe
Zakon o vanparničnom postupku
PRVI DIO OPŠTE ODREDBE
Član 1
Ovim zakonom određuju se pravila vanparničnog postupka po kojima sudovi postupaju i odlučuju o ličnim, porodičnim, imovinskim i drugim pravnim stvarima, koja se po zakonu rješavaju u vanparničnom postupku.
Odredbe ovog zakona primjenjuju se i u drugim pravnim stvarima iz nadležnosti sudova za koje zakonom nije izričito određeno da se rješavaju u vanparničnom postupku, a ne odnose se na zaštitu povrijeđenog ili ugroženog prava, niti se zbog karaktera pravne stvari ili svojstva stranke u postupku mogu primjenjivati odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak (u daljem tekstu: Zakon o parničnom postupku).
Član 2
Po opštim odredbama ovog zakona postupa se u svim pitanjima koja posebnim postupcima sadržanim u ovom zakonu nijesu drukčije uređena, kao i u drugim vanparničnim stvarima, za koje posebnim zakonom nijesu uređena pravila postupanja.
U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
Član 3
Vanparnični postupak pokreće se predlogom fizičkog ili pravnog lica, kao i predlogom organa određenog ovim ili drugim zakonom.
Izuzetno, vanparnični postupak sud pokreće po službenoj dužnosti u slučajevima i pod uslovima određenim ovim ili drugim zakonom.
Ako postupak nije pokrenuo organ koji je zakonom ovlašćen da ga pokrene, sud će bez odlaganja obavijestiti taj organ da je postupak pokrenut na predlog ovlašćenog lica i odrediti mu rok za prijavljivanje učešća u postupku. Do isteka tog roka zastaće sa postupkom, ako je to potrebno radi zaštite stranaka u postupku ili radi zaštite javnog interesa.
Član 4
Učesnik u vanparničnom postupku je lice koje je postupak pokrenulo, lice o čijim se pravima ili pravnim interesima odlučuje u postupku, kao i organ koji učestvuje u postupku na osnovu zakonskog ovlašćenja da pokrene postupak, bez obzira da li je postupak pokrenuo ili je kasnije stupio u postupak.
Svojstvo učesnika u postupku, s pravnim dejstvom u određenoj pravnoj stvari, sud može izuzetno priznati i onim oblicima udruživanja koji nemaju svojstvo pravnog lica i za koja nije posebnim propisima određeno da mogu biti učesnici u vanparničnom postupku, ako ispunjavaju uslove iz člana 76 stav 3 Zakona o parničnom postupku i ako se predmet vanparnične stvari neposredno na njih odnosi.
Predlagač, u smislu ovog zakona, je lice, odnosno organ po čijem predlogu je postupak pokrenut. Protivnik predlagača je lice prema kome se pravo ili pravni interes predlagača ostvaruje.
Član 5
U vanparničnom postupku sud po službenoj dužnosti posebno vodi računa i preduzima mjere za zaštitu prava i pravnih interesa maloljetnika o kojima se roditelji ne staraju, kao i drugih lica koja nijesu u mogućnosti da se sama brinu o zaštiti svojih prava i pravnih interesa.
Kad se u postupku odlučuje o pravima i pravnim interesima maloljetnika i drugih lica pod posebnom zaštitom, sud će obavijestiti organ starateljstva o pokretanju postupka, pozivati ga na ročišta i dostavljati mu podneske učesnika i rješenja protiv kojih je dozvoljen pravni lijek, bez obzira da li organ starateljstva učestvuje u postupku.
Kad smatra da je to potrebno, sud će pozvati organ starateljstva ili drugi organ koji je po zakonu ovlašćen da učestvuje u postupku i odrediti mu rok u kome može prijaviti svoje učešće. Dok ne istekne ovaj rok sud će zastati sa postupkom, ali organ koji je pozvan da učestvuje u postupku može svoje pravo koristiti i poslije proteka tog roka.
Član 6
Organ starateljstva koji učestvuje u postupku, i kad posebnim zakonom nije ovlašćen da pokrene postupak, ovlašćen je da preduzima sve radnje u postupku radi zaštite prava i pravnih interesa maloljetnika i drugih lica pod posebnom
zaštitom, a naročito da iznosi činjenice koje učesnici nijesu naveli, da predlaže izvođenje dokaza i da izjavljuje pravne ljekove.
Član 7
Izuzetno, sud može dozvoliti da učesnik, koji nije poslovno sposoban, pored radnji na koje je zakonom ovlašćen, radi ostvarivanja svojih prava i pravnih interesa, preduzima i druge radnje u postupku, ako smatra da je u stanju da shvati značenje i pravne posljedice tih radnji.
Član 8
U vanparničnim stvarima koje se odnose na lični i porodični status učesnika (statusne stvari), kao i u drugim vanparničnim stvarima koje se odnose na prava i pravne interese o kojima učesnici ne mogu raspolagati, učesnici se u postupku pred sudom ne mogu odreći svog zahtjeva, priznati zahtjev protivnika, niti zaključiti sudsko poravnanje.
U postupku iz stava 1 ovog člana sud može da utvrđuje i činjenice koje učesnici nijesu iznijeli, kao i činjenice koje među učesnicima nijesu sporne, ako su važne za donošenje odluke.
Sud će dozvoliti učesnicima da se izjasne o činjenicama iz stava 2 ovog člana.